PALINGENEZIJA, PALINGENEZA

Et: grč. JidXiv = opet, iznova; YŁwn,ois = rađanje, stvaranje. (jiaXiYYFvioia = preporod, obnavljanje, preobraženje svih stvari poslije općeg suda)*.

1) Kozmička palingenezija

Vječno ponavljanje do potankosti jednakih zbivanja po isteku razdoblja od nekoliko tisuća godina (Velike Godine).

Vjerovanje potječe iz Azije, bilježi ga Beroz, a preuzeli su ga i zastupali naročito Stoici (Vergilije, Georgica, IV, 220 sq; Eneida, VI, 719-920).

„Palingenezija" je za razliku od „vječnog vraćanja" više usredotočena na sudbinu duša. (V. transmigraciju).

„Neki su rodoslovci zapisali da u preporadanju ljudi ima nešto što se zove 'palingeneza'. Pisali su i da se ona dovršava kad isteknu ravno četiristo četrdeset i četiri godine na broju te se jednoga dana ponovno sjedine isto tijelo i duša koji su bili jedno." (Augustin, O Božjoj državi, XXI, 28).

2) Alkemijska palingenezija

„Alkemičari koji su se bavili palingenezijom... mogli su i samo nekoliko čestica pepela bilo kakve biljke napraviti cijelu biljku. To su činili tako da su tim česticama pepela dodavali univerzalni duh (tekućinu pripravljenu na poseban način iz rose, kiše ili snijega) i zatim bi grijali tu mješavinu." (O. M. Ai-vanhov, Dva Stabla iz Raja, str. 215) (O. C, sv. III, izd. Pro-sveta).

3) Moralna palingenezija

- FILOZOFSKA PALINGENEZIJA Ch. Bonneta (1769. g). Poslije prividne smrti, svako se živo biće, budući da u sebi sadrži „klice obnavljanja", ponovno rada u nekom novom stanju svijeta i dalje se razvijajući, sve dok neko naredno stanje ne bude i posljednje.

- DRUŠTVENA PALINGENEZUA P. S. Ballanchea {Palinge
nezija, 1872).

Povijest svakog naroda se ponavlja. Tako se ostvaruje providnost čovječanstva. Palingenezija primijenjena na društvo uvijek je ezoterična, dok je metempsihoza primijenjena na pojedinca uvijek egzoterična.

- ljudska palingenezija Ch. Nodiera.
Rasu mislećih bića naslijedit će rasa „pojmovnih bića".

B. A. Viatte, Les sources oecultes du Romantisme, izd. Champion. 1928, pon. izd. 1965.

PAMĆENJE RANIJIH ŽIVOTA

V. raniji život, okultne moći, sjećanje, vraćanje 4.

PANACEJA

Et: grć. jtdv = sve; &xo£ = lijek.

Sin: „univerzalni lijek".

Univerzalni lijek, tj. lijek što iscjeljuje sve bolesti, i to zbog svojih, ne kemijskih, nego prirodnih ili magičnih svojstava.

U ezoterizmu i alkemiji, panaceja je najčešće shvaćena kao eliksir, dakle, učinak joj je tjelesno, duševno ili spiritualno obnavljanje.

V. eliksir, Kamen mudrosti, napitak besmrtnosti, okultna medicina, soma.

B. J. De Monte-Snyder, Commentaire sur la Midecine Universelle (1665), prij. s lat, izd. Arche, Milano; J. R. Glauber, Traiti de la medecine universelle (oko 1650), prij, izd. Jobert, bibl. Bibliotheca esoterica.

PANORAMSKA VIZIJA

Sin: „tanatički sinopsis", „panorama života". 295

Osjećaj da pred očima prolijeću slike cijelog života u nekoliko trenutaka, unazad u vremenu. Slike su obojene, trodimenzionalne i pokretljive. Zbiva se naročito u trenutku smrti, pri utapanju. v. Arhive akćše, prijelazni život, život poslije smrti.

