Opće je poznato da je podsvijest mnogo jača od svijesti. Taj aspekt ljudske prirode je pod velikim utjecajem naših svakodnevnih aktivnosti. Kako korporacije utječu na našu podsvijest? U zapadnom društvu, podsvjesni um individue je često subjekt velikog broja teških utjecaja, kroz medije za zabavu posebno. Televizija, filmovi i glazba kreiraju dubok podsvjesni efekt na ljudski um koji diktira koje će odluke ljudi donositi, barem na određenom stupnju. Ako vidite određenu reklamu za automobil, bilo da racionalno odlučite koji će biti vaš stav o tome, vi ste predprogramirani da barem prihvatite ili dopustite tvrdnje kreirane od strane reklame. Slično, odabir televizijskih emisija i dramatičnih elemenata koji se pojavljuju na televiziji imaju psihološki utjecaj na one koji ga gledaju. Prema statistici, prosječan Amerikanac u dobi do 18 godina će vidjeti preko 200 000 simuliranih činova nasilja.
Također, uzvišenje korištenja droga i alkohola priprema pojedinca da racionalno prihvati i ponekad odobri takve radnje. Slika koju ljudi imaju o sebi je psihološki manipulirana. Kada se uspoređujete sa poznatim pojedincem ili osobom koja je prikazana kao „uspješna“, moguće je da se podsvjesno postavljate kao manje vrijednog naspram te osobe. Taj podsvjesni čin kreira ljude koji su na široko nesigurni oko svoje psihološke i mentalne slike. Romanca i seks su, također, psihološki umetnuti kroz oglašavanje i dramu. Korištenje seksualne privlačnosti da se proda proizvod je očito. Slično, dramatične scene ljubavi i romantičnih osjećaja često vrebaju na ljudsku želju da se osjećaju voljeno i programirat će pojedinca da reagira na te situacije na određen način.
Prikazivanje i opisivanje sugestivnih seksualnih relacija u medijima pridonose sve većem porastu seksualne aktivnosti kod mladih ljudi. Ne samo to, već oni također vode k nezdravoj opsesiji sa seksom u kasnijim godinama, generalno rezultirajući kroz upotrebu pornografije. Također, s internet oglašavanjem, raznim videima koji te stvari opisuju do strašnih detalja i video igrama, horde negativnih medija prožimaju društvo. Ta moć podsvjesnog utjecaja usmjerava i odlučuje ciljeve, želje i mišljenja svakog pojedinca. Zamagljivanje realnosti s fikcijama pojavljuje se u tom scenariju, gdje se na pojedinca utječe da se usmjeri i poravna s tim lažnim ciljevima i aspiracijama koje su umetnute u njih putem tih medija.
U ekstremnim slučajevima, dolazi do toga da pojedinac realnost „zamaskira“ fikcijom. Ako ste svjesni psihološkog programiranja, možete se intelektualno ne složiti s tim, unatoč činjenici da će kontinuirano ponavljanje istog otupiti vaša osjetila u vezi shvaćanja koliko ozbiljno programiranje zapravo je. Ljudi koji su izloženi simuliranom nasilju, seksu, izrabljujućem sadržaju i drami često postanu uznemireni, s obzirom na to da prosječna osoba može jednostavno prihvatiti te stvari kao dane i na taj način polako gubiti perspektivu.
irida
edin.kecanovic
