Priča iz pustinje

Časna i svećenik prelaze Saharu na devi. Trećeg dana bez ikakvog upozorenja deva se sruši mrtva. Nakon što su otresli prašinu sa sebe,
časna i svećenik počeše sagledavati situaciju. Nakon dužeg perioda šutnje, svećenik progovori:
- Pa, sestro, situacija izgleda poprilično strašno.
- Znam, Oče. Zapravo, mislim da nećemo preživjeti više od dan-dva.
- Slažem se. - odgovori svećenik. - Sestro, pošto je izgledno da se nećemo
izvući živi odavde, bi li učinila nešto za mene?
- Bilo što, Oče.
- Nikada nisam vidio ženske grudi i pitam se da li bih mogao
vidjeti tvoje.
- Pa, pod ovim okolnostima, ne vidim kako bi nam to moglo
štetiti...
Časna otvori svoju halju i svećenik je uživao u pogledu na
njene grudi, komentirajući njihovu ljepotu.
- Sestro, smijem li ih dodirnuti?
Ona pristane i on ih je milovao nekoliko minuta.
- Oče, mogu li vas nešto zamoliti?
- Naravno, sestro.
- Nikad nisam vidjela muškarčevog pimpeka. Mogu li vidjeti
vašeg?
- Mislim da sa tim neće biti problema, - odgovori svećenik,
zadižući svoju halju.
- Oh, Oče, smijem li ga dodirnuti?
Svećenik pristane, i nakon nekoliko minuta milovanja, on dođe
do pune erekcije.
- Sestro, znaš li da ako stavim svog pimpeka na pravo mjesto, on
može podariti život.
- Da li je to istina, Oče?
- Naravno da jeste, sestro.
- Oh, Oče pa to je divno - gurnite ga u devu i gubimo se odavde....

 

 

-----------

 

hvala dragoj anamariji na priči.

lp, boro

http://budan.blog.hr/