Na video clipu Don Marija uživo. Vidi se na njemu da je bio visoko razvijena duša, vidi se u njegovim očima da je spoznao Boga a posebno Saievu ljubav koja je najveći dar koji čovjek može dobiti boravkom na zemlji. Gledajući tog čovjeka vidimo koliko je Sai Babina ljubav sveprisutno uvijek jaka i koliko unosi ljubavi u čovjekovo biće:

Mario Mazzoleni, bivši katolički svećenik. autor dviju knjiga, "Katolički svećenik susreće Sai Babu" i "Drvo želja", napustio je tijelo u Prasanthi Nilayamu dana 24. rujna 2001 godine , u 15,30 sati, u Superspecijalističkoj bolnici.

Njegove posljednje riječi su bile:"Baba došao si", što je i sam Baba potvrdio njegovoj supruzi, rekavši da ga je Mario mogao vidjeti na vratima bolničke sobe ali ne i ona. Baba je nadodao: "Još je jedna Velika duša napustila ovaj svijet." Tom prilikom joj je dao bijeli dhoti, mrtvački plašt za Maria a koji dobivaju samo izuzetne duše. Pogrebna ceremonija je održana 25. rujna na rijeci Chitravati.
Ova,pomalo telegrafska vijest je te godine obišla SAI obitelj brzinom munje. Nakon nekoliko dana na naša je računala počeo pristizati jedan te isti,ali zato prekrasan, dirljiv tekst, posljednji Mariev poklon svima nama – njegova duhovna oporuka.

Mario Mazzoleni nam je poslao posljednji neočekivani poklon,svoju duhovnu oporuku. Po zahtjevu njegove supruge Silvije poslali smo ga te godine kako bi svi mogli bit radosni i kako bi svi imali blagodat od ovih predivnih riječi koje nam je Mario namijenio. Još jednom hvala brate Mario i neka bude volja tvoja. Beskrajno radosni šaljemo ti veliki zagrljaj.

Moj je život bio prepun potresnih događaja. Zbog toga sam često volio ponavljati prijateljima, kako mi se čini, da sam tijekom ovog života živio mnoge živote. Tijekom svih tih godina koje su obilježile ova iskustva imao sam potrebu za odgovorima na mnogobrojna «zašto».Moja žeđ za spoznajom bila je u potpunosti utažena susretom sa Sri Sathya Sai Babom. Mogu reći da sam ga oduvijek tražio, od svoje najranije dobi, iako nisam ni znao za Njegovo postojanje.Ako za nečim žalim, to su mnoge godine koje sam proživio bez Njega, ali Božja milost dolazi kada ju zaslužimo.

Božanska prisutnost Sai Babe je zasigurno najveći događaj koji se ikada dogodio u Univerzumu. Sretan sam što sam za to žrtvovao svu svoju karijeru, reputaciju i sam svoj život.

To me navodi da osjetim još veću zahvalnost prema svojim roditeljima, koje ću sada ponovno vidjeti, a koje je bezgranična božanska suosjećajnost poštedjela velike boli koju bi doživjeli vidjevši sina redovnika odbačenog i osuđenog od institucije koja ga je prigrlila da bi od njega učinila svećenika.

Ono što mi je osuda oduzela je beskrajno manje od onoga što sam dobio upoznavši Sai Babu predajući Mu sve svoje djelovanje.Žao mi je što je netko zbog te moje vjere patio.Molim ponizno oproštenje od svih onih koji su moje riječi i djelovanje doživjeli kao skandal.
Ali dragi moji,koji sada ovo čitate,ako još niste shvatili veliku dragocjenost koja blista pred vašim očima, požurite je otkriti, jel, i vrijeme Avatara je graničeno, jednom propuštena prilika propuštena je zauvijek.

Moj susret sa božanskim Sai Babom je za mene značio spoj svih istina sadržanih u svim svetim spisima svih religija. Nemojte misliti da sam izgubio vjeru prema Isusu ; sada Ga volim više nego ikada prije, kao što volim Budu,Krišnu,Ramakrišnu,Raman Maharšija i ostale, a naravno, i iznad svih, Sai Babu.
Onaj tko me osudio kao nevjernika nije shvatio da moje životno nastojanje nije bilo usmjereno na jednu religiju nasuprot drugoj, nego na jedinstvenoj snazi koja odašilje istinu i ljubav.
Ako ste mi ikada željeli učiniti neku uslugu, možete još uvijek.Pozdravite me ISPUNJENI RADOŠĆU jer će vaša radost ubrzati moj put prema Svjetlu.Slavite ovaj dan kao praznik, a ne kao tmuran i tužan dan koji biste željeli što prije zaboraviti.

