"PREKLINJEM TE, ODBACI VLASTOLJUBLJE;

SA TOGA GRIJEHA PALI SU ANDJELI".  

Wilijam Shakespire

Dragi prijatelji,

Pjesma iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje nudi nam prigodu da produbimo u sebi pojmove KRAJA VREMENA i KAZALISTA SJENA. Radi se o tomu da DOVOLJNO PRIMIJETIMO da smo mi sami poligon PRAVE drame. Drame koja se razrijesava ulaskom u sferu svjetlosti, u kojoj, razumije se, nema niti sjena niti bilo koje druge tvorevine nasih ZELJA I NAKANA, NASIH NADA I STRAHOVA:

21. POZVAO SAM VAS

        Pozvao sam vas na veliku predstavu, a u cast kraja vremena. Neke sam uzvanike smjestio u gledaliste, neke u loze, a vrlo poneke u Svoju kraljevsku lozu. Svako je mjesto odredjeno brojem, samo je mjesto u kraljevskoj lozi bezbrojno.

        Neki, u prvim redovima, bolje su vidjeli zbivanje na pozornici, nekima, pak, bijase zagradjen vidik. Iz Moje loze vidik je nesmetan, i svatko je u taj vidik bio pozvan, ali svatko je smatrao da mu je mjesto tamo, gdje mu kaze ulaznica.

        Pljeskali ste i plakali, uzasavali se i zanosili, plasili se i gnjevili - gledajuci predstavu. I oni, koji su sjedili u gledalistu, i oni iz loza, i oni iz kraljevske loze - svi su zdusno sudjelovali u prizorima slasti i mucenja. Treslo se kazaliste, cvilili su potpornji, ljuljali se zidovi.

        Nitko nije dovoljno primijetio da se radi o kazalistu sjena. Da se na pozornici nalaze kostimi i maske vasih zelja i nakana, vasih nada i strahova. Da se prava predstava zbiva u onima, koji gledaju.

        Sjedio sam u Svojoj lozi, sam.

        Cekao sam da netko shvati - da odvrati pogled od pozornice sjena, da se u Mene zagleda i vise oka ne skrene.

"Bijela kula", knjiga 81. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa