POSTANI JEZERO

 

   Jedan je stari učitelj imao učenika, koji je imao navadu žaliti se na sve i sva - ako ne na ovo, a onda na ono. Jednoga dana učitelju dokipi to žaljakanje na sudbinu i poredak stvari. On pošalje učenika po sol, naumivši mu na opipljiv način objasniti pogrešku njegova stava.

   "Uzmi sad pregršt soli, i spusti ju u čašu s vodom", reče guru.

   Učenik tako učini.

   "Pij", naredi učitelj.

   Učenik malo otpije, i ispljune.

   "Kakvoga je okusa"?

   "Preslano je", reče učenik.

   Guru mu tada naredi da uzme istu takvu pregršt soli, i da ju baci u jezero. Učenik tako učini.

   "Zahvati sad od jezerske vode, i pij", naredi učitelj.

   Učenik zahvati čašom od jezerske vode, i otpije.

   "Kakvoga je okusa"?

   "Svježega".

   "Osjećaš li sol"?

   "Ne".

   Guru tada uzme ruku mladića, pa mu reče:

   "Bol života nalik je na čistu sol; ni više, ni manje. Količina boli u životu ostaje točno uvijek ista. Međutim, okus slanosti i gorčine ovisi o posudi iz koje piješ svoj bol. Sve što možeš učiniti jest da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani biti čaša. Postani jezero".

   (Indijska priča, prijevod V. K.)

Guru - na sanskrtu, učitelj.

PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić

 ----------------------------