Ako mi pošaljete vašu radost, jamčim vam da će vam se vratiti još potpunija kao uzvrat vaših osjećaja. Svjetlost se širi kad se zrcali u ogledalima, a mrak sakriva čak i sam ogledala. Budite ispunjeni ljubavlju koju vam šalje Bog i budite sretni kao što sam ja bio tijekom života, a sada još više.

Vaš brat MARIO

SVEĆENIKOVO SVJEDOČENJE

Uzbudljiva priča o tome kako je mladi katolički svećenik iz Italije,Don Mario Mazzoleni, pateći od ozbiljne bolesti, saznao za Bhagavana Babu i bio promijenjen nakon prvog susreta s Babom 1981. te s kojim se nevoljama morao susretati kasnije, opisano je u autobigrafskom prikazu što je objavljen na talijanskom jeziku 1991. Knjiga nazvana «Katolički svećenik susreće Sai Babu» bila je kasnije prevedena na druge evropske jezike.

Sljedeći odlomci iz knjige svjedoče o veoma dubokom utjecaju Bhagavana Babe na Don Maria i njegovo svjedočenje o avatarskoj misiji Babe: "Bolovao sam od ozbiljne bolesti koja mi je dala predah od većine aktivnosti u životu pa sam započeo čitati mnoge knjige o parapsihologiji,istočnjačkoj duhovnosti, a onda konačno i o Sai Babi.

Nakon otkrića Sai Babe, najbolja stvar je proučavati samo Njega.Ništa u mom životu nije mi podarilo toliko radosti i ispunilo me sa toliko blaženstva kao proučavanje ove osobe. To je samo po sebi neuobičajno.Kad sam bio u školi,bio sam prisiljen proučavati ličnosti kao što su bili Napoleon,Cavour,Mazzini,carevi starog rima ili Pape kroz povijest.Sve što sam time dobio bilo je da sam bio obuzet dosadom i gorljivom željom za završetkom razreda.

Ali kada sam se posvetio proučavanju Sai Babe,Njegova rada i učenja,nikad nisam bio umoran od toga, čak ni onda kada sam proučavao stvari koje sam već znao (ili sam mislio da znam). U stvari,uvijek izvlačim korist iz toga,To je uvijek uzdižuće i osvježavajuće.
Primijetio sam,otkad sam prvi put otkrio Sai Babu da se ljudi nikad ne umore kada govore o Njemu. Vi možete satima opisivati Njegove božanske igre i čudesa, Njegove susrete sa poklonicima, Njegove načine privlačenja ljudi k sebi,tako da zaboravljate čak i jesti.

Druga stvar koju sam zapazio otkad sam bio sa Sai Babom jest ta,da vas razgovor o Njemu grije i puni novom energijom. Povremeno, prisječajući se priče o Njemu ili prizivajući u sjećanje neku od Njegovih karakterističnih gesta,vaše srce biva toliko duboko dirnuto da kada to pričate nekome tko ne zna Babu,vi ste se skloni rastopiti se u suzama radosnicama. Često, kada sam govorio o Njemu vidio sam suze u očima ljudi koje sam susretao prvi put,ljudi koji su se do tog trenutka uvijek osjećali udaljeni od vjere i vjerovanja.
Proučavati Sai Babu! Ta ideja činit će se drskom posebno za one koji su Ga poznavali. Netko tko preporuča proučavati Sai Babu mora nas podsjećati na žabca koji je bio zasićen svojom vlastitom,malom,ograničenom barom u kojoj poznaje svaki kut i zato odluči da ode do oceana da bi shvatio njegove tajne.

