PRAVILNI POLIEDRI

Sin: „Platonova tijela", „kozmički likovi", „pravilna geometrijska tijela".

Pravilni poliedri su geometrijski likovi omeđeni pravilno raspoređenim točkama na plastu kugle i plohama što ih međusobno povezuju. To su misaoni likovi, u ezoterizmu mišljeni kao simbolična ustrojstva, sheme.

Pitagorejci su poznavali kocku, piramidu i dodekaedar. Teetet (oko 360. g. pr. n. e) je otkrio oktoedar i ikozaedar (cf. Platon, Država, VII, 528a sq). Sintezu je ostvario Platon (77-mej, 54d-58e). U perspektivi ih je nacrtao Leonardo da Vinci u jednoj od rasprava Fra Luče Paciolija.

Platon: „Tako smo dodelili zemlji oblik kocke (...); smatra-ćemo prostorni oblik piramide elementom i semenom vatre.

etimo- logija	likovi	vrhovi	bridovi	i	lik stranice	korespon- dencije	simbol
Tmaoeg = 4	tetraedar	4	6	4	jednakostranični trokuti	Vatra
(»aipos)	kocka	8	12	6	kvadrati	Zemlja	materija
6xT(i> = 8	oktoedar	6	12	8	jednakostranični trokuti	Zrak
&<I)OEXA ="12</P">	dodekaedar	12	30	12	peterokuti	Eter	Sve
ebcooi = 20	ikozaedar	12	30	20	jednakostranični trokuti	Voda

Pet pravilnih poliedara

　

PRAZNINA

1) (fizički smisao) Ništa. Odsutnost materije u dijelu prosto
ra.

Rozikrucijanci poriču postojanje tako shvaćene praznine: „1. Praznina ne postoji. 2. Jaram zakona. 3. Sloboda Evanđelja. 4. Nedirnuta je slava Božja." {Odjeci Bratstva = Gorceuc, str. 14).

2) (metafizički smisao) Odsutnost zbilje, apsolutna prazni
na.

Mahavana ili Madhvamika-budizam naglašava svabh&va-šfatyatđ (praznina po sebi), prostorno i vremensko ništa. Ovdje je posrijedi inihilizam (poricanje bilo kakvog određenja), a ne ontološki nihilizam (poricanje bitka).

„Svaki osjet i Ini predmet promatra se kao božansko biće čija je zbiljska priroda praznina." (Šricakrasambhđratantra, ur. A. Avalon, London, 1919, str. 61) (hinduistički tekst).

B. NSgSrjuna, Trate de ta Grande Vertu de Sagesse (II. st), prij. sa sansk. Et. Lamotte, Louvain, u 4 sv, 1949-1976. (tekst); (studija) F. J. Streng, Em-ptiness, a studv in religious meaning, N. Y, Abingdon Press, 1967.

3) (inicijacijski smisao) Odsutnost želja, osjećaja, misli.
Duhovna praznina. „Tao stanuje u Praznini. Praznina je od
sutnost duha." (Tchouang-tseu, IV).

B. Le Vide, Hermes, br. 1969. 314　

Onaj oblik koji je po svom postanku drugi [oktaedar] proglasi-ćemo oblikom vazduha, a treći [ikozaedar] oblikom vode. (...) Postoji još jedan, peti sastav [dodekaedar]; bog ga je upotrebio za svemir, oslikavajući na njemu likove (zodijaka)." (Timej, 56a, 56b, 55c).

B. Fra Luča Pacioli, De la divine proportion (1496, I. izd. 1509), prij. s tal, bibl. du Compagnonnage, 1981. 508 str. (s crtežima Leonarda da Vincija); A. Warusfel, Les nombres et leurs mysteres, izd. Seuil, 1961.

PRECESIJA RAVNODNEVNICA

Ovu astronomsku pojavu otkrio je Pitagorejac Hiparh 129. g. pr. n. e. (apud Ptolomej, Compositio mathematica, VII, 2), a posljedica je djelovanja sile Sunca i Mjeseca što na gibanje naše planete utječe tako da joj nastoji promijeniti smjer osi vrtnje. Zemljino precesijsko gibanje očituje se u pomicanju proljetne točke u Zodijaku Konstelacija u smjeru suprotnom redoslijedu Znakova Zodijaka.

Iz toga proizlazi, prvo, odstupanje početka godišnjih doba za jedan dan u svakih približno 71 godina i potpuni ciklus u trajanju 25 786 godina s odstupanjem od 3 godine (Hiparh je trajanje ciklusa procijenio na 36 000 godina). Primjerice, u prethistorijsko doba proljeće je kalendarski počinjalo u srpnju. Druga posljedica precesije je pomicanje zvijezda oko nebeskog pola: zvijezda sjevernjača mijenja mjesto (današnja a u zviježđu Malog Medvjeda zauzet će mjesto Vege 12 000. g). Treće, koordinate zvijezda i razlika između Zodijaka Znakova i Zodijaka Konstelacija stalno se mijenjaju. I, za ezoteri-zam najvažnije, precesija ravnodnevnica uvjetuje nastajanje ciklusa izuzetnog povijesnog i simboličnog, astrološkog i ko-zmološkog značenja što traje 25 920 godina.

