RAJ

V. Anthropos (prvobitni), prvobitno stanje.

RANIJI ŽIVOT

Potpuni život prije sadašnjeg života po učenju o reinkarnaciji ili o preegzistenciji, stanje duše prije utjelovljenja.

„Kad je moja misao postala tako sabrana, pročišćena, o-čišćena, neokaljana, oslobođena i najmanje mrlje, podatljiva, savitljiva, postojana, nepokretna, sklonio sam je na spoznavanje sjećanja na ranije živote. Sjetih se tada mnogih ranijih postojanja, jednog, štoviše, dvaju rođenja, tri, četiri, pet, deset rođenja, trideset, četrdeset, pedeset, stotinu tisuća rođenja." (Buddha, Majjhimanikaya, II, II) (prij. A. Bareau).

„Dugo sam živio pod visokim svodom / Obojenim suncem od sto plamenova,..." (Baudelaire, „Prošli život", Cvjetovi zla, prij. D. Robić).

B. J&takas, prij. s palija, izd. Gallimard, 1958 (više ranijih života Buddhe); Origčne, Traite des principes, prij. izd. Cerf, u 4 sv. (samo jedan raniji život).

RASA

Et: lat. ratio = način, rod, vrsta.

1) U znanosti, rasa je „prirodna skupina ljudi sa sklopom zajedničkih fizičkih i nasljednih osobina bez obzira na jezik, običaje ili narodnost". „Postoje četiri velike rase": bjelokošci, crnokošci, žutokošci (Bijela, Crna, Žuta) i australidi (R. Val-lois, apud Ethn. g, str. 676, 681).

			početak (prije ~ tisuća godina)	trajanje (- tis. god.)
Rase Majke	fizička svojstva	mjesto
Tula	Bijela rasa žućkasta	Zvijezda Polarnica	320	170
Hiperboreja	Zlatna rasa prozirna	Groenland	150	103
Lemurija	Crna rasa	Tihi ocean	44	36
Atlantida	Crvena rasa	zapadni dio Sjeverne Amerike	9
V. Rasa	Bijela rasa	Evropa	1,5
VI. Rasa	(Rasa budućnosti)		(18000)

Rase Majke (prema H. P. Blavatskv)

Između ezoterizma i teorija o „velikoj rasi" ili „rasi drugoga reda" nema nikakve povezanosti. Ezoterizam rase u biologijskom smislu ne postoji, osim nekoliko analogija o izmjenjivanju Žute, Crvene, Crne i Bijele Rase, u izvodima Fabre d'Oli-veta (Filozofijska povijest ljudskog roda, 1824).

B. R. Vallois, Les races humaines, P.U.F, Q.S.J? br. 146,1948.

2) Prema okultizmu XIX. st, čovječanstvo se naizmjenično ostvaruje kroz pet Rasa (rasa majki, kako ih naziva Helena Petrovna Blavatskv. One su istodobno „geografski" Kontinenti, „historijske" Epohe, „antropološke" Vrste. Primjerice, Polarna rasa živjela je u „Svetoj neprolaznoj zemlji", trajala je 170 tisuća godina, a sve to prije 320 tisuća godina. Ljudi te Rase bili su prozirne kože, razmnožavali su se pupanjem i 330 dijeljenjem. Pet Rasa Majki su: Pol, Hiperboreja, Lemurija, Atlantida i Arija. Svaka od njih dijeli se na mnoštvo Rasa: jednu lemursku, sedam atlantskih, itd, kako navodi Max Heindel. Svakoj Rasi Majci ili Rasi korespondentna je pojedina izuzetno razvijena sposobnost, „tijelo", a svaka je od njih analogna pojedinom prirodnom Kraljevstvu, anđeoskoj hijerarhiji ili kozmičkom razdoblju. Max Heindel dalje tvrdi da Polarna rasa korespondira mineralnom kraljevstvu, da je živjela u saturnsko doba (prva Epoha) i to u stanju transa. Hi-perborejce prvi spominje Aristeja s Prokoneza (oko 600. g. pr. n. e), Atlantidu Platon (Timej i Kritija, oko 330. g. pr. n. e), Lemuriju Ph. L. Slater (oko 1830. g), a Mu J. Churchvvard (1926. g). v. arijski, Hiperborejci, Pol, primhistorija.

