POTRAGA ZA BLAGOM
Živio u Kijevu siromašan židov, imenom Abraham ben Jakov. Živio je tiho i neprimjetno, vazda pomalo uplašen od kojekakvih nevolja, koje bi mogle snaæi jednoga židova. Jedne je noći usnio čudan san. Čuo je glas koji mu je govorio:
"Ustani, Abrahame ben Jakove, i put pod noge. Idi u Prag. Tamo, na rijeci Vltavi ima most. Ispod lijevoga potpornog stupa zakopano je blago. Otkopaj ga, i bit ćeš bogat".
Ujutro je Abraham ben Jakov odmahnuo rukom, smijući se snu. No druge noći pohodi ga u snu isti onaj glas. Pa mu reče, sada nešto strože:
"Što to čekaš, Abrahame ben Jakove?! Tvoja je sreća zakopana ispod lijevoga potpornog stupa, koji drži most na Vltavi. Ustani, ne časi časa, kreni u Prag"!
Sutradan se Abraham ben Jakov osjećao uznemirenim. Ta što to znači? Kako da krene na put u daleki Prag, kad tamo nema ni prijatelja, ni znanaca, a novčarka mu je prazna? Osim toga, za židove je svugdje nesigurno. Ne, bolje je držati se svoje potleušice u Kijevu, a blago o kojemu je govorio glas u snu, po svoj je prilici samo pusta priča.
Treće je noći glas gotovo vikao:
"Abrahame, Abrahame! Jesi li gluh, ili si lud?! Sudbina ti je namijenila veliko blago, a ti se bojiš da ga uzmeš! Posljednji te puta opominjem da smjesta izjutra kreneš put Praga"!
Toga trećega jutra Abraham ben Jakov konačno se odvaži poslušati glas iz sna. Zaključa svoju potleušicu, i krene pješice u Prag. Pješačio je dugo, izmorio se silno; kad mu je bivalo najteže govorio je sebi da umor nije važan, jer je važnije stići u Prag. A kad bi ponekad pomislio da ipak ne može dalje, da mu je bolje vratiti se, naišla bi neka zaprega, gdje bi se za nj našlo mjesto. Spavao je pod vedrim nebom, a kad je kišilo, u svratištima bi se uvijek našao kutak za siromašnoga putnika. I tako je Abraham ben Jakov napokon stigao u Prag.
Krenuo je prema Vltavi. Preko Vltave se dizao most. Došljak stade bojažljivo obilaziti oko lijevoga potpornog stupa, ne bi li ulučio prigodu da otkopa blago.
Most je čuvao stražar. Sumnjiv mu se učinio Abraham ben Jakov -zašto se tuda šunja i zagledava lijevi stup? Da ne misli kakogod podvaliti? Izdere se stražar na Abrahama:
"Što tražiš ovdje, židovsko njuškalo? Gubi se smjesta, inače ću te predvesti stražarskomu naredniku da ti udare dvadeset batina"!
Sirotan se židov tresao od straha.
"Gospodine", reče zamuckujući, "ne ljutite se, nisam mislio smetati, san me je nagovorio da ovamo dođem"...
I on sve redom ispriča stražaru - kako je tri noći zaredom sanjao glas, koji ga je, eto, naveo da dođe u Prag. Stražar se grohotom smijao. Udarajući se po bedrima, prezrivo reče židovu:
"Eh, kakva si ti budala! Slušaš snove, je li?! Kad bih ja bio budala kakva si ti, ja bih morao poslušati svoj san, koji mi tri noći uzastopce govori:
"Ustaj, František, pođi u Kijev, kod nekoga tko se zove Abraham ben Jakov. Ispod njegova ognjišta zakopano je blago". Ali ja nisam budala kao ti, i ne slušam snove"!
Kad je to čuo Abraham ben Jakov, on se duboko pokloni stražaru, i rekne mu:
"Hvala Vam gospodine, Vi ste me zbilja prosvijetlili"!
I uputi se kući, u Kijev. Kad je poslije mjesec dana stigao u svoju potleušicu, otklopao je blago ispod vlastita ognjišta.
(Indijska, perzijska, arapska, hasidska priča. U navodu kod Baal Shema - prevela V.K.)
PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić