PRIČANJE BILJKAMA
Mnogi prakticiraju metodu pričanja biljkama. No, što kažu podaci, istraživanja i slične kategorije o ovoj ideji? Ideja pričanja biljkama predstavljena je javnosti 1848. godine, kad ju je njemački profesor dr. Gustav Theodor Fechner predložio u svojoj knjizi "Nanna" (Soul-life of Plants). Fechner je vjerovao da su biljke sposobne osjećati kao ljudi te da se može poticati njihov zdravi rast ako ih se obasipa pažnjom i razgovorom. S druge strane, Luther Burbank u svojoj knjizi "Training of the Human Plant" piše da biljke nisu u mogućnosti razumjeti izgovorene riječi, ali su sposobne telepatski razumjeti značenje onoga što im se priča. Dalje od pričanja i pažnje, postoji i glazba za biljke koja se može nabaviti na tržištu. Godine 1970. u prodaji se pojavila glazba Georgea Milsteina, zubara iz New Yorka, pod nazivom "Music to Grow Plants". 
Ovo nije slučajno jer je nekoliko istraživanja potvrdilo utjecaj glazbe na rast biljki. Istraživanja su pokazala da klasična i mirna glazba uvelike utječe na poboljšan rast biljki, dok agresivna glazba može uzrokovati njihovo propadanje. Određeni znanstveni izvori tvrde da biljke trebaju ugljični dioksid za rast, a kad ljudi pričaju biljkama oni na njih izdišu dodatnu količinu ugljičnog dioksida. Znanstvenici smatraju da možda to potiče povoljniji rast biljki. Unatoč svim teorijama prema mišljenju nekih postoji jako malo konkretnih dokaza koji potvrđuju da puštanje glazbe biljkama i pričanje s njima potiče njihov rast. Ali određeni dokazi ipak postoje. Indijanski šamani su uvijek tvrdili da mogu pričati s drvećem jer ono ima svoj duh. Također, u drugoj polovici 20.st. entuzijasti koji su koristili halucinogene droge poput meskalina i psilocibe tvrdili su da su biljke ljudima određena vrsta gurua. Ljudima je to halucinogeno stanje omogućavalo da vide realnost sasvim drugačijim očima, ali naravno i uz određene posljedice. A postoji i još nešto…Pogledajte eksperiment i prosudite sami:
irida
edin.kecanovic
