To bukvalno znaci da niko nije sam sebi dovoljan. Ispunjenje onoga sto nas cini ljudima, najvecim dijelom trazimo i nalazimo u drugim ljudima. Istog ili supotnog spola, i bilo da je rijec o razgovoru, zagrljaju, osmjehu, pjesmi, iskazivanju bilo cega, tuge, srece, zadovoljstva, ispunjenja, praznine, tuge, srece, junastva, kukavicluka ili jednostavno druzenju. Da li i koliko cesto i koliko lako prelazimo granicu kada je ljubav u pitanju? Tanka je linija izmedu druzenja, ljubavi, ljubomore i posesivnosti... Samim upoznavanjem, pozdravom, izmjenjenom rijecju, stupamo u odredjenu relaciju i stvaramo neki odnos prema nekoj osobi. Upoznavajuci tu osobu razvijamo neke osjecaje, koji mogu varirati od ravnodusnosti do ushicenja. Naravno, za sve je potrebno odredjeno vrijeme, upoznavanje, ali cinjenica je da provodeci mnogo vremena u drustvu iste ili istih osoba, stvaramo dublje i komplikovanije odnose osnosno relacije. Buduci da svaka relacija podrazumjeva minimalno dvije osobe, odnos zavisi od ponasanja i stava obje strane, i relacija polako prelazi u odredjene forme, tipa drugarstvo, prijateljstvo, naklonost, ljubav. Kad nekog volimo, zelimo da smo uvijek skupa, da budemo i ljubavnici i prijatelji i savjetnici ili jednostavno zajedno i u dobru i u zlu. Pokazujemo toleranciju, razumjevanje, zajednistvo, ukratko ponasamo se kao jedno bice.

Tako bi naime trebalo biti. Nije uvijek tako, u stvari, gotovo rijetko je tako. Svaka ljubavna veza u startu ima svoju prtljagu, svoju proslost i duhove. Naime kad nekog zavolimo i primimo u zivot, automatski dobijemo i partnerovu proslost, partnerove sumlje, strahove, bivse partnere, bivse i sadasnje relacije i mnogo mnogo toga. Dok traje balans, na terazijama spoznaje kod oba partnera, sve je obicno u redu. Ukoliko se u ljubavnom zivotu pojavi neka nova ili stara cinjenica, koja optereti jedan tas terazija, u ljubavni zivot se uvlaci faktor debalansa i samim tim sumlja. Sumlja radja ljubomoru, koja je svojstvo oba partnera. Sada se moram navratiti na izraze, posjedovanje i sloboda. Ukoliko nesto posjedujes, postajes rob toga. Iako se to u stvari odnosi na materijalno posjedovanje, nije van pameti posmatrati to i kao emotivni faktor. Jer, ako smo zaljubljeni, volimo nekoga ili jednostavno volimo biti s nekim, nedostatak druzenja, zajednickih momenata i/ili njeznosti, djeluje deprimirajuce, uznemirujuce pa sve do bolno. Istinska sloboda, dakle ne postoji. Ako i dok nesto imas, posjedujes, ti u stvari nisi slobodan, jer te to posjedovanje sputava, osim u slucaju da to sto imas ili volis nosis ili vodis sa sobom cijelo vrijeme ili najveci dio vremena. Ljubav, je ozbiljna vrsta „posjedovanja“ sa svim svojim prednostima i manama. Jos je komplikovanije ako smatramo da posjedumo sva ( CHMOD - administrativna ) prava na voljenu osobu. ( Brak to potvrdjuje i potpisom i zakonom )

Da bude interesantnije, voljena osoba ima svoj zivot, prijatelje, obaveze, poslovne ili drustvene kontakte, bivse veze, relacije, makar kakve one bile, ukratko zivot. Malo je jednostavnije ako su sve te obaveze i kontakti zajednicki, malo jednostavnije ali niposto jednostavno. Nego, da se vratim na liniju izmedju ljubomore i posesivnosti. Ljubomora je sastavni dio svake veze, htjeli mi to priznali ili ne. Koliko god se voljeli, bilo to i za cijeli zivot, postoji ono nešto u nama što nas tjera na sumnju. Ljubomora je nešto s cime se svi, manje ili vise, borimo cijeli zivot. Matematicki se to predstavlja kao direktna proporcija. Sto ste vise vezani uz neku osobu, to je kolicina ljubomore veca. Ili prevedeno, sto jace osjecamo voljenu osobu svojom, to je veca kolicina nemira, deprimiranja i boli. Jedinica mjere ne postoji, a mjerenje se kao i uvijek kad nema formula, mjeri posljedicama. Sada je vazno znati i kolicinu tolerancija, za koju opet ne postoji sistem mjerenja, ali pouzdano postoji. Moze se objasniti kao prag do koga 'podnosite' male 'ljudske' igrice i na koji se nacin ophodite s partnerom i/ili objektom ljubomore.

Dakle svi su ljubomorni, ljubomora postoji, ali ne iskazuju je svi na isti nacin i istim intenzitetom. Osobe sa vecom tolerancijom su uglavnom "manje ljubomorni". Ovdje je vazno napomenuti da se u svemu vezanom za ljubomoru, uvijek mogu uvoditi novi elementi, jer ljubomorni ljudi su kao pristalice teorija zavjere. Njima se uvijek sve uklapa. Ako se voljena osoba malo bolje uredi, ode na frizuru, malo drugacije nasminka ( ako je zena u pitanju ), ili vise paznje posveti sebi za neki naoko nevazan izlazak ili zadatak, na koji uglavnom ode sama, pa bude nedostupna ili malo zakasni,,,,E to vec postaje dobar razlog za ljubomoru.