V. astrologija, ciklus, Platonova godina, Velika Godina, Zodijačka era, Zodijak 1.

B. P. Duhem, Le Systeme du monde, izd. Hermann, sv. I, str. 452-460, sv. II, str. 180-265 (s gledišta astronomije); R. Amadou. ..La prćcession des ćqui-noxes", apud J. Halbronn, Aquarius ou la nouvelle ere du Versau, izd. L'autre monde - Albatros, 1979, str. 33-93 (s gledišta astrologije).

PREDSKAZANJE

Lat: praesagium = znak. proricanje, od prae = prije i sagio = biti oštrouman, domišljat.

„Znak po kojem se navodno može predvidjeti budućnost": PROTAZA.

„Ono što se najavljuje, proriče po tom znaku": APODOZA.

Rimljani su pretskazanja motrenjem nazivali auspicia, a pretskazanja slušanjem omina. R. čudo, proricanje, proročanstvo, znak (auguralni).

B. R. Labat. Commentaires assyro-babyloniens sur les prćsages, Bnucelles. 1933.

PREEGZISTENCUA

v. metempsihoza 3, raniji život 2.

PREŽIVLJAVANJE DUŠE

V. život poslije smrti.　

PRIJELAZNI ŽIVOT, ŽIVOT POST MORTEM

V. Bardo 1, duh II 3, svjetlosno biće, život poslije smrti.

PRIKAZANJE

Prikazanjem smatramo naglo i spontano očitovanje nekog bića (predmeta, ličnosti) koje posjeduje osjetilnu zbiljnost, ali nije fizički prisutno. Prikazanje može biti:

·   vanjsko (npr. prikaza živog čovjeka)

·    unutrašnje (npr. u snu). Distinkcija ove vrste samo je uvjetna zbog toga što često vi­še osoba vidi istu stvar (Što bi govorilo u prilog vanjskim prika­zanjima), dok drugi ne vide ništa (što bi pak potkrepljivalo unutrašnju prirodu prikazanja).

Nadalje, prikazanje može biti:

·    zbiljsko (npr. prikazanje Djevice Marije 1858. g. u Lourde-su), i

·    simbolično (npr. kotač s osam paoka = Buddha). Međutim, i ovdje se nadaje teškoća, postavlja se problem

zbilje: kako objasniti suglasnost o osjetilnoj predodžbi entite­ta koji je izgledao ili izgleda drugačije nego što se prikazuje (npr. Isus se prikazuje s ranama na dlanovima, dok su mu čavli zapravo bili zabijeni u zapešća)?

Postojeća tumačenja prirode i mehanizma prikazanja koliko su različita, toliko su i protuslovna:

a) prema špiritima, p. je očitovanje perispirita,

b) za okultiste, p. je očitovanje astral­nog tijela,

c) za racionaliste, p. je halucinacija ili prijevara,

d) prema Camilleu Flammarionu, p. je utisak u mozgu pretvoren u sliku {La mort et son mystere, 1921),

e) prema G. N. M. Ty-rellu, p. je telepatija,

f) prema teurgistima, p. je otkrovenje, objava.

„Drhtao sam od ispraznih prikaza iz mojeg sna" (G. de Ner-val, Kćeri ognja).

R. prikazanje kao rezultat prizivanja (izazvano očitovanje), 316 vizija (prikazanje nekog predmeta, ali bez osjetilne zbiljno     sti).

PRIMHISTORIJA

Termin je stvorio R. Charroux, pisac popularnih djela o zagonetkama svemira, 1965. g: „Pod 'primhistorijom' podrazumijevamo razdoblje postojanja čovječanstva prije protohistorije, paralelno s prethistorijom, ali od nje različito po tome što pretpostavljamo da su tada postojale visokorazvijene civilizacije." (Le Uvre des secrets trahis, izd. Laffont, str. 19).

Primhistorija bi, dakle, značila i znanost o primhistoriji i razdoblje primhistorije. Međutim, Što je ta „znanost" o prethistorijskoj znanosti i u kakvom je odnosu to razdoblje spram razdoblja prethistorije i protohistorije (v. Rasa 2)?

r. hijerohistorija.

PRIPRAVNIK, ŠEGRT

Et: Chrćtien de Troycs, 1175.

1) (u radnom masonstvu) Radnik zidar koji uči zanat na gradilištu s ugovorom na pet godina (cf. Knjiga braće, 1563), dok
ne dobije slobodu i naslov Kalfe. Još nije primio inicijaciju.

