Imamo vitalnu potrebu za čovjekom pred kojim možemo biti prirodni. Moramo imati najmanje jednog čovjeka pred kojim možemo pokazati svoje osjećaje i raspoloženja, pred kojim možemo skinuti masku, pred kojim ne moramo biti na oprezu.
Ne smijemo uvijek birati riječi da bi po mogućnosti rekli nešto pametno i korektno. To bi značilo da psihički luk uvijek držimo u napetosti ali on bi trebao biti nenapet, čak često nenapet.
Povremeno trebamo privilegij ili slobodu da budemo trivijalnai, da kažemo gluposti bez straha da ćemo vidjeti podrugljiva lica onih koji nam to zamijeraju.
Prentice Mulford
bglavac
edin.kecanovic
