PROSVJETLJENJE, ILUMINACIJA
Et: lat. illuminatio, od lumen = svjetlo, vidjelo.
Unutrašnje ili vanjsko otkrovenje pojmljeno kao iznenadno, više, cjelovito i nevoljno preudešenje znanja ili bitka, što daje novu sintezu doživljenu poput pročišćujuće i spasonosne svjetlosti.
„Kad se na svom putu (Savao) približi Damasku, iznenada 322 ga obasja svjetlost s neba. (...)! odmah mu spade s očiju nešto kao ljuske i on progleda." (Dj, 9, 3 i 18).
Napomena: „Prosvjetljenjem" se također naziva trenutak, iskustvo i sadržaj riječi kao Što su „prikazanje", „otkrovenje". ..
r. prosvjetljenje (nevoljno) / probudenje (aktivno); iluminacija (intelektualna) / vizija (opažajna); šatori (u Zonu).
PROVIDNOST
Lat. providentia = predviđanje; briga. p
Bog ili Sila kao sveznanje i mudrost, koji neprestano uspostavlja svoje namisli i upravlja bićima tako da cjelina i dijelovi zadanim sredstvima ostvaruju zadanu svrhu.
„Providnost je obuhvaćenost svega znanjem prvog bića. To je znanje Što ga prvo ima o onome što je uvjet da sve bude, i da bude u najboljem redu, združeno sa sviješću da je to njegova nužna posljedica i (posljedica)* sadržanosti svega u njemu." (Avicenna, Ichđrđt, str. 185, apud Carra de Vaux, Avi-cenne, 1900, str. 278).
R. sudbina.
B. (tekst) J. de Maistrc, Les soiries de Saint-Pitcrsbourg ou Enlreiiens sur le gouvernement temporel de la Providence (1821).
PRVA MATERIJA, PRVOTNA MATERIJA
Pojam potječe od Empedokla i Platona {Timej, 49e sq), a često ga susrećemo u kozmogonijama i alkemiji (Paracelsusov „Hvliaster"). Odgovarajući indijski pojam je prakrti (cf. Is-hvara Krsna, Sdmkhya Karika, prije V. st, engl. prij. Davies, London, 1881).
Prva materija je neodređeni, nevidljivi, neosjetilni, potencijalan, bezobličan supstrat bez kvaliteta što prima sva određenja. To nije ni tijelo, ni Element niti supstancija. Prva materija je datost kojoj se pridodaju njoj samoj nepripadna određenja. Elementi iz nje nastaju tek diferencijacijom. Dva njezina osnovna stanja su bezobličnost i stanje žive sile što teži obliku.
Alkemija razlikuje:
· daleku MATERIJU: grubi mineral izravno dobiven iz rudnika,
· PRVU MATERIJU: prirodni mineral što u sebi sadrži sumpor, živu i sol,
· bližnju materiju: prva materija nakon što je podvrgnuta postupcima prvog Djela (Mijene).
· MATERIJU MUDROSTI: Kamen mudrosti, posljednje i ujedno prvo stanje materije.
„U početku bijahu bog i Hylc (tako su Grci nazivali materiju). .. Materija pak u sebi samoj sadrži načelo svekolikog nastajanja budući da svim stvarima pruža svoja neiscrpno plodna njedra potrebna da se one začnu." (Corpus Hermeticum, As-clepius, 14 = C. H, sv. II, str. 313).
V. Kvalitet 1.
PRVOBITAN
Lat. primordium = početak.
Koji se odnosi na krajnje porijeklo, iskon (no ne nužno na povijesni početak), dakle na temelj, mjesto gdje su još nera-zlučeni različiti smjerovi mogućeg, gdje se zbiva prijelaz iz ne-očitovanog u očitovano.
Može se govoriti o (M. Eliade, Aspekti mita):
· Prvobitnom vremenu, „Vremenu kad se nešto zbilo po prvi put" (str. 31), naročito trenutak kozmogonijskog čina;
· prvobitnom mjestu, npr. humka odakle su egipatski bogovi stvorili bogove i elemente;
· Prvobitnom jedinstvu „što je postojalo in illo tempore, prije Stvaranja svijeta" (str. 109);
· prvobitnom stanju, stanju Edena ili Kaosa itd.
B. R. Caillois, L'homme et le sacri (1939), bibl. Idćes, br. 357. str. 130 sq.
PRVOBITNO STANJE
Sin: „rajsko stanje", „edensko stanje".
Više stanje svijesti, na razini mita predstavljeno kao iskustvo čovječanstva ili pojedinih Rasa prije Pada, a na inicijacij-skoj razini predstavljeno kao iskustvo adepta.
„Necivilizirani narodi smatrali su, upravo kao i zapadni kršćani, da su doživjeli 'pad' u odnosu na svoje ranije, bajoslovno sretno stanje. (...) Mitovi o Raju nesumnjivo se razlikuju od kulture do kulture, ali se uporno pojavljuju određene zajedničke crte: u neko davno vrijeme, čovjek je bio besmrtan i mogao se osobno susretati s Bogom. Bio je sretan i nije morao raditi da bi se prehranio: Drvo je osiguravalo njegovo preživljavanje ili je pak ratarsko oruđe samo radilo u-mjesto njega, poput automata. Postoje još neki važni elementi mita o Raju (povezanost između Neba i Zemlje, moć nad životinjama itd)." (M. Eliade, Mitovi, snovi i misterije, str. 44-45).
v. Anthropos 3 (prvobitni Anthropos), Misterija II, obnavljanje, prvobitan, sjedinjenje.
B. P. Hurabert, Etudes sur le ricit du Paradis et de la ehute dans le Genise, 1940.
PSEUDOEZOTERIZAM
V. ezoterizam (pseudo-)
PSIHAGOGIJA
Umijeće prizivanja.
Eshil spominje prizivatelje duša (yxaywyoi) (Tetralogija, frg. 475-481; Perzijanci, 687).
bglavac
