Sai Ram svima,　

naša draga Gordana Grahovac prevela je cijeli ovaj krasan tekst, Anil Kumarov opis putovanja s Babom, i to avionom, u Kodaikkanal, te pitanja i odgovore Babi iz Kumarovih 5 putovanja s Babom u KK.

Uživajte, bez obzira što G. nije mogla pronaći jel iz Kumarove knjige ili filma, ali svakako je njegov tekst, a tebi Gordana puno hvala!

Dunja

Draga Dunja,

Nigdje nije naveden datum ovog putovanja. Također　nigdje nije navedeno　da li je taj odlomak na talijanskom jeziku preuzet iz　knjige o kojoj ovdje govori Anil Kumar, ili je to dio　teksta　iz filma Luigija Ferrantea ?

Kodaikkanal In viaggio con Sai Baba

PUTOVANJE U KODAIKANAL: PITANJA I ODGOVORI　 BHAGAVĀNA SRI SATHYA SAI BABE

Draga braćo i sestre,　
Hvala Swamiju što nam je omogućio da se jutros sastanemo nakon dugog razdoblja 　tijekom kojeg se nismo vidjeli. Ovo je prvi put da se vidimo nakon nedavnog posjeta Bhagavana Kodaikanalu.　
Imam običaj podijeliti s prijateljima ili hodočasnicima, sve ono što se dogodi na ovakvim putovanjima, jer mi to pomaže da se svega bolje sjetim.　

Nije mi namjera držati govor ovoj ili onoj skupini. Ne, ne, ne.　
Ono što želim je da se podsjetim svega što se dogodilo, tako da mogu izvući iz tih učenja što je moguće više. To je doista velika prilika. Bit ću vrlo kratak, ovogodišnje putovanje u Kodaikanal bilo je doista jedinstveno i posebno zbog tisuću razloga.

Bhagavan običava otići na ovakav put jednom godišnje i to automobilom, kojeg je ovog puta slijedilo mnogom drugih vozila, uključujući i neka s uređajima za klimatizaciju koja su bila rezervirana za studente. Obično sa sobom vodi oko petnaestak studenata. Na ovom putovanju Bhagavana je pratilo najmanje njih trideset. Osim studenata, bilo je tu još barem pedeset obitelji, sve poklonici koji su bili vrlo bliski Bhagavanu, odnosno oni najpovlašteniji, i to u pratnji njihovih obitelji i djece, tako da je ukupno bilo oko 80 ljudi. To je vrlo velik broj. Zbog toga je ovo bila posebna godina.　

Druga divna i posebna stvar koja se dogodila ove godine, zbog koje se ovo putovanje i razlikuje od do tada uobičajenih, bila je ta, da smo svi putovali avionom. Prva postaja bio je Madurai gdje je Bhagavan svečano otvorio Poglavarstvo Općine, koje je sagradio Chettiars. Zadovoljstvo mi je istaknuti i to, da je Bhagavan još ranije obećao gradonačelniku da će On obaviti inauguraciju Općinske vijećnice 22. travnja u Maduraiu i tako je i bilo, baš kao što je obećao. 　

Kad smo stigli, doznali smo da je u međuvremenu Chettiars umro deset dana ranije. Stariji čovjek je imao oko 80 godina.　
Dakle, Bhagavan se okrenuo okupljenim ljudima, i rekao im: "Obećao sam da ću biti ovdje 22. travnja, na dan inauguracije, i ispunio sam svoje obećanje." Bhagavan, kao i uvijek, nikad ne griješi i uvijek održi svoja obećanja i zadanu riječ. Teško je povjerovati da bi zaboravio ispuniti dano obećanje.　

Danas vam želim skrenuti pažnju na tri važne riječi na koje je Bhagavan ukazao velikoj skupini okupljenih. Gradska vijećnica nije bila dovoljno velika da bi mogla primiti toliko puno ljudi. U sali je bilo jako puno poklonika pa mnogi nisu mogli ući unutra. Bhagavan je, kao i obično, vrlo lijepo govorio. To se, za vašu informaciju može sažeti, u samo tri važne riječi. Prva je Nethi, a zatim slijedi druga i treća Rethi i Khyti. To su tri riječi na sanskrtskom jeziku, a ja ću ih pokušati prevesti za vas. Nethi. Doslovni prijevod na engleskom je 'moral'. No, Bhagavān je nastojao dati toj riječi drugačiji smisao. Po riječima Swamija, Nethi pretpostavlja značenje Istine. Bhagavan je rekao, "Sathya Mey Nethi", odnosno "Istina je istinski moral“. Pravi moral, Netthi je uključen u Istini. Zatim je govorio opširno o istini Nethi, moralnosti, podsjećajući　 nas na to da su sve stvari na ovom svijetu prolazne, kratkotrajne i trenutne. No, ono što je vječno, što je besmrtno, što je trajno, to je načelo ātmana. To je vječna istina - rekao je. Ta se Istina, ovdje ne odnosi na materijalne ili znanstvene istine. Istina ovdje znači ono što je vječno, trajno, duh, ili duša ili svijest ili Atma ili kako god to želite nazvati. To je "Božanski“ dio pojedinca. To je Nethi, ili istina ili Sathya. Rethi. Doslovno značenje ove riječi je 'postupak', 'metoda'. Ali Bhagavān je čak i ovoj riječi dao drugačije značenje. Bog se s vremena na vrijeme utjelovljuje da bi dao novi smisao svakoj riječi, svakoj teoriji, svakom principu napisanom u svetim tekstovima, kako bi se sve moglo prevesti u važnim situacijama koje se u tom razdoblju događaju, s obzirom na običaje i socijalne uvjete života, tako da ih se lako može primijeniti u konkretnim situacijama. Tako je riječ Rethi dobila novu dimenziju 　dodavanjem riječi postupak. Korijen riječi Rethi, rekao je Bhagavan, je Dharma, Pravda. Dakle, Rethi se odnosi na Dharmu, ispravno djelovanje, pravda je stoga postupak. Nethi je poprimila smisao moralnosti, istine, a Rethi je Dharma, postupak. Stoga ono što je rečeno preko istine, mora se primijeniti u praksi, to je Dharma. To je Rethi. Dakle, u metodi i u praksi, uz pomoć postupaka, uvijek mora biti prianjanja na Rethi, odnosno Dharmi. To je duboki smisao kojeg je Bhagavan htio dati tim riječima.　

Khyti. U svakodnevnom jeziku znači 'ugled', 'dobro ponašanje', 'Prakhythi Khythi' je ugled koji dolazi iz pravilnog ponašanja. To je normalno značenje riječi Khythi, ali Bhagavan je i ovoj riječi dao drugačije značenje. Khythi u Babinoj namjeri znači Tyaga. Bhagavan je rekao, "Tyaga Mey Khythi '. ​​(Požrtvovnost je Khythi.) Stvarni ugled se tada sastoji u duhu požrtvovnosti. Možete postati poznati i na drugačiji način od onog u materijalnom smislu. Poštovanje i počasti mogu se također zavrijediti putem žrtvovanja.　

