PRIZIVANJE, EVOKACIJA

Et: lat. ex = iz; voćare = zvati, dozivati, preklinjati.

Operacija ceremonijalne magije što se sastoji u tome da se nekog entiteta moli da se pojavi.

Najslavniji je primjer prizivanja Apolonija iz Tijane prema opisu Eliphasa Lćvija 1854. godine: „Valjalo je prizvati sjenu božanskog Apolonija (...). Postavljena su četiri konkavna ogledala, poput kakvog oltara, (...) znak pentagrama, (...) mali bakreni gorionik s ugljenom od drva johe i lovora, još jedan gorionik... Bio sam odjeven u kućni kaput (...), na glavi sam nosio vijenac od verbene... U jednoj sam ruci držao novi mač, a u drugoj Obrednik... Započeh isprva tihim glasom... Digne se dim... Pred oltarom jasno ugledah lik čovjeka, većeg od prirodnog koji se rasplinjavao i polako iščezao." (Dogme et rituel de haute magie, str. 267. sq, izd. Bussiere, 1970).

R. prikazanje, nekromantija (ograničuje se na duhove pokojnika i prinudne je prirode, smatra se zlom), psihagogija (vještina prizivanja), vizija. Rimljani su prizivanjem nazivali ratnički obred kojim zapovjednik vojske bogove pokrovitelje opsjednutog grada moli da ga napuste u korist Rima jer će im ovaj ukazivati veće počasti (Makrobije, Saturnalia, III).

v. formula, magija (ceremonijalna), mandala, marae, psihagogija.

PROBUĐENJE

Više, dapače, konačno stanje svijesti onoga koji je trudom i nastojanjem dosegao totalnu i jasnu svijest.

„Probuđenjem nazivamo zbiljsku Mudrost što korespondira sa samddhi [kontemplacijom] praznine i kojom se spoznaje Takovost, Bitnost, krajnja Zbilja. To je dakle Mudrost Zbilje što se naziva Probude nj em [bodhi]." (Hćbogirin. Enciklopedijski rječnik budizma prema kineskim i japanskim izvorima, p Tokio, 1924-1967).

v. buddhinski, inicijacija, inicijacijska praksa, rođenje. Opreke: neznanje, prosvjetljenje (pasivno).

B. J. Evola, La doctrine de l'Eveil (1943), izd. Arene, 1976 (o Bodizmu).

PROFETOLOGIJA

Izučavanje proroka, proročanstava i proroštva, znanost naročito razvijena u Semita, posebice u Judaizmu i Islamu.

PROKLETSTVO

1) Prokletstvo je profana, religijska ili magijska formula ili kretnja za koju se vjeruje da donosi nesreću, i to zbog snage riječi, učinkovitosti obreda, ishodišta u onostranom biću ili zbog korespondencije između formula i predmeta prokletstva.

Prokletstvo na osobu: „Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što je učinio njegov najmlađi sin, reče: 'Nek je proklet Kanaanac..." {Post, 9, 24-25).

Prokletstvo na stvar: „Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, (...) proklet će biti koš tvoj i naćve tvoje." (Pnz, 28, 15-17).

2) Prokletstvom se također naziva i stanje - osobe, zajednice, pa čak i mjesta, predmeta, događaja, Čina, osuđenog na nesreću, sama nesreća poslana na nekoga ili nešto te sama nesreća što je predmet prokletstva Širi oko sebe.

Okultisti navode slavno „prokletstvo faraona" (cf. Christia-ne Desroches, Vie et mort d'un pharaon, Toutankhamon, izd. Pvgmalion). Ezoteristi navode prokletstvo Jacquesa Molava, Majstora Hrama spaljenog 19. ožujka 1314. g: „Proklinjem vas obojicu, papu i kralja Francuske, da ćete uskoro izaći pred Nebeski sud. Ti, Klemente, za četrdeset dana. Ti, Filipe, prije .._ no što istekne godina!" (apokrifni tekst). Papa Klement V 2U umro je 20. travnja, a kralj Filip Lijepi 29. studenog 1314. godine. Dakle, prokletstvo je izrijek (1) i (2) činjenica (?).

