PEČAT

I. Zbiljski pečat.

1) „Službeni pečatnjak s urezanim likovima ili devizom" za
jednice ili pojedinca.

Npr: na jednom od pečata Templara prikazana su dva jahača na jednom konju. Pečat služi za potvrđivanje izvornosti ili za zatvaranje, završavanje službene isprave, spisa.

,,A on zapita: 'Kakvu jamčevinu da ti ostavim?' Ona odgovori: 'Svoj pečatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci.'" {Post, 38, 18).

B. H. Frankfort, Cylinder seals, London, Mac Millan, 1939. (Mezopotami-ja).

2) „Otisak načinjen pečatnjakom."

Npr. Salomonov pečat (v. heksagram), pečaćenje jezika po-svećenicima u Eleuzinskim misterij ama.

3) Oznaka nekog bića (đavola, demona...) u vidu biljega
geometrijskog oblika.

Npr. osamnaest pečata demona prikazanih u knjizi Grimo-rium verum (1517, objavljeno 1780).

II. Simbolični pečat.

4) Slično velu, pečat je ono Što istodobno skriva i otkriva,
očitovani znak skrivenog načela.

„Patim, / reče duša, /1 neslobodna sam / U ovome svijetu, / U svijetu koji je sav noć, / sav pun vijuga, / Sav svezan u čvor, / sav zapečaćen pečatima, / Bezbrojnim čvorovima, / Pregolemim pečatima" (mandejski tekst, navod apud A. Loisy, Mandejstvo i kršćanski izvori, 1934).
p 5) Talisman ili formula, znak ili simbol što omogućuje pristup u inicijacijsko „mjesto". Npr: njime se otvara neko od nebesa, on razrješava pojedinu kušnju post mortem.

„Magi imaju pečate i vjeruju da su u njima sadržana Božja Imena." (scholium Stasijevom Pustinjaku, IV, 516. navod prema Bidez i Cumont, Helenistički magi, 1938, sv. I, str. 226).

R. nebeski pasoš (širi pojam), znak raspoznavanja (više praktične nego imaginarne, mitske vrste), simbol.

v. anabaza, Čuvar Praga, inicijacijske kušnje, mudra, znak.

6) Ono ili onaj koji je prvi po vrijednosti, a posljednji u vremenu: onaj ili ono što zatvara ciklus kao što pečat zaključuje spis.

„Nije Muhammed otac..., nego je Allahov Poslanik i završetak vjerovjesnika." (Kur'an, 33:40) (posljednji je jer dolazi iza Noe, Abrahama, Mojsija i Isusa; prvi je jer prima ku-ransku objavu).

PENTAGRAM

Et: grč. jićvte = pet; YQau,uxt = slovo.

Sin: „pentakul", „pravilni peterokut", „pentalfa".

Pentagram je simbolički lik peterokrake zvijezde. Upotrebljava se kao znak raspoznavanja (Pitagorejci), harmonijski crtež (Villard de Honnecourt) ili amajlija.

Pentagram se pojavljuje u dva oblika:

pravilni konveksni peterokut;

pravilni zvjezdoliki peterokut; i u dva smjera:

desnom (npr. sjeverna rozeta crkve Saint-Ouen u Rouenu, XV. st);

obrnutom (tj. vrh okrenut nadolje; npr. sjeverna rozeta katedrale u Amiensu, XIII. st).

Pentagram nije samo kulturnog porijekla i statičan, nego se pojavljuje i kao prirodan i dinamični oblik. U nekih biljnih vrsta, primjerice na hrastu, čvorovi rastu tako da opisuju spiralu oko debla, a raspored čvorova jednak je rasporedu vrhova zvjezdolikog peterokuta.

„Pentagram je u kabali znak mikrokozmosa." (Eliphas Le-vi, Dogme et rituel de haute magie, str. 88): on je simbol čovjeka koji također, ispruženih ruku i raširenih nogu. opisuje pentagram (H. C. Agrippa de Nettesheim, La philosophie occul-te, 1510, prij. s lat, izd. Traditionnelles, 4 sv, 1973).

pravilni zvjezdasti peterokut

pravilni konveksni peterokut

V. heksagram (šest krakova, simbol makrokozmosa), mi- p krokozmos, pantakul, Pitagorejstvo, pravilni poliedri (dode-kaedar), simbol, znak.

obrnuti pentagram

 

PENTAKUL

R. pantakul. v. pentagram.

PIRAMIDA

Etimologija nejasna, možda iz koptskog pirimit = deseti dio.

Piramida je višestranično tijelo s osnovicom u obliku bilo koje vrste višekuta dok su joj pobočne stranice trokuti sa zajedničkim vrhom. Piramida je simbol sinteze: sve točke bridova ili stranica konvergiraju prema jednoj zajedničkoj točki vrha.