Dakle, dragi prijatelji, to su te tri riječi o kojima je govorio i koje su vrlo važne za sve nas. Nethi, koja znači moral i jeste istina, Rethi, postupak koja znači Darma i Khythi, koja znači Tyaga, a to je požrtvovnost. O tome je Bhagavān govori povodom inauguracije u Općinskoj dvorani, koju je Chettiars u Madurai vrlo dobro izgradio. Sada ću vam govoriti o putovanju. Putovanje s Bogom u letu avionom je stvarno uzbudljivo iskustvo, jedinstvena prilika života. Obično, kada letite avionom Air India ili onim Lufthanse ili bilo kojim drugim, čujete ovakvu najavu: "Dobro došli u avion Indijskog Airlinesa. Hvala na ukazanom povjerenju." Zatim se podnosi izvještaj o temperaturi, tlaku zraka i visini na kojoj se leti. No, najava koju smo ovom prilikom mogli čuti, bila je posve drugačija. "Dobro došli u SAI avion koji je unajmljen ... SAI charter… Indijski Airlines je jako zahvalan Bhagavān Sri Sathya Sai Babi i Njegovim poklonici koji su odlučili letjeti s nama."　 Koja je to bila divna najava!　
Inače, tijekom leta, sluša se glazba, a u avionima indijskog Airlinea to je obično klasična glazba. Ovaj put, izuzetno, mogli smo slušati bhajane.　　Kao što bez sumnje znate, kada se leti, određene tvrtke daruju putnike prigodnim 　konvencionalnim ili 　tradicionalnim poklonima. Tu se onda obično nađu voćni sokovi, slatkiši i takve stvari, a zatim slijede neke grickalice. Ovaj put smo dobili idly i dosu, tipične pripravke južne Indije. Sve je to bilo izvan svih pravila i nešto posve novo.

Nakon toga su se stjuardese i članovi posade utrkivali s poklonicima kako bi dodirnuli božanska lotosova stopala. Htjeli su iskoristiti priliku za padnamaskar. U usporedbi sa poklonicima, članovima posade bilo je lakše kretati se pa su u ovoj utrci bili pobjednici. Da se radilo samo o snazi i mišićima i mi smo mogli imati lijep rezultat. Bila je to prilika koja teško da će se više ponoviti. Na taj način su dobili više puta padnamaskar. Svaki član posade mogao je dobiti padnamaskar najmanje 50 puta tijekom kratkog, polusatnog 　leta. Svatko je imao vremena i mogućnost to učiniti. Kako su bili sretni!　

Po dolasku Bhagavanu je priređena pomalo bučna, ali jako velika dobrodošlica. Swami se prije izlaska iz zrakoplova obratio prisutnima. U jednom trenutku ušao je u pilotsku kabinu, gdje su sjedili pilot i kopilot. Zahvaljujući Swamiju, mogli su Ga vidjeti bez napuštanja radnog mjesta i rizičnog ostavljanja motora sudbini na volju, radi slavljenja Božanstva ..... u zraku!　

Bhagavan je sam otišao u pilotsku kabinu. Mi to nismo primijetiti, jer je sjedio u prednjem redu. Stavio je ruke na ramena pilota i kopilota. Zatim je nekoliko minuta razgovarao s njima.　

Bili smo im jako zavidni, 　jer su razgovarali dugo vremena i mogli su sjediti dok je Bhagavan stajao pokraj njih. Tada im je, obojici, materijalizirao prsten s velikim dijamantom. Znate, meni je jako teško ostati mirnim i ponekad u prisutnosti Swamija iskoristim priliku za smiono istupanje...　

Skupio sam hrabrost i rekao:　
Bhagavane sve što se događalo je stvarno jako čudno, tajanstveno i divno u isto vrijeme. Prisustvovao sam redovitim razgovorima, vidio sam intervjue i razgovore tijekom daršana, intervjue na verandi, intervjue u sobi za intervjue. Ali ono što se događalo danas stvarno je bilo prekrasno i jedinstveno. Prostor za 'Intervju u zraku'.　 Također sam vidio mnoge materijalizacije brojnih predmeta na 　svakakvim mjestima, ali ovo je bila　 'materijalizacija u zraku'.　　 Materijalizacija prstena za vozača i njegovog pomoćnika; to je fantastično učinjeno!"　
Ukrcali smo se u Coimbatoreu za put prema Bangaloreu.　
Bhagavan je tijekom putovanja poklonio prelijepe sarije ženskom dijelu posade aviona. Moram priznati da su sariji bili stvarno jako lijepa. Žene su, kao što je poznato, iste i na nebu i na zemlji, te su ih odmah obukle i pohitale prema zrcalu. "Kako ti lijepo stoji!" Počele su si uzajamno izmjenjivati komplimente. "Ova boja ti stoji jako dobro!", "Ova boja ti baš odgovara."　

Davale su si komplimente i bile su jako zadovoljne. S mog mjesta mogao sam lijepo uživati ​​u cijelom događanju. Bhagavan je također poklonio odijela kapetanu, pilotu i kopilotu i još jednom čovjeku koji je bio tamo. Sve sam to gledao.　

Nakon slijetanja u Bangalore, Bhagavan me pozvao i tražio da Mu se pridružim za stolom. Bio je to sat za čaj, oko 4 popodne. "Vrlo je čudno to što si sarije i odjeću darovao svim članovima posade.　 To nije uobičajeno i ne događa se često. Premijer i predsjednik često putuju, ali oni ne dijele sarije i odjeću, kao što Si to Ti učinio ovom prilikom.

Sve je bilo 　jako lijepo Swami", rekao sam presretan.　

Bhagavan je tada rekao: "Da nisi kojim slučajem ljubomoran? Jesi li nešto izgubio time što sam dijelio darove?" i nastavio: "Da nisi možda ljubomoran jer tebi nisam dao sari?" Tada sam rekao, "Bhagavane, nemam priliku nositi sari u ovom životu. Ali kad bih morao, više sam nego siguran da bih izgledao puno ljepše u njemu od mnogih žena ovdje uokolo.　
Stoga koristim ovu priliku za rezervaciju i molim da me čeka u sljedećem životu. Možda ću u sljedećem životu, ako se ponovno rodim, biti žena. Molim Te da mi tada pokloniš sari."　

Swami se slatko i od srca nasmijao. I rekao je, "Tja!! Kakva li ti je to želja?　
Zašto Me moliš da se ponovno rodiš kao žena u sljedećem životu? Zašto me ne zamoliš da se uopće ne moraš ponovno roditi? Zašto Me nisi zamolio za izbavljenje? MOKŠA znači oslobođenje pa se ne bi morao ponovno roditi, tako bi slomio sve okove ciklusa rođenja i smrti.　
Zašto Me ne zamoliš za besmrtnost, za MOKŠU, za Oslobođenje?"　

Rekao sam, "Swami, ja se nikad do sada nisam susreo sa oslobođenom dušom. Nikada nisam upoznao niti jednu osobu koja uživa blaženstvo stanja MOKŠE. Mokša ili oslobođenje je stanje koje mi možemo samo zamisliti. Nikada nismo upoznali nekoga s kim bi mogli podijeliti takvo iskustvo. Zašto bih onda to žarko želio, zašto bih trebao moliti za nešto što ne poznajem?　

Znam samo ove stvari: pjevati o Tvojoj slavi, gledati Te, promatrati Te, razgovarati s Tobom i slušati Tvoje poruke. Si! Da! To je stvarnost koju znam. Kada bih mogao birati, poželio bih se roditi kao predsjednik 'Organizacije Sathya Sai Andhra Pradesh', kako bih mogao ići uokolo po selima, slušati i pričati Tvoje priče, jer to je ono što mi daje najveću radost u ovom životu, a volio bih da se ona nikad ne okonča."　
Bhagavana je jako usrećilo to što je čuo. "Jako je lijepo od tebe što Me pitaš za takve stvari." Tada se Swami okrenuo mlađim ljudima, "Swami Vivekananda nikad nije želio ići u raj. On nikada nije poželio oslobođenje.　
On se želio ponovo roditi još mnogo puta samo zato da bi opet mogao služiti čovječanstvu. Dakle, nema ničeg pogrešnog u takvim željama."　

