PSIHOZA JEDAN POSTO POPULACIJE IMA BIPOLARNI POREMEĆAJ
Hod po rubu manije i depresije
U stanju manije oboljeli je povišenog raspoloženja: misli mu naviru bujicom, zrači srećom i samopouzdanjem, ne da drugima doći do riječi, gotovo da i ne spava. No prije ili kasnije slijedi faza depresivnih misli i osjećaja, a sve se to izmjenjuje u nepravilnim razmacima
Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ
Ludwig van Beethoven, Gustav Mahler, Lord Byron, Vincent Van Gogh, Edgar Allan Poe, Charles Dickens, Ernest Hemingway, Vivien Leigh, Kurt Cobain, Virginia Woolf... Sve ove osobe, osim činjenice da su svojim djelima trajno obilježili svoje vrijeme i stekli svjetsku slavu, povezuje i psihički poremećaj od kojeg su bolovali. Riječ je o bipolarnom poremećaju, teškoj psihozi za koju treba stručna pomoć psihijatra, no popis osoba koje su od nje bolovale zaslužan je za to da se ova bolest, osim s psihijatrijskim klinikama, ponekad povezuje i s intenzivnijim stupnjem kreativnosti i maštovitosti, pa čak i s pojmom karizme.
Bipolarni poremećaj psihoza je koja se nekad nazivala i maničnom depresijom, a danas se klasificira u skupinu poremećaja raspoloženja. Statistike govore da će oko jedan posto opće populacije razviti bipolarni poremećaj za vrijeme svog života. Ako krvni srodnici boluju od bipolarnih poremećaja, prilika da se oboli od ove bolesti raste za oko 12 posto, a osobe čiji brat ili sestra pate od bipolarnog poremećaja gotovo sigurno razvit će istu bolest. Prvi simptomi najčešće se razvijaju od petnaeste do tridesete godine života.
Oscilacije raspoloženja
Ova psihička bolest koja se može uspješno držati pod kontrolom zapravo spada u teške psihoze, a u njoj se izmjenjuju epizode manije i depresije. To naravno ne znači da ih ima svaka osoba sklona oscilacijama raspoloženja. Osobe koje pate od bipolarnog poremećaja, naime, zbog bolesti ne mogu normalno funkcionirati u svakodnevnom životu. Smjenjivanje faza manije i depresije nasumično je pa zna dolaziti do duljih manija i kraćih depresija ili obrnuto. Između napada osoba ostaje zdrava, a pojavnost ovog poremećaja nešto je češća kod pretilih žena.
U stanju manije oboljeli je povišenog raspoložen
| ZETA JONES SKIDA STIGMU Popularna glumica Catherine Zeta Jones jedna je u nizu slavnih koji boluju od bipolarnog poremećaja. Prošlog se tjedna prijavila u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja ovog poremećaja, javili su svjetski mediji. Dobitnica Oscara u bolnici bi trebala provesti 30 dana, a navodno je riječ o terapiji »održavanja« bolesti. Zeta Jones je još 2011. godine bila na liječenju bipolarnog poremećaja, a nada se da će druge motivirati da potraže pomoć i ukloniti stigmu koja prati ovaj poremećaj, kao i sve ostale psihijatrijske bolesti. |
ja: misli mu naviru bujicom, zrači srećom i samopouzdanjem, ne da drugima doći do riječi, prebacuje se s teme na temu, a gotovo da i ne spava. No, prije ili kasnije nakon te faze slijede depresivne misli i osjećaji. Sve se to izmjenjuje u nepravilnim razmacima, što na kraju dovodi do izrazitog umora i iscrpljenosti. U depresivnoj fazi javlja se sporost, pretjerano spavanje, anoreksija, gubitak težine. Kod nekih se pacijenata javlja i nemir te potreba za govorom. Čest je gubitak spolne želje i izostanak menstruacije. Mnogi čuju glasove koji ih za nešto optužuju, a mnoge prati i osjećaj proganjanja.
Pad funkcionalnosti
Bolest uglavnom počinje depresivnom epizodom, a nakon toga kod većine oboljelih smjenjuju se depresivne i manične faze, iako kod 10 do 20 posto pacijenata postoje samo manične epizode, bez depresije. Manične epizode obično počinju naglo i ukoliko se ne liječe mogu trajati oko tri mjeseca. Epizode depresije traju bitno duže, od šest do 10 mjeseci. Iako se ove epizode smjenjuju s razdobljima remisije, u kojima osoba funkcionira normalno, s vremenom se vrijeme remisije najčešće skraćuje i kod dijela pacijenata prelazi u kroničnu bolest uz značajan pad funkcionalnosti na svim životnim planovima.
Ukoliko se bipolarni poremećaj ne liječi, moguće su razne komplikacije, a najozbiljnija je suicid. Procjene govore da čak 15 posto suicida počine upravo osobe koje se nisu liječile od bipolarnog poremećaja, a takve se namjere javljaju četiri do pet godina nakon javljanja prvih simptoma. Liječenje ovog poremećaja zapravo je uspješno, no problem je u tome što osobe koje pate od bipolarnog poremećaja obično smatraju da je sve u redu i ne žele ni čuti za odlazak k liječniku. Za liječenje ovog poremećaja dosad se koristio litij, no na tržište u posljednje vrijeme dolaze novi lijekovi, antipsihotici, koji se smatraju jednako dobrom terapijom s manje nuspojava.
Kriteriji za dijagnozu
Novija istraživanja pokazuju da su djeca s ADHD-om, poremećajem pozornosti s hiperaktivnošću, sklonija razvijanju bipolarnog poremećaja. Prema jednom talijanskom istraživanju, čak je 16,7 posto djece s ADHD-om zadovoljilo kriterije za dijagnozu bipolarnog poremećaja. Osim toga, pokazalo se da djeca koja imaju i ADHD i bipolarni poremećaj češće razviju depresiju nego djeca koja pate samo od ADHD-a.
Kao i kod ADHD-a, kod bipolarnog poremećaja govori se o propustima u dijagnostici, zbog čega navodno dio oboljelih ostaje u sivoj zoni i ne liječi se pravodobno. Psihijatar Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske klinike Vrapče, ne slaže se s takvim procjenama i tvrdi da je incidencija ove bolesti stalna i ne prelazi jedan posto populacije, što znači da od ovog poremećaja u Hrvatskoj pati nešto više od 40.000 ljudi.
– U posljednje se vrijeme puno govori o bipolarnom poremećaju, i nastoji se dati do znanja da ga ima više nego što se mislilo te da je poddijagnosticiran. Ne bih se složio s takvim mišljenjima, jer postoje razna psihička stanja koja mogu biti slična fazama manije i depresije, ali ne dostižu razinu afunkcionalnosti. Pitanje je hoćemo li sve njih ugurati u skupinu bolesnika. Neki bi to rado učinili, ali bih ja osobno radije ostao na »starim« brojkama – poručuje Jukić.
iz novog lista
lp, boro
bglavac
irida
edin.kecanovic
