"MLADI NASTOJE SVE PROMJENE DA POKAZU, STARI DA – PRIKRIJU".                                           

Borislav Bogdanovic

Dragi prijatelji,

Jednom prigodom sam vam govorio o nemoci verbalne i snazi neverbalne artikulacije, pa sam spominjao jednu pjesmu meni omiljenog Brane Petrovica iz zbirke GRADILISTE gdje on na kraju pjesme uzvikuje: MUZIKE, NEMOCNE SU RECI! Jos jedan velikan medju knjizevnim klasicima, Victor Hugo (pisac JADNIKA, ZVONARA  CRKVE NOTR DAM, COVJEKA KOJI SE SMIJE i drugih lijepih knjiga) kaze da glazba izrazava ono sto nije moguće reci a o cemu je nemoguce cutati. Duhovnoj vjezbi cutanja koje je tisina (pozor! cutanje nije uvijek i tisina) pridonosi i pjesma iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje:                    

14. PUSTAM TE DA MI PJEVAS

Pustam te da Mi pjevas, da bi se tvoje bice rastalo od sutnje. Poslije te dovedem pred grm ruza, i kazem ti:

“Pogledaj, to je Moja rijec. Hajde, ponovi ju”.

Ti tada zasutis, i Ja te pustam da sutis, ne bi li se tvoje bice rastalo od govora.

Pjevaj Mi, pjesnikinjo, ali ne zaboravi da sam Ja vec sve ispjevao. Ako te zaposlim na Svojemu dvoru, to nije zato sto Mi treba tvoja sluzba, vec zato sto je ona tebi potrebna.

I kad ti od vremena do vremena to pokazem pred kakvim grmom ruza, ti zasutis i zaspis u Mojoj rijeci, kao dijete u kolijevci.

"Bijela kula", knjiga 2. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa