Kristijan Kolega rođen je 1974. godine, a već u dvadestoj godini počeo je intenzivno proučavati vedsku mudrost, naročito se usredotočujući na psihologiju, proučavanja uma i njegovog sadržaja, njegove funkcije i mogućnosti. Nakon pet godina monaškog života u celibatu, Kristijan se, sada već kao Kakudmi das,  oženio i devet godina boravio sa suprugom i djetetom u SAD – u gdje je i dalje, sada kao obiteljski čovjek, proučavao Vede. Zadnje dvije godine njegovog boravka u Americi kulminirali su njegovi snažni bolovi  u leđima koje je podnosio godinama. Ti bolovi bili su upaljač koji mu je osvijetlio put ka tehnici samoozdravljenja koju je osmislio i uobličio nakon što je njome sebe iscijelio. To znanje i te spoznaje o tome kako prodrijeti u do sada nepoznate dijelove ljudskog uma i pravilno ih upotrijebiti za osobno ozdravljenje od tada nesebično dijeli putem terapeutske prakse, seminara i predavanja sa svima koji su na to spremni. Svoje seminare i pomoć pri ozdravljenju ne naplaćuje već samo prihvaća potpuno dobrovoljne donacije.

- Što je samoozdravljenje?

-       Samoozdravljenje je tehnika svjesnog utjecanja na svoje materijalno tijelo. Svjesni dio uma, ukoliko posjeduje pravilno znanje, može vrlo lako kontrolirati kemijske promjene u tijelu. Svaka bolest ili poremećaj vidljiv je i mjerljiv kemijskim promjenama koje se razlikuju od bolesti do bolesti. Kada svjesni um poznaje pravi uzrok, simptomi nestaju, odnosno mijenjaju se, i naše tijelo ozdravljuje. Ovom tehnikom vrlo je lako iscijeliti bilo kakvu bolest ili poremećaj koji nam smeta uključujući i tumore, astme, bolove u leđima, migrene, menstrualne tegobe, dijabetes, alergije svih vrsta, bolne zglobove, slab vid, loše zube, kožna oboljenja, lošu probavu, mentalne tegobe, financijske probleme, loše odnose među ljudima kao i cijeli niz drugih oboljenja koja su simptomatična za današnje vrijeme. Dosadašnji rezultati pokazali su da 99% osoba doživi ogromne promjene u prvih 15-20 minuta prakticiranja tehnike. Većina problema jednostavno nestane, bolovi se povuku i poremećaji potpuno utihnu. Jedini ulog koji treba položiti je želja i strpljenje. Ništa drugo nije potrebno.

-       Kako ste došli do tehnike?

-       Ja sam još tijekom studiranja Veda osvijestio istinu da 99 posto bolesti dolazi iz uma i da svi problemi nastaju uslijed pogrešne percepcije. No, tada, kao mladi monah, nisam imao vremena ulaziti u dubinu te istine, jer smo se više bavili teologijom i duhovnošću. Tek kad me je vlastita bolest pritisla uzeo sam opet Vede na spomenutom mjestu i nastavio dublje proučavati što me je na razne načine dovelo do mojih današnjih saznanja. Jedan od najvažnijih kanala bio mi je doktor John E. Sarno i njegove knjige. Na internetu sam, u jednom transkriptu jedne njegove radio emisije, saznao da naši svi problemi dolaze iz posvijesti. Proučavjući dalje uvidio sam da se otkrića doktora Sarna poklapaju sa Vedama. On je u svojoj medicinskoj praksi utvrdio da niti jedan tjelesni fizički poremećaj nema svoj uzrok u tijelu već u našem mentalnom djelovanju iz prošlosti. Ta prošlost može biti ona od prije pet minuta, pet dana ili pet godina. Vede tu idu i dalje tražeći uzroke u prošlim životima. Ali i ako se ograničimo samo na ovaj naš sadašnji život, uroke svih bolesti, problema i (ne)karakternih osobina u 99 posto slučajeva možemo naći u našem djetinjstvu. Tamo su spremljene sve one emotivne impresije koje oformljuju (ne)kvalitetu naših života. Postoje točno određeni zakoni po kojima to funkcionira i koji djeluju na sve nas. I kao što, poznavajući zakone gravitacije, možemo izgraditi avion, tako poznavajući zakone umne prirode možemo utjecati na naše fizičko tijelo.

-       Po čemu ste znali da je to pravo znanje?

-       Nakon što sam pročitao o čemu  doktor Sarno piše, meni je trebalo samo 30 minuta da u glavi prolistam svo moje do tada stečeno znanje o vedskoj psihologji i da popunim rupe koje su mi nedostajale. To je bilo, u stvari, znanje o podsvjesnom umu, samo što se u Vedama ono naziva drugačije: ahankara ili lažni ja. Kroz njega se filtrira naša moć i sposobnost identifikacije jer mi se svi sa nečim identificiramo. Taj filter identifikacije dolazi zapravo od naše podsvijesti. Nakon tih 30 minuta otkrio sam emociju koja je mene godinama držala u grču, u bolovima. Doktor Sarno je, naime, tvrdio da treba naći emociju koja vam je toliko nepodnošljiva da ne biste izdržali da vam se tako nešto desi. Znači potrebno je naći ono emocionalno stanje od kojeg stalno bježite i kad ga jednom nađete jednostavno budete toliko dugo suočeni s njim dok u vašem umu on ne prestane biti problem. Dakle, nije više potrebno nikakvo rješavanje problema, već problem nestaje samim suočavanjem s njim. Kao da nešto izložite suncu i to se osuši. Naše traume imaju moć nad nama samo onda kad su zakopane u podsvijesti, ako ih nismo svjesni. Čim ih postanemo svjesni one prestanu biti efektivne. Ja sam našao svoju emociju koja je bila strah od zatočenosti, od klopke, od toga da neću biti podržan u životu. Naša podsvijest neda takvim emocijama da izađu van i tada se one zapisuju u tijelo tako da bi mi primijetili da ona postoji.

-       Dakle, to bi bila definicja bolesti?

-       Da. Ili na malo drugačiji način: bolest je reakcija tijela na umne podražaje. No to je također, i definicija za zdravlje. Mi smo skloni samo one nama nepovoljne reakcije nazivati bolešću, međutim to je samo druga vrsta emotivnog podražaja. Neki ljudi mogu živjeti pedeset godina sa bolešću ako su odabrali takav način razmišljanja. Za one pak koji poznaju ove zakone o kojima mi sad govorimo bolest predstavlja jednu vrstu zapisa, podsjetnika: aha boli me to i to, znači to i to u glavi razmišljam i moram to iščistiti. Kad se to iščisti, simptomi nestaju.

-          Ako sam dobro razumio stvar je samo u tome da svjesni um otkrije što misli nesvjesni?

-          To je to. Da više ne postoji nesvjesnog uma, odnosno da ga ima minimalno. Jer po samim simptomima koji su vidljivi na ljudima kad im se prepuni podsvjesni um može se zaključiti da je kapacitet posvjesnog uma jako mali, a kad se on prepuni, ljudi se razboljevaju. Ja sam zapravo shvatio da svako ljudsko biće ima prirodno urođenu sposobnost korištenja čitavog kapaciteta uma i da je tehniku ovladavanja našim umom, zapravo, vrlo lako naučiti. Lakoća tehnike leži u činjenici da mi, ipak, posjedujemo naš um, baš kao što posjedujemo naše ruke, noge ili mozak, te da je potpuno prirodno da njima možemo vladati onako kako mi to želimo.

-          Kako stupiti u kontakt sa podsvješću?

-          E, tu je trik. Funkcija podsvijesti jest da ostane skrivena jer je to najboji način da nam služi kao štit i da nam čuva sve te traume. Ulaženje u podsvijest zbiva se kada sami sebe zapitamo zašto nas nešto smeta ili uznemiruje. Ako smo ljuti postavimo si pitanje zašto smo ljuti, i da li nam ta emocija i stanje svijesti ičemu koristi u ovome trenutku. Ako ne koristi već samo šteti logično je da takvu emociju ili stanje treba promijeniti. Ja podučavam ljude kako da sebi postavljaju pitanja koja ih vode u njihovu podsvijest i kako da pravilno osvijeste svoje traume. Simptomi bolesti nestaju odmah nakon osvješćivanja traumi.