B. P. du Colombier, Les chantiers des cathtdralcs. 1958, izd. Picard.

2) (u spekulativnom Masonstvu) U Masonstvu triju činova, u Plavim ložama ili Simboličnim radionicama, „Pripravnik" je
prvi čin, niži od Kalfe i Majstora. Čin je ustanovljen 1646. godine (prema Darutvju, 1879) i potvrđen 1721. Sin: „Zidar
(Mason) prvog stupnja", „Registrirani pripravnik", „Novak".

„Masonska inicijacija, dakle, sadrži tri različite faze posvećene redom otkrivanju, usvajanju i Širenju spoznaje. Tri čina, Pripravnik, Kalfa i Majstor, predstavljaju te faze." (A. Pike, La Gnose, ožujka 1910).

B. O. Wirth, Le Uvre de l'Apprenti (sv. I knjige La Franc-Mafonnerie ren-due intelligible d ses adeples, 1894, 230 str); J. M. Ragon, Rituel grade d'Ap-prenti, 1859, pretisak izd. Rouyat, 1976. 80 str.

3) (u Kompanjonaži) Pripravnik je zanatlija koji još nije iniciran u Kalfu.

„Bijah mlad, mogao sam biti tek loš radnik... Iz te misli rađala se u nekih, naročito Pripravnika, sklonost da me ismija
vaju" (A. Perdiguier, Mćmoires d'un Compagnon, 1853, bibl. 317
10/18, br. 165, 1964, str. 67).

PRIRODA

1) (hermetizam) Prva materija, postojana i prvotna supstan čija svakog bića.

,,U tom slučaju, priroda biva začarana prirodom, sad je od nje pobijeđena, sad njome vlada..." (Bolos s Mendesa, navod apud Berthelot, prij. J. Bayet).

v. prva materija.

(metafizika) Okultno svojstvo i vrlina. U ovome slučaju, pojedina stvar je vrlina (ili vrline) prirode.

(fizika) Sva četiri Elementa i Četiri Kraljevstva.

(ontologija) Sve, Bitak. U Platona, priroda = Ideja.

5) (antropologija) Bit čovjeka.
„Čovjek je na Zemlji doseljenik, biće odrođeno od svoje

prirode koja je mnogo čišća." (Ekfant, Pitagorejac iz I. st).

V. Anthropos (savršeni), daimon, dvojnik, duh pomagač, Ja.

Napomena: Ovako različita značenja izvor su mnogih nenamjernih pomutnji u egzoterizmu, ali i istančanih analogija u e-zoterizmu. Npr. „Priroda uči prirodu kako pobijediti oganj." (M. Maier, Atala fugiens, 1618, prij, bibl. Medici, 1969).

B. (Grčka) A. Rivaud, Histoire dc la philosophie, sv. I, 1948, P. U. F; (Rim) A. Pellicier, 'Natura'. Žtude s6manlique et histoire du mol latin, P. U. F.

- Montpellier, 1968, 522 str; (Indija) S. N. Dasgupta, A historj ofindian philosophy, u 5 sv, 1922-1955, Cambridge U. P; (Kina) Fung Yu-Lan, A history of chinese philosophy, prij. na engl. D. Bodde, Princeton. 1952-1953, u 2 sv;
I.. Levy-Bruhl, Le surnatitrel et la nature dans la menlalite' primitive, izd. Alcan. 1931.

PRIRODNI ELEMENTI

v. Elementi.

PRISEGA, ZAKLETVA

Preuzeta obaveza ili zadana riječ. Sadrži zazivanje (poziva se na nadnaravno biće, sveti predmet, vjersku vrijednost) i kletvu (na sebe sama, u slučaju laži ili prijestupa).

Ezoterizam razlikuje:

- sudbenu prisegu. Npr: „... tako mi onoga tko nam je predao tetrćktys u kojemu je izvor i korijen vječne Prirode" (Pita-gorejci: Aetije, Placita, I, 3, 8): v. zazivanje.

- pristupnu prisegu. Npr: „No pre nego što srne da pristupi zajedničkom obedu starešinama [esen] mora da položi zakle
tvu da će Boga poštovati, svoje dužnosti prema ljudima ispunjavati, da neće nikome štetu nanositi..., da će nepravedne uvek mrzeti, a pravednima pomagati" (Flavije Josip.

Judejski rat,

II, pogl. VII, 7, cf. prij. D. Glumac, Prosveta, Beograd, 1967).

- prisega šutnje. Npr: „Tražim da prisegneš (...) da ćeš sve ovo držati u tajnosti i da nećeš otkrivati neupućenima..." (Vecije Valens, apud Anthologia tatina, IV, 11); v. ezoterizam 4.

PRISJEDNIK

v. paredar.