PROČITANO

765

PUTA

OD 14.01.2018.

Priča iz kampa

Bravo prijatelju, slikaru, pjesniku i romanopiscu, Ivi Kajzeru na uratku...

Priča iz kampa

Seljaci baš nisu sa simpatijama gledali stanovnike kampa sumnjali su da im grožđe kradu i druge im nepodopštine rade. Oni jadni ni krivi niti dužni kradljivci postadoše, kao da je njima ovozemaljsko činiti, i to nešto tako obično, banalno, kao što je grožđe krasti. Samo im meditacija na pameti bila i spoj s kozmosom zato se i nalaze svake godine u kampu. Čak i žene koje na potoku rublje prale ispod oka ih mjerile i ne odveć lijepo gledale a dječica njihova trulim jajima i kamenjem kamp im gađala. A onda jednog dana iznenada dobre postale pa ih grožđem prepunih košara stale nuditi, i to najviše Borivoja. A koga drugog nego njega? Ljubitelja žena, i grožđa koje slast daje i vino rujno, s kojim se duša i tijelo krijepe, pa im zahvalan neizmjerno bio i ne sluteći nakane njihove.

Eh kad se grožđem pretjera i crijeva se bune pa od silna kruljenja Borivoj niti ne osjeti kada se uneredi, pa mu velika briga bi kako do kampa onako uneređen stići. No obraduje ga žena koja je nevolje njegove shvatila pa zatraži da mu odjeću opere. Kao da mu slasno voće naškodilo nije on se iza grma i dalje sladi s grožđem i čeka onako gol kao od majke rođen da mu se odjeća osuši. Tako i večer dođe pa je i praljama kući krenuti, valja rublje staviti sušiti i večeru obitelji pripremiti i tako one otišle a Borivoj se skoro ugušio debelom i sočnom bobicom kad shvati da su sa sobom ponijele i njegovu odjeću.

I tako Borivoj koji je oličenje poštenja i dobrote bio od jedanput nakani provalnikom postati jer prilika čini lopova; gol se hodati ne može a u kamp se treba vratiti. I dok obilazi jednu prelijepu kuću na početku sela s velikim balkonima, zaključi da u njoj nema gospodara a poluotvorena vrata balkona neće mu biti prepreka da se kakve takve odjeće domogne. I dok onako poguren dlanovima svoju muškost prekriva, kao njegovi daleki preci u zori čovječanstva, i prema kući žuri, samo što nije pjevušiti od radosti počeo što će problem s odjećom brzo riješiti i svoju golotinju pokriti. No, ne lezi vraže, na njega onako golog iznenada zaleti se roj pčela koje ga ubadati svojim žalcima počele, pa što mu je drugo preostalo nego hitre noge upotrijebiti i poput tigra u sobu uskočiti. Kad je u ogromni ormar uletio imao je što i vidjeti: on prazan bijaše, niti komada odjeće tamo se ne nađe. Razočarenje veliko nastupi, a kad još začuje da netko i vrata otvara shvati da je grdno pogriješio, prazna kuća bila je samo njegova iluzija, pa vrata od ormara brzo pritvori u strahu da će otkriven biti.

Teško se u ormaru disalo a situacija u kojoj se Borivoj našao teža je no i jedna u životu mu bila, pa što mu drugo preostalo već pokušati meditacijom se staložiti i pravu odluku donijeti. Uzalud je Borivoj ponavljao svoju mantru ali pomoći nije bilo, crne misli se počele rojiti kao pčele koje ga onako nespremna u kuću natjeraše. I smijeh i uzdasi i škripa kreveta koje na jedanput začuje mantru mu u maglu rasplinu, a kad proviri kroz odškrinuta vrata ormara imao je što i vidjeti. Samo ga silna bol, kad mu se čavao koji je u ormaru bio zabode u stražnjicu, spriječi da se ne obeznani kad ugleda prizor.

Zaključi da je žena u ljubavnom zagrljaju s muškarcem koji izvodio nekakve pokrete i križao se, zapravo pralja s potoka po nogama je prepoznao, samo što joj sada noge ne bijaše u vodi već u zraku. Nije Borivoj voajer nikada bio niti će biti, ali kako se suzdržati i pogled s takvog lijepog prizora skrenuti tako da od silnog uzbuđenja jedva spazi odjeću kraj kreveta koja mu bijaše na dohvat ruke, a kad je spazi od sreće skoro da ne poviče. Povuče je u ormar stade brzo na sebe oblačiti a ona neobična kroja bijaše i tek kad se obuče jasno mu bi da je na sebe navukao odora svećenika. I da onaj gospodin na pralji nije nitko drugi doli župnik koji ih je onako prezrivo gledao dok u kampu meditiraju.

Događaji koji su uslijedili odvijali su se filmskom brzinom jer kad žena po zvuku auta zaključi da joj i muž iznenada dolazi vrisnu, a svećenik jadan gdje će drugdje nego u ormar, kod Borivoja i kad ga u svojoj odori u njemu nađe križati se stane kao da pred Sotonom stoji. Niti Borivoju nije lako bilo prostor u ormaru dijeliti u tako opasnoj situaciji i uz probavne smetnje koje grožđe stvori, pa mu se valjalo opet isprazniti . Jadnik jedva u kut sobe stigne i tamo se uneredi ali se u ormar ne stigne skloniti, jer pralja onako gola s mužem u zagrljaju već se pojavila na vratima, pa se razrogačenih očiju križati stali kad Borivoja u odori svećenika spaze.

A kako ga je mudrost i snalažljivost od uvijek krasila predstavi se kao egzorcist pa na vrata ormara pokaže i na ono u kutu sobe kao djelo onoga u ormaru. I dok je muž kolac tražio da uljeza u ormaru sredi što mu rusvaj po kući pravi a žena bila van sebe jer nije znala što činiti u takvoj situaciji, ili braniti onog u ormaru ili napadati, Borivoj iskoristi priliku pa u novoj odjeći krene put kampa.