POSLJEDNJI UDARCI
------------------



Tangen je sa Sengaijem naukovao jos od djetinjatva.
Navrsivsi dvadesetu godinu, pozeli on ostaviti svojega ucitelja kako bi posjetio i druge i izobrazbu nastavio na usporedbeni nacin. Sengai mu, medjutim, nikako nije
za to htio dati dopustenje. Svaki put kad bi Tangen
spomenuo svoj naum, Sengai bi ga lupno po glavi.
Naposljetku, kad mu vec bijase dojadilo, Tangen zamoli jednog svog starijeg subrata neka pokusa nagovoriti Sengaia da mu dopusti otici. Brat ucini kako mu je rekao i vratvsi se Tangenu, ovako ga izvjesti:
- Sve je u redu. Dogovorio sam kako da vec danas mozes krenuti na svoje hodocasce.
Tangen se odmah uputi Sengaiu kako bi mu zahvalio za dopustenje. Ucitelj mu, medjutim, odgovori jos jednim uobicajenim udarcem.
Tangen na to ode onome subratu i sve mu ispripovijeda, a ovaj se zacudi:
- Ma sto je sada? Sengai nema pravo dati dopustenje i onda se odjednom predomisliti. Zelim ga svakako na to podsjetiti. I zaputi se ucitelju.
- Nisam povukao svoju rijec - rece Sengai. - Samo sam mu htio priljepiti jos jednu pljusku, buduci da ce, kad se vrati, biti prosvetljen i vise ga necu moci kazniti.



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/


Za vas je priredio Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/