B. Helena-Petrovna Blavatskv, La Doctrine secrete, sv. I. (1888) i sv. III. (1897), prij. s engl, izd. Adyar; R. Steiner, La Scince de l'Occulte (1910), prij. s njem. 1970, izd. Triades, str. 236 ss; M. Heindel, Cosmogonie des Rose-Croix (1909, pod utjecajem Steinera), prij. am. izdanja, 1972, Association ro-sicrucienne, str. 291-368, 666-669.

3) Ezoterizam rasu smatra oblikovnom silom, unutrašnjom energijom što označuje pojedinca ih skupinu. Edda npr. govori o tri božanske rase (Alfi, Azi i Vani) te o ljudskim rasama (robovi, slobodni seljaci, /ar/t'-ratnici i kraljevi).

v. hijerarhija (inicijarijska), kasta.

B. J. Evola. Mit o krvi (1937), Sinteza doktrina o rasi (1941), na talijanskom, Milano; F. Schuon, Castes et races (1957), izd. Archč, Milano.

RASKRIVANJE

v. Hermetizam IV, otkrovenje 1. Opreka: okultiranje 1.

RED, POREDAK

I. Metafizika.

1) Svemirski red, Poredak Univerzuma, Ravnoteža i Harmonija dijelova i sila svijeta, Sve kao Jedno.

Temeljni pojam prisutan u različitim ezoteričnim učenjima: maat u Egiptu, rta u Vedizmu, dharma u Hinduizmu i Budizmu itd.

2)Red bića.

Klase, kategorije živih bića. Npr: u Hinduizmu postoje četiri „reda bića": bogovi, demoni, duhovi predaka, ljudi.

v. nadnaravna bića, svjetlosno biće, kozmički planovi.

II. Sociologija.

Zatvorena društvena skupina (poput kaste) koja svakog od svojih članova vezuje svetom prisegom i metafizičkim pravilima.

Postoje različite vrste redova:

- vjerski (npr. benediktinci, neezoterici),

- vojno-vjerski (npr. Red Čuvara Hrama, 1119-1312. g),

- vojni (npr. Hospitalci Svetog Ivana Jeruzalemskog, od Visokog Prolaza

- viteški (nastali u XIV. st),

- inicijacijski (npr. Masoni),

- strukovni (npr. Red svetog Jakova od Visokog Prolaza, 1210. do 1459. g, bratstvo graditelja mostova u Francuskoj i Italiji).

„Svi pravi Zidari, bez obzira odakle bili, pripadaju istoj porodici, porodici Braće rasprostranjenoj diljem svijeta, pripadaju Masonskom Redu." (Odluke Zbora Visokih Vijeća Starog Školskog Obreda Primanja, 1875. = Ligou, str. 139). U Masonstvu valja razlikovati Obred, Obedijenciju (Posluh) i Red: Obred je sustav činova, Obedijencija je „udruživanje loža sa zajedničkom organizacijom i upravom" (cf. M. Lepage, L'Ordre des občdiences, 1956, pon. izd. Dervy).

B. Garden de Saint Angc, Code des Ordres de chevalerie du rovaume (1819). izd. G. Tredaniel, 1980.

REGENERACIJA

v. alkemija, anabaza, apokatastaza, besmrtnost, inicijacijsko rođenje (mistično rođenje), obnavljanje, palingenezija, pana-cej, translacija života, umijeće, vraćanje.

REINKARNACIJA

I. Reinkarnacija kao proces.

1) (egzoterični smisao) Proces kojim duša, duh, duša koja je živjela u nekom ljudskom tijelu, poslije njegove smrti i prijelaznog života, prelazi u tijelo drugog čovjeka koji se tek rodio i u njemu živi sve do smrti toga tijela. To se može zbiti jednom, nekoliko ili beskonačno mnogo puta.

Ukoliko reinkarnaciju objasnimo na taj način, sva pitanja o njoj čine se prilično naivnima jer se nužno izriču na konkretan način i iz očišta „zemaljskog života": Koliko vremena prođe između pojedinih inkarnacija? Kakav je život duše između dvije inkarnacije? Može li se iz inkarnacije u inkarnaciju mijenjati spol? Što uzrokuje izbor upravo tog, a ne nekog drugog tijela? Što se zbiva s dušom na kraju niza inkarnacija? Kako stupiti u vezu s „dezinkarniranima"?

