REDAKCIJI Indexa pismom se javio jedan, kako kaže, umorni student četvrte godine. Pismo koje nam je poslao jer je želio, kako kaže, uputiti par riječi šatorašima, objavljujemo u cijelosti:

"Dosta pričamo o vama, nas šestorica studenata, dosta razmišljamo o tome što se događa u tim šatorima i ne razumijemo vas. Dijelite naše kolege na one koji bježe od vas i na one koji još pričaju o ustašama i partizanima. Nas šestoricu, ne zanima vaša priča, ne zanima nas rat, ni Srbi, ni četnici, ni ustaše ni tko je Klemm, ni tko je Karamarko, ni u koju crkvu ćete se zabarikadirati idući put. Tko ste vi ljudi?

Pričao sam jutros s bakom o vama. Baka je ratni prognanik, kuću su joj srušili i 'naši' i 'njihovi'. Baka je čula kad je susjed pogubio obitelj preko puta u podrumu. Baka je čula kada su susjeda pogubili na ulici. Baka je rekla da ne razumije tko ste vi i zašto još pričate o ratu. Baka ne priča o ratu, ne želi, to vrijeme je za nju prošlo. Baka samo želi raditi i da njeni unuci rade.

Prije dva dana, pričao sam s profesorom o vama. Profesor je rekao da vaša agenda nema veze s pravdom. Čuli smo se i u petak dok su barikade letjele. Rekao je da u svakom društvu postoje ljudi kao vi, koji žive u prošlosti i koji žive na račun drugih. Svratio sam kasnije do njega, još smo pričali. Kada sam izlazio iz stana pokazao mi je sliku svoga sina, koji je sada u Vukovaru. Ne, ne živi tamo, ­ tamo je pokopan. Njegov autobus se u ratu našao između dvije vatre. Imao je 19 godina.

Pričao sam s kolegama o vama. Nismo sigurni tko ste vi. Za nas je to vrijeme prošlo. Od nas šestorice, trojica imaju stradalnike u užem krugu obitelji. Ne zanima vas vaša agenda. Ne znamo tko je Đuro Glogoški. Pitate se gdje smo mi bili devedeset prve? U rodilištima, u skloništima, u nekom autu na putu van države. Tko je uopće taj jebeni Đuro Glogoški?

Nego, recite... gdje ste vi 2015. ­ još u devedeset prvoj?

Ima bitnijih problema od vaših mirovina, od ratne pravde i oštete za ispucane metke. Državna uprava je nevjerojatni tumor, gotovo sva državna tijela su više na štetu nego korist mladih, a da ne pričamo o nekakvom poduzetništvu. Gdje je ta Hrvatska o kojoj pričate? Gdje su ti strašni Srbi, naspram jedne nekvalificirane tete u Poreznoj upravi? Je li vi imate ikakvog pojma što se događa u stvarnom svijetu?

Za nas, vi ste primjer društva koje nas sputava. Primjer onih ljudi koji ne razumiju razliku između neto i bruto, ali zato imaju komentar na svaku odluku Vlade. Primjer onih koji ne razumiju da rat za Hrvatsku nije gotov, ali ne borimo se više protiv Srba. Borimo se protiv duhova prošlosti i bezidejnosti domaćeg tržišta, protiv rodbinskih veza i protiv dualnosti stranačkog sustava.

Ako zaista volite našu državu, ako ste se zaista borili za našu budućnost, dignite jedan šator i za nas. Jedan zeleni šator za mlade, za ekipu koja samo želi raditi i stvarati u Hrvatskoj. Jedan šator bez križeva i bez kockaste zastave.

Jedan šator za budućnost, jedan šator bez vas".

--

Političare i pelene treba često mijenjati iz istog razloga.

Mark Twain

--------------------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Osobno