Šah-mat za skeptike: U Africi otkriven 2 milijarde godina star nuklearni reaktor

 

Nevjerojatno je da moderni nuklearni reaktori ne mogu parirati ovom ogromnom reaktoru ni po dizajnu ni po funkcionalnosti. Prema istraživanjima, ovaj drevni nuklearni reaktor bio je dug nekoliko kilometara.

Radnik u nuklearnoj elektrani je 1972. godine primijetio nešto sumnjivo u rutinskoj analizi urana dobivenog iz normalnog mineralnog izvora u Africi.

Kao što je slučaj sa svakim prirodnim uranom, materijal je sadržao tri izotopska oblika sa različitim atomskim masama: uran 238, najrasprostranjeniji, uran 234, najrjeđi i uran 235, koji je najtraženiji jer može održati nuklearnu lančanu reakciju. Specijalisti iz Komisije za atomsku energiju (CEA) su tjednima bili šokirani ovim otkrićem.

Svuda u Zemljinoj kori, na Mjesecu, pa čak i na meteorima mogu se pronaći atomi urana 235 koji sačinjavaju točno 0,72% ukupnog sadržaja. Međutim, u uzorcima koji su analizirani, a koji su došli iz rudnika Oklo u Gabonu, bivšoj francuskoj koloniji u zapadnoj Africi, uran 235 čini samo 0,717%. Iako mala, ova razlika je dovoljna da uzbuni francuske znanstvenike da nešto nije u redu sa mineralima.

Ovi mali detalji su doveli do daljnjih istraživanja koja su pokazala da bar dio rudnika sadrži minerale sa manje urana 235. Uskoro su se znanstvenici i istraživači širom svijeta skupili u Gabonu da istraže što to nije u redu sa uranom iz Okla.

Ono što je tamo otkriveno je iznenadilo sve koji su se okupili. Mjesto sa kojeg potječe uran je u stvari napredni podzemni nuklearni reaktor koji je daleko bolji od današnjih reaktora.

 

 

 

Istraživači vjeruju da je ovaj drevni nuklearni reaktor star oko 1,8 milijardi godina i da je radio bar 500.000 godina u dalekoj prošlosti. Naučnici su proveli još neke analize u rudniku urana, a rezultati su objavljeni na konferenciji Međunarodne atomske energetske agencije. Kako navode afričke novinske agencije, istraživači su pronašli tragove proizvoda fizije i otpada od goriva na nekoliko lokacija u okviru oblasti rudnika.

Nevjerojatno je da moderni nuklearni reaktori ne mogu parirati ovom ogromnom reaktoru ni po dizajnu ni po funkcionalnosti. Prema istraživanjima, ovaj drevni nuklearni reaktor je bio dug nekoliko kilometara.

Ono što je naročito zapanjujuće je da su istraživači otkrili radioaktivni otpad u okolnoj oblasti.

Ono što je iznenađujuće je da se nuklearna reakcija odvijala tako da je plutonij nastajao kao nusprodukt, a sama nuklearna reakcija je podešena tako da bude umjerena, tj tako da se može kontrolirati i spriječiti potencijalne katastrofalne eksplozije ili oslobađanje energije u nekom trenutku.

Istraživači su nuklearni reaktor u Oklu nazvali „prirodni nuklearni reaktor“, ali vjerojatno je da nikada nećemo saznati pravu istinu. Neki od istraživača koji su učestvovali u testiranju nuklearnog reaktora su zaključili da su minerali obogaćeni u dalekoj prošlosti, prije oko 1,8 milijardi godina., kako bi spontano izazvali lančanu reakciju. Oni su također zaključili da se voda koristila za stvaranje umjerene reakcije na isti način kao što se danas koriste rude sa grafitom i kadmijem.

Međutim, dr Glen T. Siborg, bivši šef Komisije za atomsku energiju SAD i dobitnik Nobelove nagrade za rad u oblasti sinteze teških elemenata, istaknuo je da se, da bi uran „izgorio“ u reakciji, uslovi moraju točno podesiti. Na primjer, voda koja bi se dodavala u nuklearnu reakciju bi morala biti u potpunosti čista. Čak i par ppm (milijuntih dijelova) kontaminanta bi spriječilo reakciju. Problem je što u potpunosti čista voda ne postoji nigdje u prirodi.

Nekoliko specijalista je razgovaralo o nevjerojatnom nuklearnom reaktoru u Oklu, navodeći da ni u kom periodu geološki procijenjene povijesti rudnika u Oklu uran nije bio dovoljno bogat uranom 235 da bi se dogodila prirodna nuklearna reakcija.

 

 

 

Kada je rudnik formiran u dalekoj prošlosti, zbog sporog radioaktivnog raspadanja urana 235, materijal za fiziju je trebao sadržavati samo 3% od ukupne količine što je matematički premalo da bi došlo do nuklearne reakcije. Međutim, reakcija se misteriozno dogodila, što ukazuje na to da je prvobitni uran sadržavao više urana 235 nego što se to uočava u prirodi.

Dakle, još niko se ne usuđuje iznijeti teorije o tome, tko je započeo prije toliko vremena kontroliranu reakciju u nuklearnom reaktoru, obezbjedivši sve neophodne uslove koji ne postoje u prirodnom obliku.

Nagradno pitanje za skeptike, pošto reaktor postoji i ne može se negirati, neka izvole smisleno odgovoriti o čemu se ovdje radi?

Preneseno sa: Webtribune.rs