PRORICANJE

Lat. praedictio, od prae = prije i dictio = kazivanje, govorenje.

Najavljivanje uobičajeno nepredvidljivih budućih zbivanja.

„Ako je o meni riječ, ja proričem, a to će se i potvrditi" (navodno Merlinove riječi prema Ricits et poćmes celnaues (Stock + Plus, 51, 1981, str. 220).

R. predskaz(iv)anje (prirodno znamenje, a ne izričaj budućeg), predviđanje (opće, racionalno) (v. astrologija), proročanstvo (božanskog, a ne ljudskog porijekla), čudo (prirodno ih božansko očitovanje, ujedno predskazanje), prognoziranje (ljudskog porijekla, oslanja se na određenu tehniku) V. mami ka).

Napomena: „Postoji i mnogo vidova lažne prekognicije: koincidencija, racionalno izvođenje, telepatsko izvođenje, autosugestija kao posljedica predznanja, organski predosjećaj, pa-ramnezija." (R. Sudre)

B. Nostradamus, Vrayes centuries etprophities (1555), ur. S. Hutin, J'ai lu, A 3%, 1982; pseudo-Malacie (1590), pon. izd. Rocher, ur. D. Reju, 1979.

PROROČANSTVO (profetizam)

„Riječ 'proročanstvo' u pravom smislu morala bi se primjenjivati samo na najave budućih događaja sadržane u svetim knjigama različitih predaja s izvorištem u navlastito spiritual-nom nadahnuću. Ma u kojoj drugoj prigodi, upotreba te riječi sasvim je neprimjerena te bi valjalo upotrebljavati jedino riječ 'proricanje'." (R. Guenon, R.Q.S.T, str. 337)

Npr: Isusova proročanstva u Novom Zavjetu (Judina izdaja: Mt, 26, 21; Petrovo zatajivanje: Mt, 26, 34; Muka Isusova: Mk, 8, 31; rušenje Jeruzalema, Lk, 21, 6).

R. čudo, gatanje, otkrovenje, predskazanje, predviđanje, prognoza, proricanje, viđenje.

PROROK, PROFET

Grč. Ji(xxpTJTn.s, od jioo = prije, naprijed;

1) (izvorni smisao) Vjesnik ih tumač Boga ili nadnaravnog bića. Pojam proroštva dakle pretpostavlja otkrovenje (unutrašnje) i objavu (vanjsku), a tiče se biti čovjeka (morala, obreda, istine...).

Kad Kur'an kaže: „Mi šaljemo poslanike samo kao donosioce radosnih vijesti ili opominjače" (6:48), misli se na razliku između:

- proroka-poslanika (rasul): to je čovjek koga je Allšh poslao
među ljude. On prima poruku, ali je nužno ne prenosi (množ. rusul);

- prorok-vjesnik (nabi): čovjek koji govori što Allah hoće.
On prenosi Zakon, opominje i vodi. Postojalo je pet anbiya
(množ. od nabi): Noa, Abraham, Mojsije, Isus i Muham-
med.

B. A. Nćher, L'essence du prophćtisme, 1955. P. U. F; F. Rahman, Prop-hecy in Islam, London, 1952.

2) (nadovezani smisao) Tumač riječi proročišta, gataoca ili
doktrine (propovjednik).

„I zato je zakon odredio poseban soj tumača da prosuđuju na osnovi bogom nadahnutih proročanstava. Neki i njih nazivaju prorocima..." (Platon, Timej, 72ab).

3) (izvedeni smisao) Onaj koji govori unaprijed, osoba koja
najavljuje budućnost čitajući upravo iz njezinih misterija.

„Biti prorokom znači unaprijed vidjeti posljedice sadržane u uzrocima, čitati iz astralne svjetlosti." (Eliphas Levi, Dogma i ritual visoke magije, str. 172).

4) (noviji smisao) Čin u inicijarijskim organizacijama. Pri
mjerice, sedmi i posljednji stupanj Obreda Afričkih Gradite
lja, masonskog reda što ga je osnovao Fr. Koeppen, 1766-
1781. godine.