B. R. Moody. La vie apres la vie (1975). prij. J'ai lu. str. 28, 76-84, A 379, 1980.

PANTAKUL (pantakl)

„

Et: grč. Jidv = sve; lat. pantaculum.

P

(„Ispravno je pisati 'pantakul' {pantaculum, doslovno 'maleno sve'), a ne 'pentakul'." (R. Gućnon, S. F. S. S, str. 151, bilj. 3).

Ugravirani, nacrtan ili izvezen geometrijski lik sa zapisima, simbolizira ideju ili doktrinu, zbiljski predmet ili idealno biće, uvijek posjeduje moć analogijskog reda, najčešće s povoljnim učinkom.

Pantakul dakle služi kao talisman, kao mnemotehničko sredstvo, znak raspoznavanja ili simbol.

(Talismani i amajlije su predmeti koji imaju magična svojstva; pantakul sam po sebi jest simbol s analogijskom vrijednošću, dapače, djelotvornošću.)

R. magični kvadrat (poseban oblik pantakula), pentakul (od grčkog jievte = pet; peterokraka zvijezda, pentagram), talisman (njegova je funkcija uža: privlačenje dobra, ali mu je obujam veći: može biti lik ili predmet).

B. J. Marques Rivierc, Amulettes, talismans et pantacles, izd. Payot, 1950.

Pantakul (Barett, The magus, 1802)

PANTEIZAM

Et: grč. ndv = sve; bzdc, = bog.

I. Filozofija

1) Doktrina temeljena na stavu da su Bog i svijet jedan, nedjeljivi i nerazlučivi bitak. U tom smislu govorimo o naturali-stičkom panteizmu, a njegove ćemo zastupnike naći kako medu egzoteristima (neki od stoika, Diderot), tako i medu ezote-ristima (neki od Stoika, primjerice Posejdonije).

B. (tekstovi) Les Stoiciens. Textes choisis par Jean Brun, P. U. F, Grands textes, 1957,192 str; (studije) G. Thery, Autourdu dćcretde 1210, sv. I: David de Dinant, itude de son panthiisme matirialiste, izd. Vrin, 1925.

2) Doktrina temeljena na stavu da je razlika između Boga i svijeta jednaka razlici između cjeline i njezinih dijelova. Zastupnike takvog panteizma, Panteizma, naći ćemo i medu egzoteristima (Spinoza) i medu ezoteristima (Plotin).

„Bog je formalni uzrok svega što jest" (Begini) (cf. G. van Bever, Les beguinages, izd. Cercle d'art, Bruxelles, 1943).

B. L. Capelle. Autour du dicret de 1210, sv. III: Amaury de Bene, ćtudesur son panthiisme formel, izd. Vrin, 1932; Al. Koyrć, Mystiques, spirituels, alchi-mistes du XVt s. allemand (1955). bibl. Idćes. br. 233, 1971.

II. Povijest.

1) Pučki panteizam.

Pokret nastao u XIII. st, prisutan sve do doba reformizma (1520. g) u čije nazore možemo ubrojiti: poricanje pojma zla, pobijanje postojanja individualne duše poslije smrti, nevjerovanje u božje objave, poistovjećivanje Boga i svijeta, ljudske duše i božanske supstancije.

Razdoblja: a) XIII. st: David de Dinant, Amaurv de Bene, valdenzi, Ortlieb de Strasbourg; b) XIV. i XV. st: begardi i begini (begine)*, Braća i Sestre Slobodnog Duha, Maister Ec-khart, Ljudi od Razuma, adamiti; XVI. st: libertini-spirituali-sti, anabaptisti, Henri Nicolas. (Zajednička crta spomenutih laičkih vjerskih udruženja je prihvaćanje života po samosvojnim vjerskim pravilima, ali bez polaganja zavjeta.)*

B. A. Jundt. Histoire du panthiisme populaire au Moyen Age et au XVI' s, 1875. 310 str.

2) Mistični panteizam.

