Povijest poricanja

Od postanka svijeta čovjek je svojom znatiželjom što i kada će se dogoditi tražio pojedince koji su se bavili raznim tajnim vještinama.Tajne vještine su prisutne u svim kulturama, povijesnim razdobljima i dijelovima svijeta, umijeća proricanja stara su kao i samo čovječanstvo.

Pećinske slikarije iz Francuske daju naslutiti da su se prije 15 000 godina proročke moći šamana koristile za dobrobit zajednice. Danas ogromna popularnost astrologije i drugih vidova proricanja, otkriva zaokupljenost individualnom sudbinom, koja je karakteristična za suvremeno zapadno društvo


Čovjekovi najraniji pokušaji da predskaže budućnost i zaviri u sudbinu sežu u doba prahistorije: vidovitost, lucidni snovi, bacanje kostiju ili pijeska, znakovi na zemlji, gledanje u vatru... U Starom zavjetu često se pominju djelovanja proroka, a svećenici Sumera i Babilona opisani su kao stručnjaci za tumačenje znakova na jetri žrtvenih životinja. U drevnoj Heladi proricanje se odvijalo u posebni svetištima, a prastari Kinezi su razvili I Ching.

Razne tehnike proricanja

U pojedinim kulturama smatrano je da se proročanstvom može baviti osoba u poznijim godinama zahvaljujući svom životnom iskustvu i stečenoj mudrosti, dok su u drugim pak kulturama prepoznavali dijete koje se razvijalo u osobu velikih moći pomažući mu da svoje šesto čulo što je moguće bolje usavrši i tako razvije visoku razinu sposobnosti predviđanja (šamanizam).

Osobe koje su se bavile proroštvom birale su same sredstvo kojim bi predviđale neke događaje. I danas među nama postoje tehnike proricanja o kojima se malo zna ili govori. Uspješno svojom tehnikom uklanjaju životne prepreke i iščitavaju moguće događaje nakon odrade izabranom tehnikom.

·    Povijest proricanja: Vještina puna tajni;
·    Sudbina viđena u jetri;
·    Budućnost zapisana u kristalu;
·    Mudrost I Chinga;
·    Jezik i govor egipatskog tarota;
·    Brojevi skrivaju tajne budućih događaja;
·    Gatanje iz dlana;
·    Rukopis odaje ljudski karakter;
·    Kartaške tehnike proricanja;
·    Gledanje u kristalnu kuglu;
·    Kako otvoriti astralna vrata;
·    Sudbina u šoljici kafe i čaja;
·    Kakva domina – takva sreća.

 

Razna pomagala

Gatalac bi obično izabrao sredstvo koje bi mu pomoglo da prorekne neki događaj - u Papui Novoj Gvineji i Zambiji rezbarena figura služila bi kao medij između gatatelja i poruke. Na Tahitiju tikvica puna vode koristila bi se na isti način kao i kristalna kugla. Drugdje bi se koristilo kakvo njihalo (visak) ili obična grana drveta.
Ta pomagala bila su - a i danas su - sredstvo za usredotočenje misli (koncentracija, fokus)  gatatelja; ona sama po sebi nemaju nikakve veze s proročanstvom - služe tek za sugestiju. Ali, kako su se civilizacije razvijale i postajala sve složenije, stvorene su sustavnije metode proricanja. Već prije 1000. g. pr.n.e. u Babilonu su, na primjer, svećenici i čarobnjaci povezali svoja saznanja iz astronomije i matematike da bi stvorili astrološke tabele koje su utjecale na Grke, kada su oni počeli razvijati svoje astrološke sisteme; a oni su, vjeruje se, kasnije djelovali na Arape i Hinduse.
Potpuno neovisno od toga, svećenici Maya i drugih srednjoameričkih kultura su izradili složene matematičke obrasce i tabele. Ti sistemi su empirijski (iskustveni) utoliko što se metode proricanja temelje na preciznim promatranjima koja su vršena kroz dugi period vremena. Ipak, tvrdnje koje su izvodili bile su sve - samo ne empirijske!