R. vječno vraćanje (univerzalno je, ne samo ljudsko), inkarnacija (privremena je, a ne konačna), metempsihoza (podložne su joj biljke, životinje i ljudi, a ne samo ljudi), metensomatoza (u smislu 2, odnosi se na tijelo, a ne na dušu) palingene
zija (skupina, a ne pojedinačna), život poslije smrti (opći, na
dređen pojam), translacija života (djelomična, ne cjelovita).

V. ciklus, duša, karman, prijelazni život, spiritizam, život poslije smrti.

B. Papus, La Riincamation, izd. Dangles (okultistički pristup); G. Wach-smuth, La riincamation, prij. izd. Triades (antropozofistički pristup); Annic Besant, Riincamation, Karma, prij. izd. Adyar (teozofistički pristup).

2) (ezoterični smisao) Nastajanje duhovnih pojava s izvorom ne samo u čovjeku koji je umro, nego bilo u kakvom entitetu (liku iz romana, skupnoj ličnosti, duhu pomoćniku), a doživljava ih mrtav čovjek (cf. Bardo Thodol) ili treća osoba (v. medij).

„Nije teško povjerovati da je niz zemaljskih života ono što (...) je (zapravo)* beskonačni niz promjena stanja bića, budući da su za svaku vrstu bića potrebni krajnje samosvojni uvjeti, različiti nego za druga bića i jer ih biće doživljava kao ciklus života što ih je moguće proživjeti samo jedamput. Zemaljski život, ili, općenito rečeno, tjelesni život predstavlja samo jedno posebno stanje u beskonačnosti drugih stanja." (R. Gućnon, I.G.E.D.H, str. 288).

V. avatara, bardo, karman, Kotač Života, metensomatoza, seljenje duša, smrt poslije smrti.

B. Narada Thera, La doctrine bouddhique de la Re-naissance, prij, izd. A. Maisonneuve, 1953, 86 str; R. Gućnon, L'erreur špirite (1923), izd. Tradition-nelles, 1952; Riincamation et vie mystique en Afrique noire, P.U.F. 1968, 188 str.

II. Reinkarnacija kao stanje.

Reinkarnacija je druga ili n-ta inkarnacija duše, Duše, ili duha u ljudskom tijelu.

Primjerice, kako smatra Max Heindel (Rozikrucijanska ko-zmogonija, str. 447), Arhanđeo Mihael reinkarniran se u Ivanu Krstitelju.

REINKARNACIONIZAM

Doktrina temeljena na pretpostavci i objašnjavanju postojanja reinkarnacije.

Reinkarnacionizam su zastupali:

u antici: Orfej, Pitagora, Empedoklo, Platon, neki Gnosti-ci;

u novija vremena: Teozofisti (H. P. Blavatskv, no tek u kasnijim djelima), škola Spiritizma, Antropozofizam, Lessing, Papus;　

- na Istoku: Hinduizam (oko V. st. pr. n. e: poslije prvih upa-nišada), pučki Budizam, Kabala (počevši sa Sefer ha-Bahirom, 1150. g), animisti.

Reinkamacionizam se upire na:

„iskustvene činjenice" (zapravo puki nagovještaji različite razine objašnjivosti): nekromantija, mediumničke seanse, ša-manska ekstaza, regresivna hipnoza, sjećanje na ranije živote;

argument autoriteta (zapravo proizvoljno odabrani i iska-sapljeni tekstovi poput npr. Evanđelja po Manji, 16, 13-15; 2, 13-16; Evanđelje po Luki, 1, 15-17);

filozofske nazore: a) pobijanje nasljednosti, slučajnosti, sudbine, smrti kao konačnog nestajanja; isticanje zakona uzročnosti (ubireš ono Što si posijao); b) evolucionizam (plodovi ranijih života prenose se na kasnije); c) spirituali-zam (duša se korjenito razlikuje od tijela); d) analogije (kao što se stablo svake godine zaodijeva novim lišćem, tako i duša poslije smrti uzima novo tijelo); e) ciklusi.

B. A. des Georges, La reincarnation des limes, izd. A. Michel, 1966 (povijesni pristup); E.R.E.