„Put u Shambalu“

Ovo knjigu nisam čitala. Uvjerena sam da mi je došla u pravo vrijeme u kojem ću nadopuniti svoje spoznaje. Kad dobijem novu knjigu, po navici se upitam šta mi želi poručiti i pustim je da se otvori na mjestu koje odabere sama knjiga. Prva stranicu koju sam otvorila potvrđuje mi moje uvjerenje.

„Brate, sestro slušajte me sada.Morate sada zanemariti znanstvenu fanstatiku, tehnološka čudovišta, elektronske releje, laserske zrake i ostalo, više ili manje mjerljive, generatore energije.

Smjernice svemira kojeg mi predstavljamo sasvim drugačije djeluju i nisu nam potrebne te umjetne baterije. Ne trebaju nam jer smo shvatili da je svemir koji odvaja svjetove, prije svega  unutarnji svemir. Naša nas vlastita energija vodi ka drugima i mi konkretno potičemo i nadopunjavamo srca tisuće grupa ljudi na Zemlji. Te grupe su nezvanična okupljanja muškaraca i žena čija je volja dovoljno snažna da zadrži val mira. Kao što vam je već rečeno, vrijeme okultnih okupljanja i velikih misionara polako gasne i od sada je naše sjeme posijano u brojnim kanalima koji se pružaju Zemljom. S tisuće sitnica mi potičemo duše koje zrače određenim skladom i čija se prozračna aura snažno širi daleko od njihova srca.

Mi dakle ne biramo. Svatko samog sebe izabere ili bolje rečeno, svatko nas, najčešće nesvjesno privuče u trenutku kad svjetlost koja se od njega rasprostire u kolutovima, postane dovoljno snažna. Svako biće tada postane kao korito kojeg treba napuniti i djeluje kao potencijalni odašiljač. Od toga trena se oko njega počne okupljati mala duhovna obitelj čija je jasnoća proporcionalna njegovoj.“