PROBLEM GOSPODARENJA OTPADA

ZBOG SUSTAVNE NEBRIGE I NESPOSOBNOSTI POLITIKE I INSTITUCIJA POSLJEDNJIH MJESECI DOŠAO DO ESKALACIJE

VIŠEVAC I MARIŠĆINA

Vapaj građana na rubu živaca nitko ne čuje

Dugogodišnji problem zbrinjavanja otpada u Primorsko-goranskoj županiji posljednjih ljetnih mjeseci eskalirao je do usijanja. Okidač za aktivizam, prosvjede i mirno iskazivanje građanskog neposluha stanovnika općine Viškovo, nemogući su uvjeti života u smeću i smradu što se širi s bala otpada deponiranih na deponijima Viševac i Marišćina. Dok na sve načine pokušavaju žonglirati papirima i dozvolama kako bi ishodili ekspresnu legalizaciju Marišćine, najnovijeg, trećeg po redu, smetlišta na području Općine Viškovo, političari zajedno sa svim ostalim nadležnim institucijama svesrdno ignoriraju vapaje i pozive ugroženih građana. Nitko od njih nije našao za shodno otići u Viškovo i barem popričati sa stanovnicima koji se nalaze na prvom udaru smrada. Obnašatelj dužnosti župana Vidoje Vujić apsolutno ih ignorira, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel dopisivao se s njima e-mailom dok nije otplovio na dugački godišnji odmor, a načelnik Viškova Goran Petrc nije se pojavio na vlastitoj zakazanoj press konferenciji, kojoj su željeli nazočiti i stanovnici Marčelja. Umjesto dolaska, odaslao je priopćenje u kojem zapravo priznaje da stanovnici Viškova više nemaju razumijevanja i strpljenja čekati institucije da se pokrenu, te kaže da očekuje da će mještani izaći u blokade prometnica i deponija.
   
Političko guranje projekta
Kad to već nisu u stanju političari i sve nadležne institucije od državne do lokalne razine, stanovnici Marčelja, okupljeni u Eko krizni stožer Marišćina, sami su bili prisiljeni razviti niz konkretnih rješenja za problem zbrinjavanja otpada na području Primorsko-goranske županije.
    – Doslovno cijeli projekt izgradnje Centralne zone za gospodarenje otpadom u Marišćini ne valja. Politika je projekt progurala unatoč lošoj i nestručno odabranoj poziciji, koja leži na krškom podzemlju. Marišćina se nalazi na rezervoarima pitke vode, a ruža vjetrova je takva da bi i mala količina smrada svaku večer dolazila do kuća. Voda je naše najveće bogatstvo, a ovaj je projekt ugrožava. Smatramo da je rješenje s MBO postrojenjem i bioreaktorom također loše, jer riječ je o zastarjeloj tehnologiji, kaže predsjednik Eko kriznog stožera Marišćina Josip Katalinić.
    U Eko kriznom stožeru, halubajskom ogranku udruge Eko Kvarner zaključuju da je cijeli koncept centraliziranog zbrinjavanja otpada, kakvog zagovaraju u Gradu i Županiji, putem Ekoplusa, znanstveno neutemeljen, pogrešan i zastario koncept iz prošlog stoljeća. Smatraju da je najpoželjniji način gospodarenja otpadom izbjegavanje i smanjivanje otpada. To se može postići uvođenjem primarnog razvrstavanja otpada, rješenje koje već desetljećima uspješno primjenjuju sve civilizirane zemlje.
    – Prema našoj zakonskoj regulativi, općine i gradovi su nadležni za zbrinjavanje otpada. To znači da je i zakonski podržana primarna selekcija otpada u svim i najnižim jedinicama lokalne samouprave. No, Ekoplus, KD Čistoća i nadležne institucije lokalne samouprave to nisu u stanju učiniti. Uspješan sustav zbrinjavanja otpada već je na tom konceptu uspješno primijenjen na otoku Krku, gdje se trenutačno reciklira oko 35 posto prikupljenog otpada. Temelji se na studiji koju su izradili prof. dr. Stanko Uršić i dr. sc. Slaven Dobrović, a koncepti iz studije primijenjeni su samo polovično. Prema riječima prof. dr. Stanka Uršića provedba plana primarnog zbrinjavanja otpada koji bi odmah u prvoj fazi smanjio otpad za više od 40 posto može se provesti za tri mjeseca. Znanstvena je činjenica da je sustav koji reciklira od 40 posto recikliranog otpada naviše ekonomski samodostatan, objašnjava Katalinić.
   
