S jučerašnjeg prosvjeda
" Bude li Atena imala loše postolare, njeni će građani hodati bosi. Bude li pak imala loše učitelje, Atena će propasti. "
To je prije nekoliko tisuća godina rekao slavni grčki filozof, ali ni danas većina svijeta nije dovoljno pametna da bi to shvatila.
Među prvima od tih koji ne shvaćaju je i Hrvatska i zbog toga je već dugo na putu propasti. U Hrvatskoj je već skoro sasvim propala: i pravda, i demokracija, i sloboda, i moral.
Ima li ikoja vrednota koja nije dotaknuta, koja nije zgažena, popljuvana i ponižena?
Ali zašto?
U ime čega?
Da li u ime onih dvjesto obitelji koje su zgrnule milijarde iz hrvatskih žuljeva, iz hrvatskog rada i truda, iz hrvatske uzaludne čežnje za pravdom, mirom i redom.
Dvadeset godina nam se govori kako su teška vremena – što zbog rata, što zbog poraća, što zbog obnove zemlje, što zbog tranzicije, a najzadnje, i zbog svjetske recesije.
I da se trebamo strpiti dok dođu bolja vremena pa će onda biti bolje i prosvjeti.
I mi smo se strpljavali, ali bolja vremena nikad nisu dolazila, a sad vidimo da dolaze sve gora pa i najgora vremena.
Već se 20 godina odričemo u korist dvjesto prebogatih obitelji u Hrvatskoj kako bi one svojim bogatstvom tobože razvile gospodarstvo.
Rezultat je sve gori. Mi sve siromašniji, oni sve bogatiji, gospodarstvo nazaduje. Nije li 20 godina krivog smjera dovoljno da se uvidi da je smjer kriv i da ga treba promijeniti?
Ne možeš izaći iz problema ponašajući se onako kako si se ponašao kad si ga stvarao.
Za onoga koji razmišlja logično, ta rečenica ima itekako smisla.
Za onoga pak kojeg ne zanima nikakav logika, nikakva mudrost, a napose nikakva empatija prema ljudskom biću, ta rečenica ne znači ništa.
Za njega znači samo jedna riječ: PROFIT ! Profit pod svaku cijenu, pa i preko bezbrojnih leševa.
Je li to Hrvatska za koju se umiralo? Je li to Hrvatska za koju vrijedi živjeti?
Mi znamo da to ovima koji vide samo svoje zlatno tele nije ni važno.
Oni su i iz ovako male i sve manje Hrvatske napravili zemlju suvišnih ljudi.
Oni bi najradije da barem pola Hrvatske nestane!
Najprije da nestanu svi umirovljenici jer njih se više ne može izrabljivati, zatim da nestanu svi nezaposleni kao svjedoci njihove nesposobne politike, zatim da nestanu svi slobodno misleći ljudi jer oni raskrinkavaju njihove podlosti, zatim da nestane dobar dio studenata jer previše pameti u državi je vrlo opasno, zatim da nestanu svi radnici čija poduzeća guraju u stečaj da ih ne ometaju svojim prosvjedima dok se u skupocijenim automobilima voze ulicama, a tek kako bi bilo dobro da nestanu svi sindikati i borci za ljudska prava.
Smiju nam se u lice – svima- i kažu da smo to sami tražili krajem osamdesetih, pa što se sada bunimo?
To je bestidna laž!
Tražili smo demokraciju, dobili smo samo tobožnje slobodne izbore svake četiri godine, a u međuvremenu nas nitko ne pita ni što mislimo ni što želimo, ni kako smo, ni zašto smo.
Tražili smo tržišno gospodarstvo s jednakim šansama za sve, a dobili smo zvjerski kapitalizam.
U obrazovanju smo tražili reforme koje bi imale časne ciljeve javnog školstva proklamirane još početkom 20. Stoljeća:
1. Stvoriti dobre ljude
2. Stvoriti dobre građane
3. Učiniti da svaki pojedinac dosegne svoj osobni maksimum
Šta smo dobili ? Lažne reforme!
Promjena u školstvu odozgo je nemoguća zato jer je neuspjeh ugrađen u naš politički sustav. Razlog je u tome što taj sustav prisiljava naše političko vodstvo na ovisnost o izborima vezanim za one iste financijske interese koji profitiraju od toga da škole ostanu kakve su bile.
Zato su političarima ruke vezane u vezi s promjenom škole i zato se iz godine u godinu događaju lažne reforme!
Umjesto da budu bolje, stvari su u školstvu sve gore. Zašto?
ZATO DA BI USKA ELITA IZVLAČILA IZ LJUDI ENORMNE PROFITE- a da oni toga uglavnom nisu ni svjesni.
Reforme se ne provode, ali ne zato jer nema novca, nego zato jer centrima moći nije u interesu da se provedu. ( Finska je svoje obrazovne reforme provodila u jeku najveće krize)
Reforme bi omogućile da djeca čistača dobiju jednako kvalitetno obrazovanje kao i djeca tajkuna jer nisu ništa manje talentirana od njih.
Ali to tajkunima i njihovim prijateljima nije u interesu.
Njihov je interes imati usku rukovodeću, odlično plaćenu elitu koja će biti vjeran gonič robova tj. svih ostalih koji trebaju biti samo izvor energije onima gore. A takvi to mogu biti jedino ako su neobrazovani i glupi. Zato treba sve učiniti da takvi i ostanu. I zato je reforma kod nas neizvediva dok god vlada zvjerski kapitalizam.
Učitelji to sve znaju, učitelji to ne prihvaćaju, učitelji se tome opiru i zato su danas tu.
Za sebe i svoj narod čiji su neraskidiv dio.
Učitelji vide da se hrvatsko društvo strašno podijelilo. Na one kojih je jako malo, ali imaju poluge moći u rukama i nas kojih je puno i koji također imamo moć, i veću od njih, ali je ona još jalova jer je nismo u dovoljnoj mjeri svjesni.
Hoće li njihova ludost pobijediti ne ovisi o njima nego o nama. Mi smo ti koji imamo moć, samo ako ju odlučimo upotrijebiti. Mi smo Jedna Svijest, zavarana da misli kako smo „mali ja“.
Kada shvatimo da smo svi jedno i počnemo djelovati prema tome s hrabrošću, ljubavlju, nježnošću, miroljubivošću i empatijom za sve kojima treba podrška – zidovi ugnjetavanja morat će pasti.
-------------------------
--- On Fri, 10/12/12, Ranka Mesarić wrote:
From: Ranka Mesarić
Subject: S jučerašnjeg prosvjeda
To:.............
Date: Friday, October 12, 2012, 2:40 PM
Dragi moji,
jučer sam se zatekla na Trgu, kolona prosvjednika još se nije slila tamo. Par osamljenika držalo je svoje govore (tribina, ozvučenje), dok su se čekači tramvaja s druge strane pruge koncentrirali na - čekanje. Dva su govora bila sjajna: učiteljica iz Karlovca i medicinska sestra iz Zagreba. Nije ih zbunio gotovo prazan prostor pred njima. Zamolila sam ih obje da mi pošalju svoje govore. Jedan je stigao jučer navečer - proslijeđujem vam ga. Vrijedi pročitati.
Na dan neovisnost zastave diljem Hrvatske trebale su biti crne. Na pola koplja. Doklegod je takav scenarij nezamisliv - dok se svi ne premrežimo, crna rupa nas nezasitno guta.
puno pozdrava od Ranke
------------------
Hvala ti draga Ranka!
Pozdrav i zagrljaj od Bore