Svećenici i proroci

Za neke od najstarijih arhitektonskih konstrukcija na svijetu, kao sto je Stonehenge u Engleskoj, misli se da su u sebi sadržavale sisteme za astronomska predviđanja. Druge proročke metode uključivale su korištenje kamenčića ili štapića (ksilomantija), koje je gatatelj bacao na tlo. Uzorak koji je nastao proučavao se (kao kasniji oblici listića čaja), jer se vjerovalo da utjelovljuje oblik budućnosti u odgonetljivoj formi.
Cesto se smatralo da su na taj način gatatelji tumačili poruke bogova; i na koncu se svećenstvo različitih religija počelo baviti proricanjem - putem proučavanja različitih vrsta očito slučajnih uzoraka. Svećenik ili čarobnjak - ova dva naziva su dugo bili sinonimi - tvrdili su da predskazuju budućnost jednostavno služeći se priručnicima koji su postavili pravila za proricanje. Ta su pravila bila tajna. Da su ih ljudi poznavali, svećenstvo bi izgubilo svoju tajnovitost; zato se tako velik broj proročkih tehnika izgubio - tajna se predobro čuvala!

Svete knjige su bogat izvor znanja o ranoj povijesti ove teme, a Mojsije (Biblija) ili Musai a. s. (Kur’an), prvi je možda čarobnjak-svećenik o kome danas imamo detaljan izvještaj. On je, između ostaloga, primao poruke o budućnosti putem objava (gorući grm), glasova iz zraka, te proricanja i utjelovljenja.

U Starom zavjetu često se spominju djelovanja proroka i gatatelja. Neka su bila javna, poput primjerice predskazivanja proroka Jeremije (oko 600. g. pr.n.e.) o padu Jeruzalema; a druga privatna - primjerice u “Knjizi brojeva”, muškarcima koji slute da su im žene preljubnice dana su pažljiva objašnjenja o sredstvima (uključujući i ječmeno brašno i prašinu) pomoću kojih mogu vidjeti jesu li im sumnje opravdane. Svećenici Sumerana i Babilonaca opisani su kao stručnjaci za tumačenje znakova na jetri žrtvenih životinja, koja je služila kao sredstvo proricanja (hepatoskopija).

Legendarno proročište

Grčki povjesničar Herodot (480-425. pr.n.e.) bilježi predznake i proročišta - opisujući, među ostalima, legendarno proročište u Delfima. Priča se da ga je sagradio Apolon pošto je ubio zmaja Pitona. Svećenica ovog proročišta, poznata pod imenom Pitija, sjedila je na tronošcu iznad pukotine u stijeni iz koje su se dizale omamljujuće pare.

Oni koji su dolazili da se u proročištu posavjetuju, morali su na dar donijeti neku vrstu peciva i žrtvovati kozu ili ovcu, prije nego sto bi postavili pitanje. Uslijedio je odgovor koji je bio zbrkan slijed zvukova, rezultat drogom izazvanog transa, koji su tada svećenici tumačili.

Iz malobrojnih opisa koji su ostali sačuvani do danas, čini se da su tumačenja svećenika bila namjerno dvosmislena. Krez, kralj Lidije je, na primjer, nekoga poslao u Delfe da pita da li da pode u rat protiv svog susjeda, Perzijskog carstva. Došao je odgovor: “Ako Krez prijeđe rijeku Halis, past će moćno carstvo!” Ohrabren Krez je krenuo u rat i - izgubio. Ali, nepobitnost delfskog proročanstva nije došla u pitanje - Krez je uništio svoje vlastito moćno carstvo!

Tokom najznačajnijeg grčkog razdoblja (550-350. pr.n.e.), Delfi su odigrali veoma značajnu ulogu. No, kasnije je ovo proročište, kao uostalom i ona u Dodoni i Olimpiji, potpalo pod moć vladara i država, koje su ga koristile u političke svrhe, t ako da je uskoro izgubilo značaj i ugled.

(Iz "Knjige proricanja")