Govorio bih sebi: "Što znači ako Ga svijet ne želi prepoznati?.
Iako Sai Baba odgovara čak i sumnjičavoj naučnoj znatiželji,moje "proučavanje" nije bilo stvarni izazov Njegovoj veličanstvenosti,nego jedno istraživanje da bih naučio više o Njemu. Kad se približite nekom za koga osjećate privlačnost,prirodno je da želite ući u život te osobe. I onda ako susret dobro prođe, vi želite više nego jednostavno poznanstvo,vi želite blisko prijateljstvo,prisnost.
Za mene, proučavati Sai Babu značilo je,prije svega, vidjeti Ga a onda istražiti Njegovo djelovanje i treće, razumjeti Njegovu misao,Njegovu poruku. Iako sam očekivao da poduzmem ove korake jedan za drugim, uskoro sam otkrio da oni nisu odvojivi. Sai Baba je počeo biti poruka od trenutka kad sam Ga prvi put vidio.Zbog toga,netko tko Ga vidi već je primio izvanredan poklon.
Ne govorim ovo retorički jer stvari koje razumijemo nakon susreta s Njim mogu bit dovoljne da izmjene vaš život,ali one su još samo jedan beskrajno mali dio onoga što ne razumijete tada i bit će postupno otkrivene u tijeku kasnijih događaja.
Za vrijeme mog traganja što sam ga posvetio Sri Sathya Sai Babi shvatio sam da čudo koje je Sai Baba,transcendira ne samo nauku sa svim njenim zakonima, nego i teologiju,koja je također nauka,potčinjena moći razuma te zbog toga jednako ograničena kao ljudski razum.Shvatio sam da ako su medicina ili fizika morale preispitati sve svoje zaključke i potčiniti se "čudu" koje je Sai Baba, teologija ne može izbjeći učiniti to isto pred «objavom» koja On jest. Ukratko, to mora biti ili revolucija ili predaja.

Govorio bih sebi: "Što znači ako Ga svijet ne želi prepoznati?.To je također dio Njegovih planova. Zašto bih ja trebao brinuti o zadatku koji je u potpunosti Njegova odgovornost. Loše bi bilo kad bih dozvolio sebi zasljepljenost strahom,podliježući instinktu da zaštitim svoju čast, kad bih ponovno prihvatio skepticizam s ciljem da ne uznemirim teorije koje su postale svete i nepovredive. Ako bih to učinio od kakve bih bio koristi? Ne bi služilo ničemu da se žalim zbog indiferentnosti drugih ako sam dozvolio da sa mnom upravljaju isti zakoni apatije."

Nakon što me je sve ove godine brinuo lik tako kontroverzan kao što je «bosonogi svetac iz Puttaparthija» zaključio sam da nije ispravno uzeti u razmatranje bilo čije mišljenje, pogotov ne onoga tko Ga nije vidio,tko nije čitao Njegove govore, tko nije upoznat s okruženjem u kojem je On rođen,religioznim i socijalnim kontekstom u kojem On živi ili tko nema osnovnog znanja o nauci i teologiji.
Za razumijevanje i djelića Sai Babine realnosti NIJE dovoljno imati samo jednu od prethodno nabrojenih kvaliteta,morate ih imati sve,barem do nekog stupnja. I štoviše,već postoje grupe,često među katolicima koje objavljuju osudu, koje su već izjavile da Sai Baba mora biti demon ili mag-mistik.

Dapače,ako istražujete dalje,naći ćete da su oni vidjeli samo sliku Sai Babe i čuli nešto o Njemu. Oni su ljudi koji se bore suparništva ili intervenvcije Boga koji bi mogao doći i srušiti njihovo kraljevstvo ili izokrenuti njihove stolove za mijenjanje novaca.

Kod tisuća Sai Babinih poklonika koje sam vidio,zapazio sam veliku želju da vrate svojoj (pravoj) stvarnoj crkvi s obnovljenim zadovoljstvom. Štiviše, ovaj povratak je često onemogućen od strane pastora koji su,ustvari,izopćili poklonike prozivajući ih u svojim propovjedima kao izdajnike vlastite vjere. Ali ,treba reći da postoji nekolicina svećenika otvorena uma koji su shvatili da je jedna vjerodostojna duhovna promjena zauzela mjesto u ovim ljudima krštenim u «svjetlu Istoka» i da je ta promjena vrijedna punog poštovanja.
Ista nepopustljivost koja služi za podjelu dvije teorije može biti upotrebljena i da ih ujedini. Postao sam uvjeren u ovu mogućnost od samog početka mog proučavanja kad sam otkrio da ono što dijeli teologe u njihovim tvrdnjama jest samo njihov stav koji varira od lijenosti do zatvorenog uma. Ako je to sve,ne mislite li da bi napor rasprave trebao unaprijediti jedinstvo?
Ono što danas trebamo, jesu ljudi i teolozi koji traže jedinstvo iskrenim srcem provodeći ga u dnevnom i koji svojim proučavanjima odbacuju točke neslaganja koje uništavaju to jedinstvo,grleći ga unatoč svemu!

Istine koje ujedinjuju otkrivene su kroz poniznost i čistoću srca.Sve što dijeli utemeljeno je u ponosu i bolesnoj želji. Ono što otežava da se dođe do dogovora jest tvrdoglavost i upornost. U tom je slučaju jedini izlaz,čini se,umjetnost održavanja tišine. Ako istina osvjetljava svoj vlastiti put,mudro je izbjegnuti huškačke sukobe u slučajevima gdje znamo da će oni,na kraju samo uništiti mir.
Bitno je za shvatiti da se u vođenju svojih istraživanja sve religije uvijek bile upućene na isti cilj. One koriste najraznolikije metode – jedna putuje čamcem,jedna na splavi,jedna brodom ali su sve na istoj vodi.
Jedna od najozbiljnijih grešaka koja odvraća ljude od traženja jedinstva jest drskost. Postoje ljudi koji su uvjereni da oni izvršavaju Božju volju i kada kažnjavaju,ubijaju i muče druge..

Duhovni ljudi stoje jasno odvojeni od svakog fanatizma. Oni ne brinu da li se pjeva na ovaj ili onaj način, da li se nose japamale (brojanice)oko vratova ili križ na lancu, oni radije očajnički traže svaki znak jedinstva s ostalima,brinući se svo vrijeme da ne uzdrmaju srca ostalih.

Sai Baba se ne nadmeće sa religijama. To je Njegova veličanstvenost.
On je veličina, osobnost koja transcendira samu religiju i nije zainteresiran da inicira ili ima sljedbenike.
On ne dodaje niti oduzima iz svetih spisa ni jednu jedinu sitnicu nego ih radije razjašnjava pokazujući kako su bili iskrivljeni ili zaboravljeni.

Onaj tko u Sai Babi vidi onoga koji organizira sela i koleđe za ljubav moći i novca,zaboravlja da On ima na raspolaganju svo zlato svijeta i da je netko tko zna kako može izvući bisere i dijamante iz oceana sa samo jednom misli,nema potrebe prositi milostinju. Oni propuštaju shvatiti da svojim bijednim metodama, sude jednom neobičnom biću, nekom s neizmjernim moćima, koji može crpiti iz jednog neiscrpnog spremišta od kog i oni sami imaju koristi čak iako su u tome neznalice i nezahvalnici. Oni ne shvaćaju da ono što vide u Njemu jest odraz njihovih vlastitih stremljenja.
Sai Babina neograničena ljubav teče zajedno sa suosjećajnošću spram svih religija koje propadaju zbog korupcije. Za pristup Sai Babi, bitan uvjet je srce otvoreno za istinu i zatvoreno za prosudbe. Tada, SAMO TADA, Sai Baba će se sam objaviti.

Upravo kao i u Isusovom slučaju, Njegovo prepoznavanje kao Mesije nije došlo jednostavno iz Njegovih izjava, nego iz Njegova rada za spasenje. Na isti način Sai Baba ne brine o tome da svi znaju tko je On odmah,sada, ali On radi na srcima ljudi otkupljujući ih. Svijet se ne mijenja zbog nečije izjave da je on Mesija. Svijet će se promijeniti kad čovjek otkrije da je on sam božanski. Da je bog u njegovom srcu.

Izliječite svoje misli i tada vaša tijela također više neće patiti.
Isus nije ispravljao one koji su izjavljivali da je on "Božji sin" ili "Krist" ili "Mesija". Čak je za vrijeme svog veličanstvenog ulaska u Jeruzalem optužio farizejske napore da spriječe zapomaganje svjetine: "Spasi! Spasi!" On je uvijek iskazivao krajnju opreznost u pogledu imena koje su mu ljudi pripisivali. Ovo nije činio lažnom poniznošću,niti zbog lažnog koncepta Mesije koje su njegovi suvremenici razvijali u svojim umovima. Oni su se nadali političkom i nacionalističkom Mesiji,onaj tko bi riješio sve njihove male socijalne i ekonomske probleme.
a isti način postoje i danas mnogi ljudi koji prosuđuju Sai Babu, a nezainteresirani su za tugu koja visi nad svijetom i pitaju se : "Ako je On tako moćan,zašto ne odstrani sve patnje ovoga svijeta?"
Ti bi ljudi voljeli promijeniti misiju božanske inkarnacije. Isus Krist nije izmijenio žalosno stanje svijeta,niti u svoje vrijem niti poslije toga. Sve što se moralo dogoditi – krvave revolucije, siromaštvo, epidemije itd….sve se točno tako dogodilo.
Čak su po njegovu rođenju sva djeca ispod dvije godine starosti bila pogubljena bezumnom naredbom kralja-zločinca, koji se bojao da bi mogao izgubiti kraljevstvo. Ista stvar već se zbila za vrijeme Krišne kada je Kamsa poubijao svu sestrinu djecu jer mu je rečeno da će njen osmi sin 'osujetiti' svog bezbožnog ujaka.

