„Jačinu potrebe za okvirom orijentacije objašnjava činjenica koja je dovela u nepriliku mnoge proučavatelje čovjeka, naime, lakoća kojom ljude začaravaju iracionalne doktrine, bilo političke, bilo religijske, bilo neke druge prirode, dok drugome, koji nije pod njihovim utjecajem, izgleda očito da su one bezvrijedne konstrukcije. Dio odgovora leži u sugestivnom utjecaju vođa i u sugestibilnosti čovjeka. Ali ne izgleda da je to cijela priča. Čovjek vjerojatno ne bi bio tako sugestivan da njegova potreba za kohezionim okvirom orijentacije nije tako vitalna. Što više ideologija pretendira da odgovori na sva pitanja, to je atraktivnija; u tome možda leži razlog zbog kog iracionalni, pa čak i očito nezdravi misaoni sustavi mogu tako lako privući ljude. Ali karta nije dovoljan vodič za akciju; čovjeku je također potreban cilj koji mu govori kamo da ide.

Životinja nema takvih problema. Njeni instinkti je opskrbljuju i kartom i ciljevima. Ali čovjeku, kome nedostaje instinktivna determinacija i koji ima mozak koji mu dopušta da misli o mnogim pravcima u kojima bi mogao ići, potreban je predmet totalnog obožavanja; potreban mu je predmet odanosti da bude fokusna točka svih njegovih stremljenja i osnova za sve njegove stvarne — a ne samo proklamirane — vrijednosti. Takav mu je predmet potreban iz mnogih razloga. On objedinjuje njegovu energiju. Izdiže ga iznad njegove izolirane egzistencije, sa svim njegovim sumnjama i nesigurnošću, i daje značenje životu. Bivajući odan cilju koji je iznad njegovog izoliranog ega, on sebe transcendira i napušta zatvor apsolutne egocentričnosti.

Različiti su predmeti čovjekove odanosti. On može biti odan idolu koji od njega zahtijeva da ubije svoju djecu ili idealu koji ga primorava da štiti djecu; on može biti odan razvoju života ili njegovom uništenju. Može biti odan cilju gomilanja bogatstva, stjecanja moći, uništenju ili cilju voljenja i bivanja produktivnim i hrabrim. Može biti odan najrazličitijim ciljevima i idolima; još dok postoji razlika u predmetima odanosti od ogromne važnosti, sama potreba za odanošću je primarna, egzistencijalna potreba koja zahtijeva zadovoljenje bez obzira na to kako se zadovoljava.“ iz knjige „Anatomija ljudske destruktivnosti“ E. Fromm

Upravo ta, kod čovjeka prisutna, egzistencijalna potreba za okvirom orijentacije, o kojoj govori Fromm, omogućuje da se nad ljudima ostvari vlast, da se čovjeka učini poslušnikom: „Vojnika koji ubija i osakaćuje, pilota bombardera koji razara tisuće života u jednom trenutku, ne nagoni nužno impuls destruktivnosti ili okrutnosti, već princip bezuvjetne poslušnosti.“ iz knjige „Anatomija ljudske destruktivnosti“ E. Fromm Za stvaranje i održavanje, odnosno za funkcioniranje hijerarhijsko-eksploatacijskih društvenih odnosa nužno je njegovanje principa bezuvjetne poslušnosti... Taj princip poslušnosti njeguje se od najranijeg djetinjstva putem obiteljskog odgoja i sustava obrazovanja, kao temelj bez kojeg ljudska zajednica ne može funkcionirati.

Međutim, zabluda je kako ljudska zajednica bez tog principa ne može funkcionirati, dapače, takav princip je izvor destruktivnosti, a njegova je jedina svrha držati ljude potčinjene u cilju izrabljivanja istih, a poradi održavanja moći i vlasti eksploatatora. Taj princip održava se pomoću iracionalnog autoriteta gdje podređeni sluša zapovijedi nadređenog isključivo zato što je taj netko nadređen (podređeni nije tu da razmišlja o ispravnosti zapovijedi, već je tu da bezuvjetno izvrši zapovijed).

Ovdje ne govorim o racionalnom autoritetu koji se temelji na znanju i stručnosti (npr. razumno je da je liječnik taj koji će donijeti konačnu odluku o načinu liječenja pacijenta), već o iracionalnom autoritetu kojemu je cilj ostvarivanje moći i vlasti nad ljudima. „Autoritet je širok pojam s dva potpuno različita značenja: može biti ili racionalan ili iracionalan autoritet. Racionalan je baziran na kompetentnosti, i pomaže osobi koja se na njega oslanja u rastu. Iracionalan je autoritet baziran na moći i služi za iskorištavanje podređenih mu osoba...“ i

z knjige „Imati ili biti“ E. Fromm