Antun Tun bio je stvarna osoba, a Grigor Vitez mu je pjesmu posvetio iz osvete!

Tako barem tvrde Tunovi rođaci iz Donje Kovačice kod Bjelovara.

Naime, Josip Švub, čija je žena nećakinja Antuna Tuna, tvrdi kako je Vitez, prikupljavši "obaveze" (žito iz seljačkih zaliha) u ime Komunističke partije nakon Drugog svjetskog rata, zakucao na vrata Tunova imanja, a Antun Tun navodno ga je toliko izvrijeđao da mu se Vitez odlučio osvetiti za sva vremena.

GRIGOR VITEZ

KAKO ŽIVI ANTUNTUN

U desetom selu Živi Antuntun.U njega je malko Neobičan um. On posao svaki Na svoj način radi: Jaja za leženje On u vrtu sadi. Kad se jako smrači,On mrak grabi loncem. Razlupano jaje On zašiva koncem. Da l' je jelo slano,On to uhom sluša.A ribu da pjeva Naučiti kuša. Na livadu tjera Bicikl da pase.Da mu miše lovi,On zatvori prase. Guske sijenom hrani,Snijegom soli ovce.A nasadi kvočku Da mu leže novce. Kad kroz žito ide On sjeda u čun.Sasvim na svoj način Živi Antutun.

 

- Ujak moje supruge toliko je izvrijeđao Grigora Viteza da mu je Vitez doslovce rekao kako će o njemu napisati knjigu po kojoj će ga pamtiti generacije i generacije - tvrdi Švub. Vitez je svoju "pakosnu" namjeru ostvario vrlo uspješno, a Antun Tun i njegov neobičan um završili su u školskoj lektiri.

Činjenica je da Antun Tun postojao. Rođen je 1908. godine u Donjoj Kovačici, gdje se uspješno bavio poljoprivrednom, odnosno stočarstvom, a zahvaljujući mukotrpnom i napornom radu postao je jedan od imućnijih seljaka. Imao je veliko seosko imanje s tri gospodarske zgrade, 15 rali poljoprivrednog zemljišta i omanji ribnjak, a Švub za njega tvrdi kako nije bio ništa neobičniji od ostatka sela. - Jedino što je bilo neobično kod njega je to što je volio hodati bos, imao je bradu i volio je spavati pod pčelinjakom. Nije sadio jaja u vrtu, nije grabio mrak loncem... Bio je potpuno normalan i vrijedan čovjek koji je radio od jutra do mraka - govori Švub.

Izvor: Igor Kokoruš / Bjelovarski list

 

GRIGOR VITEZ

KAKO ŽIVI ANTUNTUN

U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.

Sretan svjetski dan čuđenja i čudesa.