PODUDARANJE SUPROTNOSTI

Doslovni prijevod latinskog izraza coincidentia oppositorum.

Sin: „jedinstvo suprotnosti", „poništavanje suprotnosti".

Metafizički pojam ili obredna radnja što se temelji na nazo­ru da dva ili više oprečnih članova mogu ostvariti sintezu premda su inače odijeljeni.

Sinteza se ostvaruje kao polarnost (bijelo i crno) ili kao iz-mjeničnost (bijelo pa crno). Članova može biti 2, 3 ili 4 (Ele­menti), 5 ili 6 (smjerovi)... Odnosi između članova zasnivaju se na korelaciji (ne x bez y: visoko/nisko), kontradikciji (ako x, ne y, ako ne y, onda x: živo/mrtvo) ili kontrarnosti (ako x, ne y, ali ne y ne implicira ne x: toplo/hladno).

Ova tema na Zapadu potječe od Heraklita (frg. 67) i vrlo je česta u ezoterizmu. Npr. đtman/brahman u upanišadama, ho-molognost mikrokozmos/makrokozmos, analogija opreka (v. obrnuta analogija).

R. jedinstvo komplemenata.

B. M. Eliade, H. C. I. R, sv. II, str. 22 sq, 217 sq, 260 sq, La nostalgie des origines, str. 249-338, Leyoga, str. 107 sq, 256 sq. 264 sq; C. G. Jung, Mvste-rium conjuncaonis (1955-1956), prij. s njem, u 2 sv, 1982, izd. A. Michel.

POL

Et: grč. Jioteu) ■ okretati se.

1) (kozmografija) Nebeski polovi (krajnje točke osi oko ko­
je se nebeska sfera prividno okrene za 24 sata). Zemljini polo­
vi: Južni pol i Sjeverni pol.

1') (simbolizam) Značenjska vrijednost polova jest u tome što su oni simboli nepokretne točke oko koje se sve okreće.

U ezoterizmu se Polovima smatraju Veliki medvjed, glavina kotača (v. Kotač), Znak Jarca...

v. Kotač, Os, Stablo.

B. R. Guenon, S. C; str. 619.

2) (inicijatika) Vrhovnik inicijacijske hijerarhije, posebice u
Islamu, Sufizmu i Šijitstvu.

Najčešća inicijacijska hijerarhija u Sufizmu jest: pol (qotb), stožer kozmičkog šatora (awtdd), promjenitelj (abdđl), plemić (nojaba), vladar (noqaba).

B. M. E. Blochet, Etudes sur l'isoterisme musulman (1910), pon. izd. Sin-
dbad, 1981, str. 54-107.

3) (okultizam) Za okultiste XIX. st, Pol je oznaka prve Ra-se-Majke, tj, Prvobitnog čovječanstva, istodobno mjesto (na sjeveru) i vrijeme (davnina), oblik i stupanj Čovječanstva. U skladu s tim učenjem, Čovjek tada nije imao kostur (nego tije­lo od etera), bio je bespolac (razmnožavao se dijeljenjem) i nije imao svijest (živio je u transu).

V. Rasa 2.

3') (ezoterizam) Pojedini ezoteristi preuzeli su istu ideju, ali

u simboličnom i spiritualnom smislu, npr. L. B. Tilak (Origine

      polaire de la tradition vedique, 1903, prij. s engl. izd Arche,

1979). No ostaje nejasno je li Pol, poput Raja, mjesto i doba,

ili pak stanje čovjeka i kozmički stupanj.

V. Hiperborejci, Rasa, Tradicija 2, tradicionalizam 3.

PORO

Magijsko-religijsko udruženje u Zapadnoj Africi povezano s kultom predaka, upravlja običajnim životom, obavlja inicijaciju muškaraca (sande u narodu Mende) i žena, naročito u narodu Senufo (Gornja Volta, Obala Slonovače) i Mende.

B. B. Holas, Les Sinoufo, P. U. F, 1957, VIII-184 str; K. Little, The Mende of Sierra Leone, London, 1951; G. Bochet, Le Poro des Dieli. Bulletin Ifan, Dakar. 1959.

POSJEDNUTOST

Promjena ličnosti za čijeg trajanja čovjekom, životinjom ili skupinom upravlja „duh" (predočen kao demon, duša pokojnika, egregor i si) koji im oduzima slobodu djelovanja, mišljenja i govora čineći ih svojim sredstvom ili medijem.

„Tek što iziđe iz ladice, odmah mu dođe u susret iz grobova čovjek koga je opsjeo nečisti duh. ... on bi uvijek rastrgao lance i okove izlomio. Nitko ga nije mogao ukrotiti. ... vikao (je)* i udarao sebe kamenjem. (...) I (nečisti duhovi) zamoli-še Isusa: 'Pošalji nas k svinjama, da uđemo u njih.' I on im dopusti." (Mk, 5, 2-23).

R. začaranost („posjednutost demonom nije ništa drugo do 310 začaranost": Eliphas Lćvi, Dogma i ritual visoke magije, str. 149), ekstaza (polarizacija bez udjela vanjskog činioca).

V. entuzijazam, ekstaza, inkarnacija, medij, spiritizam, trans, začaranost.

B. T. K. Oesterreich, Les possidis (1921), prij. s njem, izd. Payot. 1927; M. I i-i ris, La possession et ses aspects thiatraiuc chez les Ethiopiens du Gon-dar, izd. Plon, 1958; A. Mćtraux. Le Vaudou haitien (1958), izd. Gallimard. bibl. Tel, 20, 1977, str. 106—125.