Tako su dani prolazili. Naš boravak bio je vrlo kratak. Samo 15 dana. Uključujući putovanje bilo je ukupno samo 18 dana. No, iako je razdoblje bilo vrlo kratko, prikupljenog materijala je bilo puno.　

Imam nešto jako zanimljivo što bih vam u ovom trenutku želio ispričati. Ovdje u Kodaikanalu jedna planina je visoka oko 7500 metara nadmorske visine. S vrha te planine možete vidjeti samo maglu i oblake. To je sve. Podno brda, doline su vrlo, vrlo duboke. Planine su strme. Nećete naći ništa osim oblaka i magle. Nikada nigdje drugdje nisam vidio toliko upečatljiv prizor. Na vrhu planine je prekrasno zdanje, koje su nekada naseljavali engleski vlasnici. Zatim je vlasnikom postala tvrtka 'Birla'.　

Birla, vrlo bogati ljudi, najmoćniji su poslovnim ljudi u ovoj zemlji. Kupili su ga od engleskih vlasnika, ali nikada nisu živjeli u njemu. Objekt je toliko velik da se širi na oko 17 hektara, a ima vrijednost od oko dva croresa (op. prev. oko 3 milijarde eura). Mnogo puta su ga pokušali darivati Swamiju, ali bez uspjeha. Nedavno je konačno pristao primiti na dar ovu palaču koja se nalazi na vrhu planine pa ona sada pripada Sathya Sai Central Trustu. Bhagavan nas je sve doveo ovdje i svatko je sebi mogao, po osobnom　 izboru, uslikati fotografiju. Lijepa zgrada! Sve u magli i oblacima. I vrt je stvarno prekrasan!　

Kako da vam to nacrtam, kako da ga opišem? Sobe su toliko prostrane da takvo što nikad prije nisam vidio, vrlo su dobro namještene sa šarenim sagovima na podu. Možda je bolje da prestanem s opisivanjem, kako ne bih nešto ispustio. U jednom trenutku Bhagavān je rekao: "Budući da je ovo mjesto tako visoko čini mi se da smo na Kailasu, u pravom i istinskom raju. Želim da se od sada to mjesto zove "Sathya Sai Kailas Giri" I od toga trenutka ono se tako i naziva. U Prasanthiju imamo 'Giri vidyu', a u Kodaikanalu, imamo "Kailas Giri." Ovo je jedna od mnogih stvari koje su se dogodile ove godine.　

Svatko od nas je imao dovoljno prilika postaviti pitanja Bhagavanu, a On, milosrdni Gospodin, u Njegovoj neograničenoj milosti, uvijek nam je dao odgovor. Želim s vama podijeliti ovo iskustvo.　
Bhagavan nikada nije tražio da to učinim, ali to je ono što traže poklonici. Kao što svi poklonici znaju, Prasanthi Nilayam je mjesto s puno ljudi, puno šefova vlada iz različitih zemalja, puno članova Organizacija, pun je obrazovnih ustanova pa je Bhagavān uvijek jako zauzet. Poklonici znaju da je Prashnti Nilayam glavno sjedište u kojem je Glavni uvijek prepun službenim obvezama. Iz tog razloga mnogi poklonici kažu, da je Whitefield u blizini Bangalorea, Njegovo prebivalište, Njegov dom, gdje Gazda živi bez užurbanosti, u potpunosti opušteno. Tu stalno priča sa studentima, ali i svima ostalima. Tu u Brindavanu, u Whitefieldu, navečer se održavaju čuvene 'Trayee', večernja okupljanja. U Bangaloreu se glavna rezidencija Bhagavana naziva 'Trayee'.　

Trayee znači 'tri' vedska teksta. Postoje samo tri Vedska teksta. A četvrti, SAMA VEDA, je glazba. Ako se usredotočite samo na sadržaj teksta ili na ono što se u tekstu smatra argumentom, onda ima samo tri vedska teksta. Četvrti, 'Sama Veda' je glazbeni dio. To je razlog zašto se Bhagavanova zgrada zove 'Trayee', u kojoj održavamo dnevne sastanke. Swami je okružen učenicima i s nekoliko posebnih gosta. Tu razgovara sa svima, pozivajući sve po imenu. Iz tog razloga poklonici Brindavan smatraju Njegovim prebivalište, domom, dok je Kodaikanal Njegovo mjesto za igre, zabave i šale, s puno humora i puno smijeha.　

Prilično je teško shvatiti da je On Bog. On to shvaća, ali mi zaboravimo da je On Bog, jer nam ne pristupa s odstojanjem. Odjednom vam može ući u sobu, sjesti na prekrivač s kojim spavate i početi komentirati način na koji se odijevate, ili govoriti o dužini vaše kose. On vam govori o Njegovim osobnim navikama, većini nepoznatim. Ulazi vam u najdublje predjele srca i govori glasno o svim onim tajnama koje ne želite da itko drugi zna. U nekim situacijama to je vrlo neugodno. Ali stvarno neugodno!!　

Sada ću vam ispričati nešto što se ovdje dogodilo. Kao što dobro znate, ovdje svi 　muškarci nose bijelu odjeću. Ne sviđa mi se to, da se moja bijela odjeća miješa s odjećom drugih i zbog toga sam, kako bih bio osiguran da ću je moći odmah lako naći, iz predostrožnosti napisao svoje inicijale na stražnjoj strani ovratnika: KA. 　Jutros je, eto, osoba zadužena za brigu o odjeći, donijela svu odjeću i stavila je na moj krevet.　

Nikad nisam ni pomislio da bi Swami došao u moju sobu. Kad se to dogodilo nisam bio tamo. Otišao sam na vožnju jezerom Kodaikanala u društvu s nekoliko učenika. Swami je došao u moju sobu i vidio odjeću na mom krevetu pa je upitao, "Kome ona pripada?" Profesor, koji je bio prisutan je rekao, "Swami, to je od Anil Kumara."　

Onda je On rekao, "Anil Kumar bi trebao biti AK ne KA.　
Zašto je napisao svoje inicijale na taj način? Trebalo bi biti AK."　
Profesor je onda skupio hrabrost i pokušao objasniti, "Swami K. je njegov nadimak Kamaraju, dok je A. za Anil Kumar. Tako KA znači Kamaraju Anilkumar." "Ah, shvaćam" - rekao je Baba.

Kad sam se vratio, profesor mi je šapnuo na uho o tome što se dogodilo za vrijeme moje odsutnosti. Pa, prijatelji moji, vjerujte mi! Nakon 15 dana u javnim prostorijama Bhagavan je na početku obraćanja rekao: "Ova zemlja treba ljude spremne da se žrtvuju, Tyagaraju! Ova zemlja treba ljude s duhovnom praksom, Yogaraju! Ova zemlja ne treba nekog koji je pun želja, Kamaraju! Ova zemlja ne treba jednog Bhogaraju, koji živi u raskoši i uživa u zadovoljstvima." U tom trenutku me je pogledao ravno u oči. Tada sam se naježio od pomisli da su neki drugi mogli primijetiti što se dogodilo." 　

Stvari kao što je ova, lijepe stvari, takve intimne stvari koje nikada u životu nećemo zaboraviti, to je Kodaikanal. Zbog toga se Kodaikanal smatra Božjim igralištem.

Oh, evo još jedne stvari koju vam definitivno želim ispričati: On je tako prisan s vama, zato što poznaje sve vaše simpatije i antipatije i sve osobne ukuse. Tu je apsolutno nemoguće nešto prikriti ili sakriti.　

U posljednje vrijeme mi se dogodilo to da mi se proždrljivost znatno smanjila. To očito nije promaklo Božanstvu. Četvrtog dana našeg boravka prišao mi je i ljubazno rekao: "Kako to da ne jedeš s apetitom, kao po običaju?"　

