RUČAK U PAKLU I RAJU
Jednom neki griješnik bude po smrti poslan u pakao. U paklu susretne žitelje čudnoga izgleda; izraz lica bijaše im kao u izgladnjelih, onih koji već danima nisu ništa okusili.
Ubrzo se oglasi zvono, najavljujući ručak. Svi pobrzaše u dvoranu za objedovanje. Doniješe velike zdjele s obiljem hrane, i postaviše ih na stol. Hrana je naizgled bila ukusna, miris koji se izvijao iz posuda uistinu je bio zamaman. Na stol, pred svakoga, postaviše velike žlice s vrlo dugim ručkama. Na kraju ručki nalazile su se oštre bodlje.
Svatko dograbi žlicu, napuni ju, i spremi se da jede; ali kako je tko prinosio žlicu ustima, tako bi njezin kraj s oštrim bodljama zagrebao po licu susjeda. Zbog toga se svatko trudio da izbjegne ubod susjedove žlice. No budući da je svatko svakoga pozljeđivao, nikomu ne pođe za rukom da hranu makar i okusi. Nasta gužva i vrisak, i poslije očajničkih i uzaludnih pokušaja jedenja, opet se oglasi zvono, i poslužitelji odniješe pune zdjele.
To se isto dogodi i u vrijeme večere. Nikakvo, dakle, čudo, što su svi bili izgladnjeli, iznureni, i razdražljivi.
Srećom po onoga griješnika, njemu uskoro istekne vrijeme boravka u paklu, pa ga anđeli povedoše u raj. Tamo, primijetio je, svatko izgledaše zdrav i veseo. Svima je na licu sjao izraz zadovoljstva.
Ubrzo se oglasi zvono za ručak. Služila se ista hrana kao i u paklu, a pribor se sastojao od istih velikih i oštrobridih žlica. Kad je čovjek to vidio, on se snuždi.
"Zar ću i u raju gladovati"? pomisli.
Međutim, kako li se iznenadio kad je vidio da svatko okreće oštar kraj prema sebi, a punom žlicom hrani susjeda! I svi su se dosita najeli.
(Priča mnogih kultura, prijevod V. K.)
PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić
---------
Za vas je priredio Borivoj Bukva