- To je prilično teška zadaća u društvu gdje je stres generator „razvoja“?

- Svi se mi zadnjih 5 tisuća godina rađamo u društvima koja su puna stresa na svim razinama. Život se uglavnom svodio na krnju slobodu. To donosi stres za svakog čovjeka i djeca se rađaju u porodicama gdje roditelji imaju loše navike razmišljanja i djeca u njima vide strah. Vide da se boje nekoga, nadređenih itd. Te impresije ulaze u um djeteta i one su kao alkohol, štetne su. Podsvijest to doživljvava kao napad i apsorbira te stresne situacije  koje djeca gotovo stalno doživljavaju. Tako učimo čega se trebamo čuvati i razvijamo navike ponašanja u skladu s tim. Neki put će se dogoditi da podsvijest pokupi 20 posto impresija ponekad  100 posto. Jednostavan test: odemo mentalno u naše djetinjsvo i vidimo koliko se stvari možemo sjetiti. Manje impresija u svjesnoj memoriji znači da je podsvijsni um više toga ponio na sebe.

-          Mislite li da dijete od samog rođenja funkconira na taj način i da nema sposobnost psihičke samoobrane?

-          Definitivno nema, a i današnji psiholozi to isto tvrde. Od prve do sedme godine, neki puta i do devete, prisutna je, takozvana dječja hipnoza. Kada je um nezreo on nema inteligenciju iznad sebe. Inteligencija je instrument istančan kao i um, a ima dvije funkcije: jedna je da se snalazi u novim situacijama, a druga je razlikovanje dobrog od lošeg. Da bi inteligencija mogla obavljati tu zadaću mora imati dovoljno impresija, a dijete u toj dobi o kojoj govorimo, toga još nema. Zato se dijete igra igračkama i oponaša stvari zato da mu uđu u um i u njegovo iskustvo kako bi on i kad zatvori oči mogao zamisliti tu određenu stvar ili pojam. Djetetu je iz tog razloga potrebno neprestano ponavljanje stvari. Tako ono kao da konstantno uzima slike izvana i one se pune u memoriju. Što više se određena slika ponavlja to dublje ostaje. I zato do sedme godine dijete treba ostaviti u igri, u druženju, u jednostavnom učenju. Do tog doba dijete kupi impresije bez opiranja. Nema mogućnost samoobrane jer inteligencija koja razlikuje dobro od lošeg nema dovoljno materijala da bi to dvoje razlikovala. Sve situacije su nove pa se ne može niti snalaziti u njima.

-          Ideja je, dakle, da se djeca do toga doba „hrane“ samo dobrim?

-          Da, svaki roditelj treba svom djetetu pružiti maksimalnu zaštitu od negativnih impresija. No, praktički je teško zamisliti kompletno dobre impresije samim tim što djeca uglavnom žive u gradu gdje opasnost vreba na svakom koraku.

-          Kako onda izbjeći stres u gradu. I za djecu i za odrasle?

-          Gradovi su strukturirani kako bi proizvodili uglavnom stres. Biološki neprirodni i štetni uvjeti vladaju u svim urbanim sredinama. I od toga se praktički nemoguće zaštititi. Ideja je u tome da je svako ljudsko biće dio prirode i kao takvo treba živjeti u prirodi, na prirodan način. Život na farmi daleko od utjecaja gradova svakako je daleko povoljnije rješenje od mučnog i besmislenog preživljavanja u gradovima. Ljudi bi se trebali preseliti na sela i uzgajati svoju hranu, živjeti jednostavno i u skladu s prirodom. Tada je i duhovni život lakši,  a to je osnova za zdravi i sretan materijalni život.

nastavlja se..

Tekst je izvorno objavljen u magzinu Svjetlost