Odgovorio sam, "Swami sve je u redu, ne brini." Onda je on rekao: "Ja to znam.　
Nedostaju li ti tvoji Andhra kiseli krastavci, oni tako pikantni! Ali ne brini se, ponio sam ih za tebe. Sada možeš normalno jesti."　

To je stvarno nevjerojatno kako sa svakim razgovara tako srdačno, kako se kreće, a tek kakve je darove svima namijenio; fotografske kamere i snimače zvuka, to su vrlo skupi pokloni.　

Krenuli smo samo s jednim koferom, a sad bi nam dobro došao još jedan za sve darove primljene od Božanske ruke. Božja ljubav je neograničena. Ona je beskonačna. Božja ljubav je nesebična. Ona je nezamjenjiva. Univerzalna. Trajna. Besmrtna. Vječna. Slatka. Svatko bi je trebao doživjeti. I izvan je svakog razumijevanja, neopisiva.　

Osim svih tih lijepih epizoda, želim vas izvijestiti o pitanjima koja su postavljana Bhagavanu i odgovorima koje je dao. I to s puno radosti, jer iskreno vjerujem da svi pripadamo obitelji SAI. Kada kažem 'braćo i sestre', to nije samo prazna izjava, ili nešto izrečeno samo zbog otvaranja susreta. Vjerujem da smo mi to zaista.　
Da! Kad to kažem, nije to samo izreka, to je sveta božanska Istina.　

Zapisao sam sva pitanja koja su postavljena Swamiju i odgovore koje je dao. Božanski odgovori na ljudska pitanja. Ukupno sam bio sa Swamijem u Kodaikanalu čak 5 puta. Pet putovanja. Tako sam prikupio čak 240 pitanja. Također sam zapisao i sve odgovore. Na tu temu, Bhagavān je autorizirao izdavanje knjige koju ću uskoro objaviti u izdanju Sri Sathya Sai Books i Publications Trust-a. Nadam se da će knjiga biti uskoro objavljena, jer imam informacije da je se neće moći pronaći nigdje drugdje.　

Drevni tekstovi Bharata, filozofija, tekstovi Vedante sastavljeni su od dijaloga između Gurua, učitelja, učenika, sishya. Cijeli razgovor vodi se pod imenom Upanišad. Upanišad nije ništa drugo nego dijalog, razgovor. Učenik postavlja pitanja, a učitelj odgovara. Značenje riječi Upanišad (Upanishad), prema učenju Swamija je sljedeće: Upa - u blizini, ni - dolje, shada - sjediti. To je smisao riječi Upanišad. Učenik sjedi blizu učitelja pa znanje lako teče, teče mudrost.　

Zato ima puno upanišada u Sanathana Shastri, u Sanathana Dharmi. Nabrojat ću neke: Kenopanishad, Isavasyopanishad, Mandukyopanishad, Kathopanishad i Aitharayopanishad. To su neke od Upanišada. No, kako ću nazivati ovu Upanišadu? Dijalog između poklonika i Bhagavāna Sri Sathya Saia. Pitanja je puno, postavili su ih mnogi. Nitko nije imao monopol. Svatko je mogao postaviti bilo koje pitanje. Dakle, kako da to nazovem? Budući da je ovo Upanišad, dijalog između Babe i poklonika, a s obzirom na to da je Baba Sathya Sai Baba, nazvat ću je Sathyaopanishad.　

Sathyaopanishad, s 240 pitanja, čeka da se pusti tiska iz trenutka u trenutak. Bhagavan je bio vrlo sretan kada je pročitao rukopis kojeg je s ljubavlju potpisao. Ja sam samo vrlo jednostavno rekao:　
Swami, primijetio sam da često daješ svoj autogram kako bi njime blagoslovio mnogo ljudi.　
"No, meni ga nikad nisi dao."　
"Pa," rekao je, "jesi li Me ikad pitao da ti ga dam? Nikad prije nisi me pitao. Tek sada me pitaš. Dakle, evo ti moj autogram."　

Ukratko, slijede pitanja koja su nedavno bila postavljena Swamiju, a koja želim podijeliti s vama, zato što mislim da su stvari korisne kad se posluže vruće vruće, ravno iz pećnice. Ukoliko se poslužuju vruće vruće, može se u njima maksimalno uživati. Dakle, evo nekih pitanja; siguran sam da će vas odgovori ispuniti radošću.　

Pitanje je ovako glasilo: Koja je razlika između bhrame i Brahme, iluzije i stvarnosti? Što je Maya? 　

Maya ima mnogo značenja: ona je iluzija, ili pogrešan identitet, ili obmana. U sanskrtu se naziva bhrama. Maya ili bhrama su znači dvije sanskrtske riječi koje označavaju iluziju, nadgradnju, pogrešan identitet.　
Brahma je, međutim, stvarnost, jastvo, duša, Svijest.

Što reći na Bhagavanov odgovori? S obzirom na činjenicu da sam obilazio hramove od svoje rane dobi, slušao ljude preko 40 godina, nakon što sam pročitao mnogo knjiga, više sam nego siguran da su odgovori koje je dao Bhagavan bili savršeni. Nećete naći niti jednu knjigu u kojoj se govori o tim temama. Eh, zato su jako dragocjeni, jako dragocjeni.　
Kako onda glasi odgovor? Razlika između iluzije i stvarnosti, bhrame i Brahme? Njegov odgovor je izravan i jako jednostavan. Što je rekao?　
Stvarnost je načelo jednote. Ekatvam Ekatma. JEDNOTA. Jednota je stvarnost. Pluralizam, mnogostrukost, različitost su bhrama, iluzija.　
Dakle različitost ili mnogostrukost su anekatma, mašta.　
Ekavatam, jednota, jednota je ono što stvarno postoji. Odgovor je sadržan u ovom jednostavnom izrazu. Recite mi, molim vas, tko još može dati definiciju kao što je ova. I također, moram reći da nitko ne bi bio u stanju sažeti u jednoj rečenici, kao što je ova, razliku između dvije tako važne stvari.　

Zatim je Bhagavan, shvatio da nećemo biti u stanju razumjeti jednu rečenicu pa je dao dodatno objašnjenje.　

Zamislite zlato. Od njega možete napraviti puno nakita, kao što su naušnice, prstenje ili lančići ili nešto slično. Nakita može biti raznih vrsta. Sve, međutim, dolazi iz istog zlata koje je bilo osnova za sve.　
Ako pogledate nakit, to je iluzija, jer su svi različiti po formi i imenu. Ako zamislite zlato iz kojeg je izrađen, zajedničko polazište, osnovni princip, to je realnost. Dakle, zlato je stvarnost, a nakit je iluzija.　
Možete li zamisliti primjer koji to bolje objašnjava?!!　

Potom je izložio drugu analogiju. Ovdje je, glina i blato. Od njih vješti grnčar može napraviti mnogo predmeta, vrčeva, vaza ili crjepova.　
Možete učiniti sve, počevši od gline. Ako pogledate lonce, oni mogu biti svakakvih tipova s ​​mnogim oblicima. Ako gledate vaze i zamislite im oblik ili veličinu, to je iluzija, mašta, Maya.　
No, ako gledate glinu od koje su rađene, koja je jedinstvena i uvijek ista, to je realnost, Brahma.　