POSLJEDNJA MATERIJA, KRAJNJA MATERIJA

1) (moderni smisao) Protežnost.

„'Materija' (...) pojam onoga što tora riječju nazivaju moderni fizičari... ne susrećemo ni u jednoj tradicijskoj doktrini." (R. Gućnon, R. Q. S. T, str. 37).

2) (stari smisao) Supstancija posebnih bića, druga materija,
tj. individualizirana, specifična, uređena materija što ima svo
je posebno mjesto u općoj smišljenosti svemira.

Opreka: prva materija.

B. R. Gućnon, R.Q.S.T, pogl. 1. i II; A. Rivaud, Leproblimedu deveniret la notion de matiere dans la phdosophie grecque, 1905.

POSTULANT

v. molitelj.

POSTUPAN

Izraz svojstven Zenu. Kineski: tsien.

Takav da podrazumijeva niz napora i postupnih vježbi za postizanje Probuđenja, šatori.

Gradualisti pripadaju Tch'an-budizmu sjeverne škole čiji je glavni predstavnik Chen-sieou (t 706. g), glavni je sadržaj me-ditiranje Praznine, smatraju daje Probuđenje moguće ostvariti samo prelaženjem etapa (iako Probuđenje samo po sebi dolazi naglo).

Opreka: trenutan (v).

B. (studija) P. Demićville, Chox d'itudes sinologiques (1921-1970), Brill, 1973, str. 94-95.

POSVEĆENIK

S obzirom na učinak posvećenja (inicijacije), status posve- 311 ćenika znači:

1) Uključenost u društvenu zajednicu. U „primitivnim društvima, posvećenik je osoba nad kojom je provedena plemenska inicijacija. Najčešće je to obred prijelaza u zrelost što uključuje slijedeće etape i značenja: odvajanje od vlastitog porijekla, uvođenje u svete vrijednosti, simbole, znanja te, konačno, primanje u zajednicu odraslih.

2) Prijem u članstvo. Posvećenikom se naziva i osoba primljena u tajno društvo, često jednako inicijacijskoj organizaciji, i to poslije simboličnih ili zbiljskih kušnji ili ispita također sim
bolične vrijednosti.

v. inicijacija (u tajno društvo), tajno društvo.

3) Ponovno rođenje. Duboki smisao jest taj da je posvećenik redovnim ili spontanim načinom pristupio u Misteriju, raskrio Izidin veo, dosegao nirvanu, iz duševnog stupio u spiritualno, ostvario sjedinjenje s Počelom...

R. filozof, mudrac.

V. inicijacija (specijalizirana), inicijacijsko rođenje 3, spiri-tualno ostvarenje.

4) Veliki posvećenik. Osoba kojoj se pripisuju neizmjerne, bilo ljudske, bilo nadljudske moći i ezoterična spoznaja.

B. Ed. Schurć, Les grands inities (1889). Le livre de poche. 1960, 639 str, br. 1613; A. Chaleil, Les gratids inities de notre temps, izd. Belfond. 1978, 320 str; J. Herbert. Spiritualiti hindoue, izd. A. Michel. S. V, 8.

POSVEĆENJE

V. inicijacija.

POTOP

Katastrofalna, djelomična ih sveopća poplava temeljena na simbolu vatre i mitu o smaku.

Potop istodobno ubija i oživljuje, potapa i pročišćuje ljudski rod i svijet. U shemama tradicijske misli, smak svijeta dolazi od Vode (Potop), Vatre (Požar), Zraka (vjetar), ili Zemlje (potresi, rušenje planina).

„Ja ću ti otkriti, GUgamešu, nešto tajno. /1 tebi ću odati tajnu bogova: / ... Veliki bogovi odlučiše (jednog dana) učiniti Potop (Ep o GUgamešu, pločica XI, prij. R. Labat) (cf. Post, 6,7).

V. apokatastaza, Doba svijeta, elementi, eshatologija.

B. Histoire genirale des religions, 1960, izd. Ouillet, sv. II, str. 466-508.

POŽAR (sveopći požar)

Lat. conflagratio = izgaranje; grč. &utvoa>oic, = uništenje svijeta ognjem.

Konačno uništenje Vatrom. U ezotenzmu, ovo učenje susrećemo u Babilonaca (Beroz, Babyloniaka, 279. g. pr. n. e,

izgubljeno), u Perzijanaca (Avesta, yasna XXX, 7; XXXII, 7; XLI, 9), u Sibilskim proročanstvima (cf. Oracles sibyllins, V, 211-213), u Drugoj Petrovoj poslanici (3, 7). Posrijedi nije znanstvena pretpostavka nego predan je što prenosi simbol vatre sadržan u mitu o smaku svijeta, transponirajući vatrom o-bred inicijacije (stari čovjek izgara u ognju i rađa se novi)...

„On [Empedoklo] također zna, a to je naučio iz barbarske filozofije, za očišćenje ognjem onih koji su živjeli u zlu. Stoici su to kasnije nazvali conflagratio (ekpyrosis).^u (Klement Aleksandrijski, Stromata, V, 1, 9).

v. apokatastaza, eshatologija, vatra.