Putovanje duše

Iz stoljeća u stoljeće svijet postaje sve napučenije globalno selo. Kako se svjetsko pučanstvo povećava, raste i broj duša koje ta tijela naseljavaju, a time i duša koje poslije traže nova tijela koja bi mogla nastaniti, tj. duhova koji bi se reinkarnirali. Dr Walter Semkiw, član Intuicijske mreže i Međunarodne udruge za regresijska istraživanja i terapije, tvrdi da je taj povećan broj ljudskih tijela razlog što se danas duše mogu puno brže reinkarnirati nego prošlih stoljeća.
"Poznat je slučaj iz istraživanja Iana Stevensona - slučaj Libanonke Hanan Manswer, slučaj reinkarnacije u djetinjstvu. Ta je žena umrla i rodila se deset dana poslije. Sjećala se prošlog života i ponovno se susrela sa svojom obitelji iz prošlog života, obitelj ju je prihvatila kao reinkarnaciju svoje preminule rođakinje; imala je jednako lice kao i ona."

Duše se vraćaju na poznate destinacije

Uz brzu reinkarnaciju, često ide i privučenost određenim zemljopisnim položajima što dokazuje slučaj Hanan. No, zanimljivo je i to kako duše često imaju istovjetne interese i talente, bave se sličnim zanimanjima i privlače k sebi stare članove svoje obitelji, što, prikazao je dr. Semkiw, zorno dokazuje i slučaj spisateljice Penny Pierce. "Ona je imala dva prošla života - u jednome je bila pisac Charles Parkers. O tome je primila informacije preko medija koji joj je rekao: Živjeli ste kao Charles Parkers i napisali ovih deset knjiga, a prije toga živjeli ste kao žena Alice Cary, također spisateljica, i napisali ste ovih deset knjiga. Dok ste živjeli kao Alice Cary, imali ste sestru Phoebe, a Phoebe je sad vaša sestra Paula." Trideset godina Penny nije ništa poduzimala, no saznavši za rad dr. Semkiwa bacila se na istraživanje.
"Tad je shvatila da je točno sve ono što joj je medij svojedobno rekao: da je Parkers napisao onih deset knjiga. Penny je imala upravo onakvo lice kao i Parkers, da je Alice napisala onih deset knjiga, kako je rekao medij, a Penny je imala jednako lice kao i Alice Cary, a postoji i fotografija Aliceine sestre Phoebe koja je izgledala točno kao Pennyna sestra Paula. Tu je važno to da su se životi Charlesa Parkersa i Alice Cary preklapali trideset godina. To pokazuje da se duša zapravo može rascijepiti i prebivati na ovome planetu istodobno u dva tijela." 

U sljedeće živote prenosimo puno prtljage iz prošlosti

Ali i ako ne žive u samo dva tijela, ponekad dvije duše mogu biti toliko povezane da se zajedno vraćaju u idući život, što se navodno često događa kod izrazito povezanih vlasnika i njihovih kućnih ljubimaca. 
Međutim kad čovjek susretne blisku osobu iz prošlog života, često će s njom odmah uspostaviti vezu. Primjer za to dr. Semkiw doživio je i osobno.
"To se dogodilo i meni. Žena i ja upoznali smo se dok sam bio u posjetu obitelji u Chicagu tijekom vikenda. Odmah smo se zaljubili jedno u drugo i za šest tjedana ona se preselila u Kaliforniju gdje sam ja tad živio i vjenčali smo se. Naš se brak raspao. Morali smo riješiti neke karmičke stvari. Ali želim naglasiti ovo: da smo, kad smo se prvi put susreli, oboje znali da mi je ona u prošlom životu bila sin i da moramo riješiti neke karmičke probleme, zar mislite da bi se ijedno od nas dvoje željelo vjenčati? Katkad ne smijete znati činjenice kako biste mogli izvršiti svoju karmičku zadaću."
Izvršavanjem tih zadaća, kroz razne živote, čovjek evoluira i pristupa svojem višem ja i duhovima. Stoga vidoviti ljudi, koji imaju uvid u to, postaju duhovno najrazvijenija bića, kakvi bi svi jednom trebali postati. A dok ne dođu do toga, ljudi često u budućim životima osjećaju posljedice onog prethodnoga.
"Ian Stevenson proveo je opsežna istraživanja o tome kako ljudi, koji su umrli od traumatskih ozljeda, u sljedećem životu često imaju madeže ili ožiljke na istim mjestima. Istina je da postoji stanoviti kontinuitet osobnosti, uključujući predispoziciju, primjerice, depresiji. Psihologija i psihijatrija morat će u budućnosti integrirati sve to što je povezano s prošlim životom."