Dakle, ovaj odgovor kojeg je dao 　Bhagavan, sigurno će ostati urezan u vašim mislima. Kada se radi o imenu i obliku, to je iluzija. Ovdje smo mnogi, iz različitih zemalja, iz različitih mjesta, različitih kultura, različitih nacionalnosti. Ali u osnovi svi smo božanski. U osnovi, svi smo Atma. Zbog toga nas Bhagavān oslovljava, kad nam se obraća, riječima 'utjelovljenja božanske ljubavi'. Ako razmišljate o tome koliko je svatko drukčiji i o tome koliko nas ima, to je Maya ili bhrama. U suprotnom, razumjet ćete bit Jedinstva među svima, Načelo Atmana koje je u srcu svakog pojedinca, to je stvarnost ili Brahma.　

Na kraju je izložio i treći primjer. U vijencu ima mnogo cvijeća. Onaj tko ga je napravio, sve cvijeće će vezati zajedno, sjedinjujući ga sa niti i stvoriti lijep vijenac. Cvjetovi su brojni i raznoliki, ali nit je samo jedna. Dakle, samo nit je stvarnost; cvijeće je niklo, raslo, i na kraju će uvenuti i nestati, to je iluzija. Dakle, Cvjetovi su Maya, a nit je Brahma, stvarnost.

Takvu je definiciju dao Bhagavan. To je odgovor, istina, koju su, siguran sam, mnogi drugi ljudi uzalud pokušavali objasniti na tako jednostavnim primjerima. Uvijek se Uvijek se iznova sjetim kako je Howard Murphet ukazao na znakove koje posjeduje Avatar, rekavši da je jedan od znakova Božanstva, sposobnost komuniciranja na jednostavan način o najdubljim i najvažnijim istinama iz filozofije Vedante.　
Mi ljudi imamo sposobnost da jednostavne stvari zakompliciramo, a Bog komplicirane stvari pojednostavi. To je jednostavna, ali velika razlika između nas. Mi smo veliki majstori kad treba nešto zakomplicirati, dok Swami sve pojednostavljuje.　

Drugo pitanje: Bhagavan, rekao si da Bog nema oblik.　
Da je bezobličan. Nirakara. Također si rekao u svom govoru, da osobine kao što su težina, visina, ten i stas su atributi sadržani u gunama. Naša predanost, osjećaji, želje, putovi uma, skitnje uma, hirovi i maštarije uma, intelektualna sposobnost odlučivanja našeg uma i tijelo, potječu od guna. Dakle, svaki čovjek, jiva, pojedinac ima svoju Gunu, obilježja ili osobine ili kvalitete. No, Bog je izvan svih atributa, On je bez atributa. "Swami, vidio sam Te u Tvom ljudskom obliku. Kažeš da Bog nema oblik, ali Bhagavān Sri Sathya Sai Baba ima oblik. Vidim Tvoj oblik, a znam da Bog nema oblik. Kako mogu razumjeti obje ove stvari? Ima li On oblik? Ili nema nikakav oblik?" Bog uvijek najlakše shvaća! Pazio je da izbjegne glupo pitanje, kao i mnogi od nas učitelja, kad god nam se uputilo neko teško pitanje.　
Više puta sam rekao da smo mi učitelji našli lijep način izlaska iz toga. Evo sustava nastave A, S, C, D.　

A (Avoid) je izbjeći.　 Kad učenik postavi pitanje, odgovorimo mu da će kasnije dobiti odgovor. B (Bypass) je znak za obilaznicu. Na postavljeno pitanje govorimo o drugim temama pa zaboravi na ono što je pitao. C (Confound) je oznaka za zbunjivanje. Možete ponoviti pitanje prije s aktivnim glasom, a zatim s pasivnim glasom, onda na izravan način, a zatim na posredan način čineći ga sve više i više kompliciranim. Jadan student se zbuni i zamoli, "Gospodine, možete li mi sutra odgovoriti." D (Division) je za 　dijeljenje, kao, na primjer, kad kažete učenicima: "Prošle godine su dječaci bili puno bolji nego ove godine. Nikada nisu postavljali glupa pitanja poput ovih." Dakle, tako se nastava podizala na razinu A, B, C, D odnosno, izbjegni, obiđi, zbuni i podijeliti.　

Pogledajmo kako je Bhagavan, koji sve zna, odgovorio na to pitanje! Način je bio jasan i jednostavan. Jasnoća je Božanstvo.　
Jasno i sažeto.. Jednostavno i Božanski. Evo što je rekao: Rekao sam doista da Bog nema oblik" i dodao nekoliko primjera, "Što je oblik ljubavi? Je li možda, kratka ili niska, ili crna ili bijela ili smeđa ili žuta ili slatka ili vruća? Koji je njezin oblik? Jesi li je ikada pokušao opisati?"　　

„Swami, mislim da to nisam mogao učiniti" - "A tvoja majka, koja Voli, ima li oblik ili ne? Tvoja majka, koja te voli, ima li oblik ili nema?" - "Sigurno ga ima" - "Ljubav, dakle, nema oblik, no, majka koja voli ga ima". 　A zatim je dodao: "Kakav oblik ima miris, smrad, aroma?　
Miris nema oblik. Cvijet jasmina, međutim ima svoj oblik.　
Cvijet ruže ima oblik. Dakle, miris kao takav, nema oblik, dok cvijet koji miriše ima svoj oblik".

Evo vam i trećeg primjera: "Kakav je oblik zraka? Nema ga.　
Ali zrak unesen u loptu, poprima oblik te lopte.

Zrak unesen u gumu poprima oblik gume. Dakle, zrak poprima onaj oblik predmeta, na primjer, cijevi, gume ili lopte, u koji je smješten." Na kraju, Bhagavān je rekao: "Kakav je oblik vode i kakav je njen okus? Nema nikakav oblik ni okus. No, kada je voda u čaši, ona poprima oblik te čaše. Jedno drži drugo. Jedno je osnova drugom." Dobro Swami, mislim da sam shvatio. Bog nema oblik, ali kad se utjelovi, Božanstvo se izražava kroz oblik. Razumio sam. No, ako je, kao što si rekao, Bog je sveprisutan, zašto treba uzeti ljudski oblik? Kažemo da je Bog sveznajući, sveprisutan i svemoćan, zašto treba uzeti ljudski oblik? Zašto?　

Baba je odgovorio: "Vi niste znali da je Bog sveprisutan, dok vam to nisam rekao." Zatim je to pojasnio: "Pogledajte zlato, dijamante i bisere. Oni, sami po sebi, ne predstavljaju nakit. 　Mora postojati zlatar koji će napraviti lančić, koji će napraviti ogrlicu...　
Isto je tako i s Bogom, On je zlatar. Bog je onaj koji pravi nakit, premda su oba, zlato i dijamanti dostupni odvojeno.　

Na isti način, svi ste vi Bog. 　Ali, bio vam je potreban sam Bog da vam kaže da ste Bog.　 Trebate, dakle, nekog tko će vas podsjetiti na vašu stvarnost. Potreban vam je netko tko će vas podsjetiti na pravu prirodu Sebstva, jer ste Sebe zamijenili s tijelom, jer ste Sebe zamijenili s umom, a osjećaj Ega vas je daleko odvukao. Zato vam je trebao netko, tko će vam ukazati na to, tko ste vi zapravo."　

„Evo još jednog primjera", rekao je Bhagavān: "Ovo je nit, a ovo je cvijeće, ali to još nije vijenac. Da bi nastao vijenac, potreban je netko tko će ga napraviti. Ovo je posuda, ovo ulje, a ovo je fitilj. No, to ne daje svjetlost. Potreban je netko, tko će upaliti svjetiljku. Potreban je netko da bi napravio vijenac. Potreban je zlatar da bi napravio nakit."　

Analogno tome, savršeno je jasno da je Avatar potreban.　
Neophodno je potrebno da Bog uzme ljudski oblik, kako bi nam svima rekao da smo zapravo u biti božanski, da nismo samo prašina, niti da se sastojimo od samo pet elemenata prirode.　

