Samopoštovanje je krhki pojam. Mnogi smatraju da ga imaju, ali zapravo ga rijetko tko posjeduje. Prije svega, samopoštovanje je prijeko potrebno imati razvijeno ukoliko se krećemo kroz odnose. S obzirom da to svi činimo, za početak je potrebno procijeniti u kolikoj mjeri imamo samopoštovanja.

Koliko istinski volimo sebe?
Ovo je prvo pitanje koje si trebamo postaviti. Mnogi od nas mogu odgovoriti s izrazito potvrdnim odgovorom. Pitanje je samo koliko je taj potvrdni odgovor realan ili nerealan te koliko smo svjesni onoga što samopoštovanje je te kako se manifestira u našem životu. Nažalost većina nas nema samopoštovanja u onoj mjeri u kojoj bi ga trebali imati. Većinom su to kompenzacije onoga što nam u životu nedostaje te potreba koje su nam ostale nezadovoljene.

Kakvu sliku o sebi gajimo unutar sebe?
Kakvima se predstavljamo na van?
Ovo su dva oprečna pitanja iz razloga što je česti slučaj da izvana odajemo puno ljepšu i bajkovitiju sliku od one koja se nalazi u nama samima. Upravo odgovori na ova pitanja, ako već nismo dobili pravi odgovor na pitanje koliko se uistinu volimo, pokazuju koliko uistinu cijenimo i volimo sebe.

Kako znati kakvu sliku o sebi gajimo iznutra? Vrlo jednostavno. Dovoljno je da promotrimo svoju unutarnju komunikaciju sami sa sobom. To znači da promatramo emocije, misli i djela kojima se ophodimo prema sebi i svom tijelu. Ako su te tri sastavnice našeg promatranja negativne, očigledno je da je i naša slika o nama samima negativna i obrnuto. U suprotnom, na van se možemo prikazivati u sasvim drugačijem svijetlu. Možemo odavati sliku osobe koja je stabilna, puna samopouzdanja i čini u životu sve što treba činiti. Iako to nema ni malo veze s onim što se nalazi u nama, osim što ostavljamo lažnu sliku prema van najgore od svega je što zavaravamo sami sebe.

Upravo zbog nedostatka samopoštovanja mnogi odnosi gube na svojoj kvaliteti. Ako jednom ili oba partnera nedostaje samopoštovanja, njihov odnos ne može imati kvalitetu emocionalne zrelosti te zbog toga u takvom odnosu ne postoji ljubav koja obilježava odraslog čovjeka.
Zašto je pitanje samopoštovanja toliko presudno u odnosima? Zato što ako partner/i nemaju razvijeno samopoštovanje u dovoljnoj mjeri, oni će biti skloni prevelikom kritiziranju sebe, neće slušati svoje potrebe pa samim time neće niti poklanjati pažnju svojim emocijama. Ako se jedan ili oba partnera tako ponašaju prema sebi, identičan odnos će imati i jedan prema drugome. Svaka akcija usmjerena prema sebi odražava oblik ponašanja prema drugim osobama.

Realnost koja se događa u odnosima kad jednom od partnera opadne razina samopoštovanja jest osobno ulaženje drugog partnera u ono što se ovom događa. Na taj način drugi partner zajedno s ovim pati te izigrava privatnog terapeuta. Adekvatnije ponašanje bi bilo da se partnera suoči s realnošću te da mu se pruži podrška, ali ne u njegovom samosažaljenju već u nastojanju da postane sretniji. Bitno je da se partnera u potpunosti ne odbaci u njegovom stanju, ali i da se ne podržava slika onoga što mu je umanjilo osjećaj samopoštovanja.

Imati samopoštovanja ne znači odsutnost negativnih emocija koje nam se s vremenom mogu pojaviti. Ono će naravno dolaziti, a bitno je da ih prepoznamo te da ih na konstruktivan način izrazimo. Nesporazumi, konflikti i na kraju svađe u odnosima dolaze zbog ne prihvaćanja odgovornosti za vlastite osjećaje, pa zbog toga počinjemo uzroke tražiti u izvanjskim stvarima – partneru, situacijama i sl.

Samopoštovanje je osvježenje za život. Ono čini život poletnim, zaigranim i veselim. Ono nas čini duhovitima, dobrim komunikatorima te nam daje zdrave obzore prema životu. Nevjerojatno je koliko je malo ljudi s visokom razinom samopoštovanja, a još je nevjerojatnije koliko se bojimo takvih ljudi. Što osoba više odstupa od uobičajenih, kolektivnih obrazaca ponašanja u odnosu, to ćemo se mi više odvajati od nje kao potencijalnog partnera.

Zašto dolazi do ovog paradoksa? Zašto nešto što nam je prirodno može biti toliko odbojno? Odgovor leži u činjenici da smo navikli na nezdrave oblike odnosa i na isto takvo funkcioniranje u njima. Dramatični razvoji situacija u odnosima ili nezdrava komunikacija i emocije čine nam se puno bližima od nekog prirodnijeg oblika funkcioniranja. Zbog tako jakog obrasca, izgleda nam (na nekom nivou nas) nemoguće ostvariti drugačiji oblik odnosa. Jednostavno, privlačimo si osobe s kojima ćemo stupiti u odnos kako bismo riješili svoje osobne zaostatke te kako bismo potvrdili koliko je teško ostvariti kvalitetan odnos.

Još nevjerojatnije je i to da ako imamo tendenciju prema zrelom obliku odnosa, da jedan dio nas gleda na odnos na gore naveden način, samo što svjesnost o tome leži puno dublje nego kod onih koji izravno odbijaju ulazak u neki kvalitetniji oblik povezivanja. Izvor problema u odnosima kad se radi o samopoštovanju leži u tome što ovaj osjećaj u sebi krije zlatno pravilo – ako ne volimo sebe, ne možemo voljeti niti druge. Ako nam nedostaje samopoštovanja, uvijek ćemo sumnjati u ljubav druge osobe te će nam biti teško povjerovati da nas netko može trajno i uistinu duboko voljeti.

Ako ne volimo sebe, kočimo ljubav koju nam drugi šalju. Onoliko duboko koliko možemo poštivati sebe, svoje emocije i postojanje, u toj mjeri ćemo uspjeti osjećati ono što drugi osjećaju prema nama.

Uvijek je vrijedilo pravilo: onakvi kakvi jesmo, takve osobe privlačimo.

www.INoptimum.com