„Svaka je piramida sazdana na osnovici u obliku četvorine, simbola materije, oblika, simetrije, prilagodbe. Oblik svake od stranica je Trojni i simbolizira ideju, teoriju. (...) Cijela se Piramida sastoji od 4 i od 3, što će reći od 7, simbola saveza između Ideje i Znaka (...), ona je Ostvarenje." (Papus, 7". M. S. O, str. 978).

Piramide su spomenici koji gotovo uvijek sadrže i ezoterično značenje u vezi sa smrću ili inicijacijom, s iskonom ili spoznajom. Egipatske piramide su dojmljive građevine od kamena ili opeke, četverokutne osnovice i sa stranicama u obliku trokuta. Služile su kao grobnice faraona (od 2800. do 1600. g. pr. n. e), etiopskih vladara i njihovih nasljednika (od 750. g. pr. n. e. do IV. st. n. e). Piramida se pojavljivala u različitim povijesnim oblicima: pravokutna humka od pijeska nad egipatskim grobovima iz preddinastijskog razdoblja, humka prevučena opekom, s kapelom i posvećena istaknutim ličnostima: mastaba: stepenasta piramida od grubo tesanog kamena s unutrašnjom humkom (Saqqara), piramida ravnih stranica (Keops), piramida s osnovicom u obliku romba (Snofru). U Americi pretkolumbijskog doba, piramida se pojavljuje kao stepenasta zgrada s više stepeništa i sa svetištem na vrhu. Gradili su ih Huaxteki, Mave i Azteki od IV. do XVI. st. Najpoznatije su piramide u Teotihuacanu (Mjesečeva i Sunčeva piramida) i Chichen Itzi (El Castillo, 987).

v. hram, piramidologija, pravilni poliedri, zigurat.

B. I. E. S. Edwards, Les pyramides d'Egypte (1947), prij, izd. Tallandier, 1981.

PIRAMIDOLOGIJA

Piramidologija je znanstveno i/ili filozofijsko izučavanje Ve- „ like (Keopsove) Piramide shvaćene kao ezoterično djelo. Is- « traživanja te vrste započeo je Ch. Piazzi-Smith 1865. godine vodeći se načelom: „Svako od glavnih ili bitnih svojstava [Keopsove piramide] ima vrlo izrazito i točno određeno simbolično značenje, uvijek u prisnoj vezi s nekom velikom matematičkom, fizičkom ili astronomskom istinom" (Our inheri-tance in the Great Pyramid). Istraživanja su nastavili R. Proctor (1888. g), opat Th. Moreux (1925. g), G. Barbarin (1936. g) i mnogi drugi znanstvenici, ali i nadriznanstvenici. S jedne strane, piramidologija predlaže eksplikativne hipoteze, a s druge uspoređuje mjere piramide, a) Hipoteze se tiču starosti (2795. g. pr. n. e?, 2781. g. pr. n. e?), graditelja, tehnike izgradnje, projektiranja i nadasve namjene Keopsove piramide: Herodot drži da je to grobnica, Ibn Wasif Shah je smatra sažetkom egipatskog znanja u kamenu, neki da je to hram za inicijaciju simboličnog nacrta, b) Što se tiče razmjera Keopsove piramide, na osnovi mnoštva podataka i među njima uspostavljenih odnosa, zaključeno je da su Egipćani posjedovali viša znanja (pozitivna i spiritualna) u oblasti matematike, geodezije, astronomije, fizike pa čak i antropologije. Visina Piramide (146 m) iznosi milijunti dio udaljenosti Zemlje od Sunca (149 597 870 km). Keopsov meridijan (30°) dijeli kopno Zemlje na dva jednaka dijela, presijeca maksimalnu površinu kopna i minimalnu površinu mora te, napokon, dijeli Egipat" na dvije istovjetne polovine. Piramida je vrlo točno orijentirana prema četiri strane svijeta, njezine mjere sadrže broj n, zlatni rez, pitagorejski trokut itd. Neki proračuni se temelje na jedinstvenom mjernom sustavu što ga je otkrio Moreux: osnovne jedinice su piramidni palac od 25,4264 mm i iz njega izveden sveti lakat dugačak 0,635660 m. Dakle, opseg osnovice iznosi 36 524 palca (solarna godina traje 365,24 dana). Duljina lakta jednaka je desetmilijuntom dijelu polarnog polumjera Zemlje (6356,744 km) itd. Konačno, pripomenimo i to 303 da R. Menzies (1865. g), D. Davidson (1928. g) i G. Barbarin ~" (1936. g) drže da je sustav hodnika i prostorija u Piramidi simbolični prikaz budućih zbivanja (u odnosu na datum izgradnje Keopsove piramide utvrđen na 2170. g. pr. n. e), npr. razvoja kršćanstva i dvaju svjetskih ratova. Presjecište osi uzlaznih hodnika i pravca površine izvorne kamene obloge jest ishodišna točka kalendara Piramide što obuhvaća 6000 godina, s pretpostavkom da jedan piramidni palac predstavlja jednu so-larnu godinu. - Naravno, egiptolozi žestoko osporavaju pira-midologiju obrazlažući da su znanstvene spoznaje starih Egipćana bile skučene te da su samozvana otkrovenja o Keopsovoj piramidi puke podudarnosti, manipulacija brojkama pa čak i zaludenost uzrokovana egiptomanijom.