Još nešto, Bhagavane, što je svrha života? Svi smo rođeni. To nije bio naš izbor. Mi smo svi ovdje. Zašto? Koja je svrha života? Što bismo sada trebali učiniti?　

Evo Bhagavanovog odgovora. Rekao je: "Ovo je omotnica.　
Kad je šaljete, morate napisati dvije adrese: prva je adresa ona na koju se šalje pismo, druga je vaša adresa sa koje ga šaljete. Dakle, na svakoj omotnici moraju se nalaziti dvije adrese: Za: Tu i tu i Od: Tu i Tu. Dvije adrese moraju biti vrlo jasno i čitko napisane na omotnici. Pretpostavimo da na omotnici niste napisali dvije adrese, i da ste ju ipak ubacili u poštanski sandučić. Što će se dogoditi? Pismo će završiti u kutiji za 'mrtvo slovo'. To je sve.

Ljudski život je isti kao omotnica pisma. Na njemu moraju biti naznačene dvije adrese. Odakle dolazite? -　　To ne znam - i gdje ste upućeni? - I to ne znam. Baš to, da ne znate odakle ste došli, i da ne znate kuda idete. - Te dvije adrese: i OD i ZA moraju biti vrlo jasno napisane na omotnici.　
Slično tome, svrha ljudskog života je saznati odakle smo došli i kamo idemo, što je naše odredište, naš cilj. To je svrha života: 'OD: ZA:'　
To je sve. Od: nije poznato, a Za: ne zna se. Vrijeme tako prolazi.“ Tada je Bhagavān dodao: "Svrha života je nešto više". A to je? „Sjetite se, sjetite se uvijek i samo to, da je jedina svrha života spoznati i doživjeti božanstvo." Kako to spoznati? Kako ćemo to doživjeti? Ako ne znamo, kako možemo doživjeti? Činjenica, da ne doživljavamo Božanstvo, poznata je svima. Kako je možemo spoznati?　

Mi smo uznemireni. Mi smo zbunjeni. Mi smo obrazovani. Mi smo puni sumnji.　
Iskusili smo uspone i padove, udarce i zapreke tijekom našeg života. Ushićeni smo kad nas se hvalili. Frustrirani smo svaki put kad nas netko kritizira i vrijeđa. Prešli smo i svladali sve vrste preskakivanja prepona u ovom životu, kako je to Bhagavan ustvrdio. Naš život je pun uspjeha i promašaja, dobitaka i gubitaka, tužnih i sretnih stvari. Naš život je dvojina. To nije naša prava stvarnost. Svrha života je spoznati našu stvarnost, našu istinu. Koja　　je to?　

Bhagavan nam daje mali primjer: "Evo čaše vode. Na dnu se nalazi šećer. Okusite sada vodu koja je na površini. Ah! Nema nikakav okus! Okusite vodu u sredini. 　Isto je bez okusa.　
Zašto? Zato jer je šećer samo na dnu čaše. Sada uz pomoć žlice, sve promiješajte. Miješajte dobro. Kušajte sada vodu na površini: slatko! U sredini: slatko i na kraju .... još slađe.　
Koja je razlika između prije i sad? Razlika je u tome što šećer prije nije bio ispravno pomiješan pomoću žlice. Šećer je bio tamo i prije, baš isto kao što je i sada, a tu će biti i kasnije. Jedina stvar koju ste učinili je bilo ispravno miješanje. Ljudski život je kao čaša vode, a šećera je predstavljao unutarnje Božanstvo.　

Pa ipak, gotovo uvijek nalazimo da je život bez okusa, potpuno nezanimljiv, depresivan, frustrirajući i besmislen. Zašto? Šećer je tamo na dnu, drugim riječima Božanstvo je utkano u temelj svih naših života. Što onda da radim?: Odgovor Swamija:　

"Uzmite žlicu od uma ili buddhi. Sada promiješajte.　
"Kada se ispravno miješa šećer Božanstva uz pomoć uma/žlice, to će vas odvesti u središte vašeg života, a život će postati slatki nektar."　

Dakle, dragi prijatelji, naš je posao da ispravno miješamo, i da se radujemo stvarnosti koja će se pojaviti. Svrha života je da umiješamo to Božanstvo u situacije iz svakodnevnog života na takav način, da cijeli život postane zanimljiv. Cijeli život će tada postati do krajnosti koristan.　
To je ono što je Bhagavān rekao. To je svrha života, kako ju je objasnio Bhagavan. Swami, želiš da promiješam svoju Božanskost? Želiš da spoznam Jednotu? Želiš da iskusim Atmu? OK! Ja to mogu učiniti, ali nemam vremena, previše sam zauzet s poslom, s upravljanjem financijama. Jako sam zauzet s gradnjom kuće koju sam nedavno kupio, previše sam zauzet oko toga, da svojoj djeci nađem negdje zaposlenje, jako sam zauzet s pronalaženjem novih mogućnosti zarade.　
I onda pitanje: Gdje mogu naći priliku da spoznam Sebe? Kako ću to spoznati? Molim te, reci mi kad je pravo vrijeme. U ranim satima ujutro, popodne ili nakon odlaska u mirovinu?　

Mnogi ljudi rezerviraju za duhovnost vrijeme, nakon odlaska u mirovinu.　
No, kako su se oni ponašali u međuvremenu, čekajući dolazak tog trenutka? Mogu li se 'konzervirati'? Tko im jamči da će doživjeti mirovinu? Nitko. Polica osiguranja je jamstvo za one koji su preživjeli, za one koji su ostavljeni za poslije. No, oni koji odlaze, odlaze praznih ruku. Stoga, osiguranje nije jamstvo za njih. Ne, ne. Jamstvo je samo za one koji ostaju. U stvarnosti, nemamo nikakvu garanciju da ćemo preživjeti. Nismo sigurni u postojanje našeg života nakon umirovljenja. Zbog tog razloga, ovo možda nije pravo vrijeme za duhovnost.　

Da čujemo što je Bhagavān rekao:. "Razmislite. U životu treba postaviti prioritete. Što je važnije? Što je manje važno? Što je najmanje važno? Potpuno je jasno da u životu ništa nije nevažno. Svaka stvar ima svoju važnost. Neke stvari su važne. Druge su važnije, a samo nekoliko ih je od iznimne važnosti. To je sve. "　

Kada se preselimo, svi smo to iskusili, ne želimo ništa ostaviti iza sebe, čak niti jednu istrošenu papuču, jer smatramo da je jako važno i nju prenijeti u novi dom. Čak i stare papuče ponesemo sa sobom u novu kuću, jer ne želimo da išta ostavimo iza nas.　
Analogno tome, sve u životu je važno.　

Bhagavan će jasno objasniti, što bi trebali biti prioriteti u životu.　
Što ima najveći prioritet? A koje su manje važne stvari?　

Swami to objašnjava ovako: Postoje dvije vrste ljudi - prvi, Pandavas, su duhovna bića, drugi, Karauva, su materijalna bića, oni su naši rođaci, ljudi svijeta. Bhagavan opisuje ovu situaciju na ovaj način: Pandavasi daju najveću prednost Bogu.　
Onda dolaze ostali. Sebe su stavili na posljednje mjesto.　
'Ja sam posljednji, Bog je na prvome mjestu, onda dolaze ostali.' To su bili njihovi prioriteti. Zbog činjenice da su Boga postavili na prvo mjesto i dali Mu najveći prioritet, dobili su bitku života. Oni su pobjednici koji su postali poznati i ostali cijenjeni sve do danas, usprkos tome što je prošlo nekoliko tisuća godina. Pandavase se uvijek maksimalno poštovalo, zato što su stavili Boga na prvo mjesto, a sve druge iza.　
Sebe su smjestili na posljednje mjesto. 　