Zadatak otkupitelja nije nikada taj da ispravlja ljudske greške magičnim štapićem. Čineći tako osigurao bi da se greške nastave činiti.

Nije zadatak jednog učitelja iz osnovne škole ili roditelja na napravi studentsku domaću zadaću. Da se to dogodi lijenost bi likovala,diplome bi bile nečasno dodijeljene i akademici bi uskoro iskusili pogubnost toga za čitavo društvo. Nitko između nas ne bi dobrovoljno išao liječniku koji je svoju svjedodžbu primio kupovinom svojih doktorata. Projekt za savršeno društvo baziran je na razumijevanju vlastitih grešaka i na naporu koji činimo da ih izbjegnemo.
Neki ljudi koji su vidjeli Sai Babu kako prolazi ispred tako mnogo bolesnih ljudi,često bez da i pogleda u njih, misle da otkrivaju znak okrutne bezosjećajnosti u ovom ponašanju. Istina je da Njegova očigledna nezainteresiranost za bolesne,koja nije ništa drugo do sitna epizoda između toliko mnogo postojećih,sadrži duboku poruku: nisu vaša tijela ono što Me potiče na žaljenje – rekao bi nam veličanstveni Gospodar – nego samo vaše mentalno stanje.

Izliječite svoje misli i tada vaša tijela također više neće patiti. Najprije otklonite sve uzroke koji vam nanose bol i imat ćete savršeno zdravlje.
Dok hindus nema poteškoća da vjeruje u božanstvenost Isusa Krista i štovanje njegova lika usporedo s onim od Krišne ili Rame ili drugih Višnuovih avatara, za zapadnjaka bi ovo bilo odmetništvo.
Koncept avatara zaslužuje sveobuhvatno proučavanje na djelima kršćanskih znanstvenika. Možda čitav problem prema kojem smo u nekoj suprotnosti sa Istokom,proizlazi iz pogrešne interpretacije dogmi ili u racionalnom i podilazećem poštovanju mišljenja koja su sakupljena i spremljena kao nezamjenjiva za sva vremena. U stvari,ljudi se mijenjaju, a s njima i njihovi kolektivni i pojedinačni nivoi svjesnosti.
Ako se čovjek mijenja, mijenja se i njegova misao.
Ni jedno ljudsko biće nema pravo tvrditi da se Bog može utjeloviti samo na određen način ili da ne može birati širenje svoje poruke na način kako On to želi,ne samo kroz proroke nego također inkarnacijom kao Krist,to jest kao avatari. Bio bi to neoprostiv teološki grijeh i filozofski apsurd da zataji božansku moć,pravo uzimanja ljudskog lika i u drugim epohama,među drugim nacijama i u drugim fizičkim oblicima.Na ovoj točci ne može postojati suprotna dogma jer ova istina je očita i čak ju dijete može razumjeti.

Don Mario Mazzoleni

Pripremili i odabrali; Goga i Laci

Dodatak, sa jednog foruma

Jedan razgovor sa Indijcima u Indiji,
Pitanje- I stvarno si vidio Sai Babu kada je dolazio u tvoj grad?
-Indijac- Da,da,baš sam želio da ga vidim i bio sam među masom kroz koju je prolazio. Bio sam mu vrlo blizu i vidio sam ga odlično.
Pitanje- I ? Pričaj! Kakav je?Da li stvarno izgleda kao da klizi a ne da hoda kao što ljudi pričaju?!Je li ovakav,onakav
Da li je on stvarno svet?! misleći da će Indijac znati bolje nego bilo tko drugi na svijetu.
-Indijac- On je ono što ti doživiš kad ga vidiš!
Ta rečenica me prati već godinama i vrlo često je odgovor na mnoga teška pitanja.