Slučaj Barbro Karlen - Anne Frank

A da smo u prošlim životima mogli štošta proživjeti dokazuje jedan od najpoznatijih slučajeva Iana Stevensona, kojeg je opisao dr. Semkiw. "Barbro Karlen u dobi od tri godine rekla je svojoj majci: Ja se ne zovem Barbro nego Anne. Mama je rekla: Anna?! Što to govoriš? Djevojčica se rodila u kršćanskoj obitelji, pa roditelji nisu imali pojma o čemu ona to govori. Mama je dalje pitala: Koja Anne? i djevojčica je odgovorila: Anne Frank. Roditelji nisu imali pojma tko je Anne Frank jer se to događalo prije nego što je dnevnik objavljen u Švedskoj. Tijekom cijelog djetinjstva Barbro je govorila o tome svom prošlom životu iz kojega je pamtila ljude poput vojnika kako se uspinju stubištem na tavan i nasilno upadaju, razvalivši vrata, sjećala se koncentracijskog logora i kako je u njemu umrla."

Oko Barbroine desete godine objavljen je "Dnevnik Anne Frank", pa su roditelji prvi put odveli Barbro u Amsterdam.
"Otac je dignuo slušalicu i nakanio nazvati taksi kako bi ih odvezao do kuće Anne Frank, ali Barbro je rekla: Ne trebamo taksi, tata. To je tu, blizu. I pješice ih je odvela ravno do kuće Anne Frank iako nikad dotad nije bila u Amsterdamu. Barbro opisuje kako su roditelji bili zabezeknuti što je to mogla. Našla se u sobi u kojoj je spavala Anne Frank, pokazala na zid i rekla: Pogledaj, mama! Slike filmskih glumaca još su na zidu! Majka je pogledala na zid, ali nije vidjela ništa. Odvratila je Barbro da na zidu nema nićega, na što je Barbro pogledala ponovno i briznula u plač jer uistinu nije bilo ničega i ona je bila zbunjena. Mama je rekla: Pitajmo vodiča! A vodič je rekao da su slike filmskih glumaca, što ih je Anne Frank bila izrezala, obično na tome zidu, ali da su ih skinuli radi uokvirivanja. Barbro objašnjava kako je njezina majka tada prvi put povjerovala da su njezina sjećanja istinita."

Tijekom cijelog djetinjstva Barbro se bojala uniforma, nije se voljela tuširati i šišati, niti je željela jesti grah, od kojeg su Frankovi živjeli. Nakon što je 1996. godine objavila knjigu o svojoj reinkarnaciji, na turneji je upoznala čovjeka koji je poznavao Anne dok je bila živa, a koji je također vjerovao da je Barbro Anne.
"No, najvažnije je to što je Barbro u svom prošlom životu bila progonjena kao Židovka, a ovaj put rodila se kao kršćanka. U svojim izlaganjima uvijek naglašavam ovo: da su Nijemci prije šezdeset godina znali kako se čovjek u jednome životu može roditi kao Židov, a u drugome kao kršćanin, holokaust nikada ne bi bio moguć."
 
Reinkarnacija kao mogući poticaj na svjetski mir

Reinkarnacija, tj. teza da smrt nije kraj života nije dio moderne filozofije, nego se javlja prije 5.000 godina u spisima vedskog učenja. Iako kršćanstvo, rašireno na Zapadu, ne vjeruje u reinkarnaciju, pa teolozi često istiću da je ta teorija ljudima privlačna zbog činjenice da nudi povratak u poznati, ovozemaljski svijet i time smanjuje strah od smrti, dok kršćansko uskrsnuće vodi k nesvjesnom i drugačijem obliku vječnog života,  vjera u reinkarnaciju i karmu, aktivnosti koje nose određene posljedice, posebno je raširena na Istoku, ali se zbog gore navedenih razloga širi se i na Zapad. Već i sama pomisao da ne živimo samo jedan život, već da svi dobivamo više šansi dovoljno bi bila fascinantna i da ne postoji mogućnost da u svakom nadolazećem životu ispravimo greške napravljene u prošlosti. Upravo zbog povezanosti reinkarnacije s karmom, u svakom novom tijelu moramo preuzeti odgovornost za činove i grijehe koje smo eventualno počinili dok smo bili drugačije utjelovljeni.

Isto tako, dr. Semkiw ističe da su poznati i slučajevi u kojima su se nekadašnji kršćani rađali kao muslimani, što bi, da se ranije znalo, možda svojedobno zaustavilo križarske ratove.
"Zato je ta informacija tako važna i zato ja na neki način apeliram na one koji možda imaju informacije da pomognu u ovome istraživanju reinkarnacije jer ono uistinu može pomoći da se svijet promijeni, da se prekine sve to ludilo koje svaki dan gledamo u vijestima."

www.FunkyMEM Portala za bitne stvari