Kaurave su bili u potpunosti suprotni. Oni su stavili sebe na prvo mjesto.　
'Ja sam jako važan!'　　Zatim dolaze ostali, a Bog je posljednji.　　Dali su Bogu prioritet posljednjeg. Zato su bili poraženi.　

Ovoj priči moram dodati, da je vojska Karauva bila puno jače naoružana. Oružja je bilo više, no, unatoč tome, izgubili su i život i bitku. Zašto? Zato što su Bogu dali najnižu važnost.　
Kao zaključak, svrha života je da se Bogu da najveći prioritet. Svrha našeg života je da produhovimo način življenja i obogatimo ga božanskošću. To je ono, što je Bhagavān rekao. Tom je prilikom Bhagavān rekao nešto vrlo važno: "Zbog čeka su mnogi zabrinuti?" Pitanje je točno ovako glasilo: Zašto se osjećamo nesretnim? Zašto smo tužni? Zašto? Ako prošećete kampusom, vidjet ćete samo izdužena lica, Šekspirijanska, dosadna lica. Rijetko ćete susresti nasmijane ljude. Ljudi se vrlo rijetko 　smiju.　

"Gospodine, gdje se nalazi Accomodation?" (Kao odgovor na pitanje, Anil je nešto promrmljao.) "Gospodine, u koliko sati je Darshan?" Pa kako to ne znate? ", ponovno je odgovorio slično mrmljajući, kao i u prethodnom slučaju. Šok, Električni Šok posvuda. Zašto? Zašto ljudi nisu sretni? Zašto ljudi nisu radosni? Zašto su ljudi nervozni i uznemireni? Zašto? Zašto se svi ne nasmiju otvorenog srca? Zašto se ne smiju? Tu je uvijek puno napetosti, hiper napetosti. Što sve to znači? Kakve to ima veze s duhovnošću? Možda je duhovnost teret? Duhovnost bi vam trebala biti lagana. Nikad 　ne bi trebala biti težak teret.　
Zašto nam je život toliko ozbiljan? Zašto?　
Bhagavan je dao ovaj prekrasan odgovor. Ljudi su nezadovoljni zbog dva razloga: prvi je taj, da stalno misle na prošlost. Žena uvijek okrivljuje muža "Prije deset godina tvoja majka me zlostavljala." Svekrva ju je maltretirala prije deset godina, kako bi jadan muž to stanje mogao popraviti danas? Ili, prije 15 godina nisi mi kupio lijep sari za godišnjicu braka?, "Što može učiniti sada? Proteklo je 15 godina. Dakle, mi postajemo tužni razmišljajući o prošlim incidentima.　

Drugi primjer: "Sjećam se prije mnogo, mnogo godina, uopće nisi prihvatio kako treba moj dolazak. Kad sam te posjetila, nisi mi poklonio svu svoju pažnju! OK! No, čemu služi prekopavanje po prošlosti? Mnoga naša nezadovoljstva iz prošlosti, mnoga tužna zbivanja, uzrokovana su stalnim prekopavanjem po prošlosti. Prečesto razmišljamo o prošlosti. Bhagavan kaže:　
„Zašto razmišljate, o prošlosti? Prošlost je prošla, ona je otišla i izvan je vašeg pamćenja."　

Mogu plakati koliko god hoću, zbog svih dana, ali prošlost se nikada neće vratiti. Prošlost je prošla. Gledajući s druge strane, stekli ste jako dobro iskustvo iz života u prošlosti. Zašto još uvijek mislite o tome? To nema smisla. 50 posto bijede i 50 posto 　nezadovoljstva će nestati ako zaboravite svoju prošlost. Prošlost je ionako već prošla pa je stoga valja i zaboraviti.　

Može biti da sam bio najveći grješnik. Može biti da sam bio jako zao. Ili sam stekao loše ime. Mogao sam iskusiti određena iskustva. Kako god bilo, zaboravite prošlost. Prošlost je prošla. 50 posto briga će nestati.　
Preostalih 50 posto briga će nestati ako se ne budete brinuli o budućnosti.　

Kada razmišljamo o budućnosti, zabrinemo se. Evo jednog malog primjera: prijatelj se još nije oženio. Roditelji su još uvijek u potrazi za prikladnom nevjestom za njega, a on u međuvremenu obilazi dječje vrtiće u potrazi za mjestom kojeg će rezervirati za svoje buduće dijete. Za dijete koje se tek treba roditi!!!　 A taj čovjek se još nije ni oženio!!! Nevjerojatno!　

S tim u vezi, Bhagavan je običavao reći: supruga, supruga supruga, supruga je život (Wife is life) Ali kada žena postane nož (knife), onda ćete shvatiti život (life). Znam da želite ženu i da kažete 'supruga je život'. Ali onda kada žena postane nož, dolazite k meni."　
Mladić se jako obradovao što će se oženiti. Njegovi roditelji pripremili su mu elegantnu odjeću, odjeću od posebnog materijala. No, jednog dana roditelji su vidjeli svog sina kako skuplja istrošenu i poderanu Staru odjeću.　
Zato ga je majka upitala: "Hej, dragi moj, što se dogodilo s novom odjećom posebne　marke za tvoje vjenčanje?" Mladić je rekao: "Majko, imat ću dijete za godinu dana. Da bih mogao oprati djetetu krevet, trebam staru odjeću.　
To je razlog zašto sam odjeću spremio na stranu, kako bih je sada imao. "On je stavio na stranu svoju odjeću, kako bi je mogao koristiti za čišćenje kreveta dijeta koje još nije bilo rođeno. A taj se mladić još nije ni oženio! 　

Dakle, većina problema nastaje zato, što mislimo na budućnost. Puno je bolje ne razmišljati o njoj. Zašto? Zato jer je budućnost neizvjesna.　
Gdje je jamstvo da ćemo živjeti do tog trenutka? Dakle, razlog za našu zabrinutost i naše patnje leži u tome što previše razmišljamo o prošlosti i budućnosti. Tako Bhagavan kaže: "Prošlost se ne može vratiti. A budućnost je neizvjesna," Pazite samo na sadašnjost. Ona je rezultat prošlosti i temelj za budućnost. U prošlosti je bilo stablo. U budućnosti će biti stablo. U sadašnjosti postoji samo sjeme. To je sjeme nastalo od stabla prošlosti. To je sjeme iz kojeg će izrasti stablo u budućnosti. Dakle, sadašnjost je sveprisutna, ona ne　 predstavlja samo neku jednostavnu sadašnjost." Ona je sveprisutna, tako kaže Bhagavan. Stoga, naš jad dolazi zbog glupih stvari koje nisu bitne. To je stvar apsolutnog neznanja!　

Swami nam je još nešto rekao o tome zašto se brinemo. Zašto smo zabrinuti? Uzrok je u našem ponašanju.　
Obraćajući se mladićima, On je rekao "Hello, momci." Kad pitam nekoga od vas mladića 'kada ćeš se oženiti?' jako ste sretni. "Ti si sada Gospodin, i imaš potpunu kontrolu nad svojim resursima i svojim vremenom. Hodaš s jako uspravno podignutom glavom. Onda se oženiš i počneš hodati četveronoške, kao da si životinja. Brzina kojom hodaš se smanjuje. Zatim dobiješ dijete, a to onda znači 6 nogu. "Kao škorpion", prema riječima Swamija. A ako dobiješ još jedno dijete, imaš osam nogu "poput žohara." Osam nogu.　
Dakle, ako se doda još djece, brzina tvog života se dodatno smanjuje. S toliko nogu ne možeš brzo hodati!!!　