Svjetonazor što u svim stvarima traži trag i prisutnost Boga.

Mističnim panteistima možemo smatrati i neke pjesnike (Goethe?) te pojedine mislioce (Maister Eckhart?).

,,I prepozna Boga u svim stvorenjima, čak i u biljkama i travi u polju. Vidjeh da On jest, i kako On jest, i što je Njegova volja." (J. Bohme, Aurora).

B. R. Avrault, La genese du romantisme allemand, 1961.

PANZOFIJA

Et: grč. Jidv = sve; oofIa ■ mudrost.

Jedinstvena sveobuhvatna znanost ili univerzalno umijeće.

Točnije, s povijesnog gledišta to je sveobuhvatni oblik tradicijske alkemije s prijelaza iz XVI. u XVII. st. Razvili su je Paracelsusovi učenici zadajući si za cilj fizičku obnovu materije usporedno sa spiritualnom obnovom čovjeka, a putem istraživanja prirode, njezinih korespondencija i svojstava. S dogmatskog gledišta, panzofija je cjelovito sagledavanje univerzuma u njegovoj jedinstvenosti i sveopćosti, univerzuma pojmljenog kao Supstancija i kao Bog. S metodičkog gledišta, to je mišljenje i iskustvo što ne polazi od Boga na Supstanciju, sa spiritualnog na fizičko, nego naprotiv, kreće od prirode pojmljene kao Knjiga, na božansko pojmljeno kao Duša. Takav nazor nazivamo „Panzofizmom".

Komenije u djelu Pansophiaeprodomus (1638), str. 41^42, izd. 1644. g. kaže: ,,'Panzofijom' nazovi ono što daje živu sliku univerzuma, zbog toga što je ona posvuda u suglasju sama sa sobom, jer ona posvuda razvija samu sebe i jer sama sebe hrani vlastitim plodovima."

B. W. E. Peuckert, Pansophie (1936), Berlin, izd. E. Schmidt, 1956.

PARABOLA

Et: grč. Jtctoć = pokraj, mimo; BćXXio = bacati. (Roman de la Rose, 1265. g).

Kratka pripovijest ili opis što sadrži pouku ili doktrinu.

Sadržaj posjeduje vrijednost kao cjelina, a ne u svakoj potankosti što je slučaj u alegoriji. Poruka parabole ne ograničuje se na moralnu pouku poput apologa (poučne basne)*, njezin oblik sam po sebi nosi vrijednost i može biti ezoteričan, dok je, primjerice u basni oblik uvijek konvencionalan.

Isusove parabole na rubu su alegorije {Evanđelje po Ivanu: 10 = dobri pastir; 15 = pravi trs) ili metafore {Evanđelje po Mateju: 13: sijač, ljulj, gorušičino zrno, kvasac, blago i biser, mreža). Cilj je ezoteričan (raskriti, ali ne pokidati veo): „Pri-bližiše mu se učenici i upitaše ga: 'Zašto im govoriš u usporedbama (parabolama)*?' On im odgovori: 'Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog, a njima nije dano.'" {Mt, 13, 10-11).

B.J. Jeremias, Les paraboles deJesus, izd. Seuil, bibl. Livre de vie, br. 86.

PARAPSIHOLOGIJA

v. metapsihika.

PAREDAR, PRISJEDNIK

Et: grč. iteoeooog = koji sjedi do koga, prisjednik.

S teološkog, kultnog ili ikonografskog gledišta, božanstvo koje se pojavljuje u paru.

Npr: Izida/Oziris u Egiptu, Ištar/Ba'al u zapadnih Semita, Kali/ViŠnu u Indiji, Kibela/Atis u Frigijaca.

„Prisjednik Sunca, čuvar svetoga pola" {Oracles Chaldai-ques, 226, prij. izd. Belles Lettres, 1971, str. 121).

V. androgin, bog, hijerogamija, jedinstvo komplemenata, Šakti.

PATRIJARH

v. jevrejski.