B. M. C. Touchard, Les pyramides et leurs mytseres, C. A. L, 1966, str. 69-155.

PITAGOREJSTVO

I. Pitagorejstvo je Doktrina (metafizička, znanstvena, este-tička, politička, religijska) i Praksa (spiritualna, društvena, umjetnička) grčkog mislioca Pitagore (rođenog oko 580. g. pr. n. e. na Samosu).

Škola što ju je Pitagora 512. g. pr. n. e. osnovao u Krotonu bila je istodobno okupljalište prijatelja, bratovština posveće-nika, znanstveno društvo i politička stranka. Ukoliko pratimo inicijacijske razrede kako ih je utvrdio sam Pitagora - akustici (slušači, tj. egzoterici), ezoterici (ili matematičari) i fizičari (kontemplatori) - doktrinarni doprinos Pitagorejstva dade se izložiti ovako:

·    s egzoteričnog gledišta: aristokratizam u politici, veličanje prijateljstva, vjerovanje u „metempsihozu", fiziognomonija;

·  s ezoteričnog gledišta (geometrija, gnomika, muzikologija): povezanost glazbenog sklada s brojčanim omjerima između tonova (Glaukos), matematički razmjeri, pet pravilnih polie­dara (kocka, piramida, heksaedar, ikozaedar, dodekaedar) (Teetet), poučak o kvadratu nad hipotenuzom;

·    s gledišta fizike (astronomije, geografije, meteorologije, a-natomije i fiziologije, medicine): sekciranje (Alkmajon), važ­nost mozga (Alkmajon), heliocentrizam (Aristarh, oko 280. g. pr. n. e, apud Arhimed II 218), precesija ravnodnevnica (Hi-parh).

Što se tiče prakse, spomenimo: kult Apolona, vegetarijanstvo, propitivanje svijesti, proćišćujuće kupke, žrtve Ijevanice,  upotreba pentagrama.

Glavna razdoblja i predstavnici Pitagorejstva bili su:

·   Predpitagorejci: Orfej (oko 1450. g. pr. n. e), Ferekid sa Si-rosa (570. g. pr. n. e);

·  Pitagora;

·   Pitagorovci (suvremenici, Pitagora je umro oko 510. g. pr. n. e): Hipas, Alkmajon, Teano i dr;

·   Pitagorejci, podijeljeni na akuzmatike (usredotočeni na spi-ritualnost: Filolaj, 440. g. pr. n. e, Metopos, i dr) i matema­tike (usredotočene na znanost: Arhita, umro 350. g. pr. n. e, Eudoks, umro 353. g. pr. n. e. i dr);

·    aleksandrinski Novopitagorejci: Numenije, Porfirije (t 303. g), Jamblih (t 330. g) i dr;

·  rimski Novopitagorejci: Enije (150. g. pr. n. e), Nigidije Fi-gul (I. st. pr. n. e), Vitruvije (I. st. pr. n. e) i dr;

·   istočni Novopitagorejci: Braća Čistoće (Irak, IX. st), Jabir Ibn Hayyan (t 776. g) i dr;

·   evropski Novopitagorejci: Nicolas de Cues (1464. g), P. Ballanche (t 1847. g), Fabre d'Olivet (t 1825. g), P. Leroux (tl871.g)idr.

R. Orfizam (kult Apolona, a ne Dioniza, mitski a ne racio­nalni diskurs, okrenut puku, a ne aristokraciji).

B. A. Chaignet, Pythagore et la philosophie pythagoricienne, u 2 sv, 1873; (tekstovi najstarijih pitagorejaca) na talijanskome (Mana Tirapanaro-Cardini, Pitagorici, Firenca, 1964, u 3 sv) te na engleskom (K. Freeman, Ancilla to the Pre-Socratic Philosophers, Oxford, izd. Blackwell, 1948); (osporavanje) L. Brunschvig, Le progres de la conscience dans la philosophie occidentale, 1927.

II. U širem smislu, pitagorejstvo je naziv za filozofijsku ili e-stetičku struju što broj smatra načelom bitka i spoznatijivosti sviju stvari te, dakle, drži da je svijet ispisan matematičkim je­zikom i da se djelovanje (moralno, umjetničko) mora rukovo­diti pojmovima razmjera, niza, harmonije itd.

V. broj, pravilni poliedri, tetraktys.