Međutim, obiteljske veze, obveze i odgovornosti prema obitelji su tvoj izbor. Ne može se reći da je obitelj, sama po sebi veza. Ne! Jer obitelj, kao takva, ne može sama hodati. Obitelj je ono što je izgrađeno tijekom godina. Dakle, taj odnos je naš izbor. To nije nečiji dar. Razlog za negativan stav se nalazi u previše vezanosti, u previše vezanosti za sve.　

Pa, Swami, dobro je! Sada imam obitelj. Htio sam prije doći do Tebe. Sada mi kažeš "To su tvoji problemi. Plačeš. Ne mogu ti pomoći. Što sada želiš?"

Swami sada predlaže rješenje:... "Nakon dobi od pedeset godina ne bi trebali imati bilo kakve vezanosti. Nakon što su djeca odrasla, neka se brinu sama o sebi. Ne biste trebali brinuti o sigurnosti svoje djece. Ne bi trebali brinuti o rastu svog unuka, niti o njegovom obrazovanju. Zašto? Nakon 50 godina života vi se nalazite u razdoblju života zvanom vanaprastha. Vanaprastha je vrijeme života nakon 50. godine života, kada bi trebali biti potpuno odvojeni od svega, prepuštajući brige mlađima.　

Nakon 60 godina postali ste sannyasa ashrama, a to je trenutak potpune predaje. Ali, nažalost, mi želimo biti Brahmacharie već u dobi od 50 godina. A sa 60 želimo biti grihasta. Zbog toga se završi u bolnici, a ne u prebivalištu. Dakle, uzroci sveg nezadovoljstva nalaze se u lošem upravljanju svojim životima. Ovo upravljanje nije kao ono poslovno. Upravljanje životom, upravljanje vremenom, postaje od presudne važnosti, kada ste slobodni od bilo kakve odgovornosti, nakon 50 godina. Tada nema više prostora za bilo kakve smetnje, za bilo koju vrstu nesreće.　

Sada bih želio podijeliti s vama posljednju točku, prije nego li vas ujutro napustim. Jednog jutra sam primijetio u Novinama ovaj naslov. "Naxalites ubili pet ljudi." Ti pojedinci su teroristi. U Andhra Pradeshu postoje ljudi koji se posvete nasilju, a zovu se Naxlites.　
Postoje teroristi u Punjabu, postoje pokreti u Assamu, i bande LTT u Tamil Nadu koji vjeruju u nasilje. Oni žele ubijati ljude.　
Misle da ubijanjem ljudi mogu riješiti svoje probleme.　
Oni uzimaju od bogatih i dijele drugima, 　govoreći da uspostavljaju jednakost.　

Evo sada pitanja: Bhagavane, neki ljudi vjeruju da je moguća jednakost, i bore se za nju. Zašto ne mogu svi biti bogati? Zašto svatko nema imovinu? Zašto nisu svi isti?　
Da li je moguća jednakost? To je pitanje postavljeno Swamiju.　

Evo što je Swami odgovorio: "Samathwa samanathwa. Jednakost je nemoguća." - Oh! Nemoguća??!! Zašto??!! - - Ništa u prirodi nije isto.　
Planine, doline .... s jedne strane idu gore, a s druge strane idu dolje. Tijelo, nos. Usta, vrat ... tijelo općenito nije četvero uglasti stup od granita. U prirodi ništa nije isto.　

Očito je da se ista stvar događa i u društvu. Jednakost nije moguća u društvu. I Bhagavan daje još jedan primjer:　
"Bio jednom jedan kralj, koji je za vladavine obilazio svoju zemlju i vidio da puno ljudi pati. Razmislio je - Želim da u mom kraljevstvu postoji jednakost - On je zatim otišao u šumu i nakon što je prinio velike žrtve, molio se Bogu. Bog se pojavio pred njim i upitao: - što hoćeš? - O, Bože želim živjeti najmanje 100 godina kako bih mogao uspostaviti jednakost u mom kraljevstvu - Bog mu je rekao – OK, blagoslivljam te. Idi, želja će ti biti ispunjena -.　

Vidjevši kralja kako dolazi sav sretan, 　kraljica sazna za razloge tolike radosti pa i ona htjede živjeti 100 godina. Onda reče - Oh kralju! Ako ti možeš živjeti 100 godina i 　tvom narodu bi to također trebao omogućiti. U stvari, ako ljudi umru u dobi od 50 godina, kome bi bio kralj? Što sada misliš učiniti?　
Može li i ostatak naroda živjeti 100 godina?

Neki stariji ljudi molili su se Bogu - O, Bože, je li istina da si zajamčio kralju 100 godina života? - Da - reče Bog - Molimo Te, zajamči ih onda i nama. – OK, u redu, jamčim vam –

Tada se i kraljica počne moliti - O Bože, osigurao si svima 100 godina života. Ne želiš valjda da ja umrem prije drugih.　
Dopusti mi da živim 100 godina. - OK, u redu - rekao je Bog.　

Sada, kad je napokon dobio odobrenje da u njegovom kraljevstvu bude puna ravnopravnost, kralj odluči otići kući. Svi su bili jako sretni.　
Bili su izjednačeni s drugima. Bog im je udovoljio želje. Kada se vraćao svojoj kući, vidio je posvuda velike i lijepe palače. One su sve izgledale jednako pa nije mogao prepoznati svoju palaču! Samo zahvaljujući tome što je ugledao kraljicu, znao je da je nakon velikih poteškoća, konačno pronašao svoju kuću.　

Kad je vidio kraljicu rekao je: - Kraljice, zašto su ulice tako prljave? - A kraljica je odgovorila - O, Bože, Oh kralju! Ne postoje više ulični čistaći. Danas je svatko kralj. Razumiješ li? -　
Oh, sad razumijem. - Moj Bože, ovo je posljedica moje molbe da svi budu jednaki -. Zatim je dodao – Kraljice, nisam se okupao dugo vremena. Molim te, neka mi se pripremi voda. Reci slugama da pripreme sve što je potrebno. - I opet, kraljica je odgovorila: - Nemamo više sluge. Sada je svatko kralj. Svi su jednaki.　　

Tada kralj reče: - Molim da mi se brzo opere odjeća. - A kraljica će - Više nema perača. Sada su svi kraljevi. - Tek tada je kralj shvatio da je cijeli društveni poredak bio uznemiren činjenicom da više nema djelotvorne podjele rada. Upravljanje je odjednom postalo iznimno složeno i teško. - Kralj se vratio u šumu. - O, Bože, povrati onaj red koji je bio prije.-　

To objašnjava zašto je jednakost nemoguća. U tom trenutku, Swami je izvukao ove razlike, koje će posebno cijeniti oni koji znaju sanskrtski. Samanathwa je ravnopravnost. Samathwa je staloženost. Postoji ogromna razlika između ravnopravnosti i staloženosti.　
Staloženost je stanje uma; prihvaćanje pobjede i poraza s istim duhom. Prihvaćanje dobitaka i gubitaka, uspjeha i neuspjeha, s jednakom duhovnom Staloženosti. Dakle, 　staloženost se može promatrati na razini pojedinca. Ravnopravnost se pak odnosi na društvo koje je tipično za kolektivizam i zajedništvo. Na individualnoj razini, možete imati staloženost.　

Sai Ram

S talijanskog prevela Gordana Graovac　

Izvorni tekst　kojeg sam prevela nalazi se na ovom linku:　

Viaggio　a　Kodaikanal: domande e risposte a Bhagavan ... - SaiBaba