Ulica nije rješenje
U Eko kriznom stožeru zato traže reviziju projekta ŽCGO Marišćina, koja bi obuhvaćala i promjenu koncepta zbrinjavanja otpada usmjerenu na primarnu selekciju otpada na razini općina i gradova u Primorsko-goranskoj županiji.
    – Financiranje decentralizirane primarne selekcije otpada moglo bi se ostvariti preusmjeravanjem odobrenih sredstava za financiranje ŽCGO Marišćina iz EU izvora. No, užasava nas to što nas institucije cijelo vrijeme ignoriraju. Smatramo da je krajnje vrijeme da svi zajedno sjednemo za isti stol i da ne dopustimo da ulica rješava ovaj problem. Spremni smo se strpiti, ali jedino u slučaju da vidimo da razrješavanje situacije ide u pravom smjeru. U tome smo spremni pomoći, samo moramo imati sugovornika. Rješenje za bale mora se pronaći jer to je ekocid, kriminalno djelo. Baliranjem otpada ne stvara se iskoristivi otpad, već samo smeće, a posljedice ovog etički i ekološki štetnog i u krajnjoj liniji necivilizacijskog postupka trpjet će generacije koje dolaze, napominje Katalinić.
    Dok se o rješenjima tek razmišlja, valja reći da je sve ono s čim su posljednjih mjeseci suočeni stanovnici općine Viškovo samo konačna posljedica sustavne nebrige, nesposobnosti i šlampavosti svih uključenih u kreiranje politike gos

podarenja otpadom u Primorsko-goranskoj županiji. To su prije svega Županija i Grad Rijeka, koji je 80 postotni vlasnik Komunalnog društva Čistoća, a riječ je o osnivačima društva za gospodarenje otpadom Ekoplus. Tvrtka je osnovana 2001. godine s temeljnim zadatkom osmišljavanja, pripreme, građenja i upravljanja novim integralnim sustavom gospodarenja otpadom na području županije. Godine 2006. u vlasničku strukturu ulazi Općina Viškovo kao vlasnik dijela zemljišta na Marišćini, gdje će biti građena Centralna zona za gospodarenje otpadom. Toj je tvrtki zatim trebalo punih 11 godina da uopće odradi svu pripremnu proceduru i dokumentaciju za izgradnju novog županijskog deponija te se kandidira za sredstva europskih predpristupnih fondova, iz kojih je na koncu odobreno 13,5 milijuna eura bespovratnih sredstava. Cijela investicija vrijedna je oko 38 milijuna eura, dok bi samo prva faza, koja uključuje izgradnju MBO postrojenja za mehaničku i biološku obradu otpada stajala 30 milijuna eura. Izgradnja Centralne zone još nije ni započela, iako su odabrani glavni izvođači: grčka tvrtka Helector SA u konzorciju s GP Krkom. Rokovi dovršetka projekta već su višekratno produžavani, a zadnji javno izneseni rok govori o sredini 2014. godine.
   
Čisto bacanje novaca?!
Zbog desetljetnog kašnjenja cijelog projekta i činjenice da su kapaciteti starog deponija Viševac, koji se nakon 50 godina korištenja pretvorio u pravo brdo smeća, u potpunosti popunjeni, KD Čistoća krenula je s cijelim nizom vatrogasnih rješenja. Odlučeno je na području Marišćine izgraditi takozvanu »nultu fazu«, što bi se sastojala od kaseta za odlaganje otpada, u osnovi rupa u zemlji, zaštićenih brtvenim slojem, te privremenog »malog« MBO postrojenja. Grad Rijeka u međuvremenu je odustao od izgradnje tog postrojenja, sa službenim objašnjenjem koje se u osnovi svodi na to da je Gradskoj upravi ulaganje u privremeno rješenje koje košta 30 milijuna kuna – čisto bacanje novaca. Pritom se malo ili ništa pažnje pridalo pridržavanju osnovnih ekoloških standarda, a upravo je odustajanje od MBO postrojenja zasad spriječilo izdavanje za rad novog deponija.
    No, kako i vatrogasno rješenje »nulte faze« kasni, u Čistoći su krajem prošle godine pribjegli baliranju otpada na starom deponiju Viševac i odlaganju bala na privremeni plato na Marišćini. Trideset tisuća tona smeća »speštanog« u balama odloženih na Viševcu i Marišćini glavni su uzrok nesnosnog smrada, koji je stanovnike Viškova natjerao da već tri mjeseca provode zabarikadirani u svojim kućama na temperaturama iznad 30 stupnjeva Celzijevih i toliko im ugrozio kvalitetu života da mnogi od njih otvoreno priznaju kako su već »na rubu živaca«. Dio stanovnika već je počeo trpjeti i zdravstvene probleme, jer smrad je toliko neugodan da »štipa za oči i nos«, a stanovnici upozoravaju i na sve više slučajeva krvarenja iz nosa u djece. Posljedice smrada sve više trpe i građani zapadnog dijela Rijeke na Srdočima, Zametu, Kantridi pa i Marčeljevoj Dragi.
    Situacija teško da će se brzo popraviti jer političari u Gradu i Županiji još uvijek nisu uspjeli u Ministarstvu ishodovati dozvolu za rad ilegalnog deponija na Marišćini, a ne uzimaju u obzir zahtjeve stanovnika koji traže potpuno odustajanje od te lokacije. Ekološki i po ljudsko zdravlje štetan, a istovremeno skup i nepraktičan proces baliranja otpada i transporta bala u međuvremenu zakonski se pokriva privremenim dozvolama. Te su privremene dozvole već nekoliko puta morale biti produžavane, a prema svemu sudeći s tom praksom će se i nastaviti. Hrvatska politička elita i institucije u proteklih dvadeset godina nisu pokazale da su sposobne osmisliti pravo rješenje jednog od ključnih civilizacijskih problema 21. stoljeća.

------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/