Nevjerojatna novost: osnovni uzrok raka bio je službeno otkriven već desetljećima (1923), a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine.
Od tada ništa nije bilo napravljeno od tog dostignuća, več se je samo nastavilo, po cijelome svijetu sakupljati novac za daljnja istraživanja preko raznoraznih institucija, kao na primjer italijanski AIRC.
Kada je glavni uzrok raka već bio poznat.
Veoma mali broj ljudi u čitavom svijetu zna za to, jer je ta istina sakrivena sa strane farmaceutske i prehrambene industrije.
Godine 1931. njemački naučnik Otto Heinrich Warburg primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.
Upravo tako. Otkrio je osnovni uzrok nastanka raka i zato primio Nobelovu nagradu,
Otto je otkrio, da je rak rezultat anti-fiziološke snage i anti-fiziološkog načina života.
Zašto? Zato što jednim anti-fiziološkim načinom prehrane (dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću, tijelo stvara kiselu sredinu, (u slučaju fizičke neaktivnosti stanice nisu dovoljno snabdijevene kisikom).
Stanična zakiseljenost uzrokuje izbacivanje kisika.
Pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu.
Rekao je: “Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno ima i drugo”.
To znači, ako netko ima pretjeranu kiselost, dakle automatski će imati pomankanje kisika u svojem sistemu. Ako nedostaje kisik imati ćete zakiseljen organizam.
Također je rekao: “Kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazične, koje privlače kisik.”
Dakle, kisela sredina je sredina bez kisika
Izjavio je: “Lišiti stanicu za 35% njezinog kisika za 48 sati možete je pretvoriti u rakastu stanicu.
“Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, međutim tumoralne stanice mogu živjeti bez njega”.(Pravilo bez mogućnosti iznimke).
“Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava tkiva alkalna.”
U svojem djelu “Metabolizam tumora”, Otto je pokazao, da su svi kancerogeni oblici okarakterizirani sa dva fundamentalna uvijeta: krvnom kiselosti i hipoksijom (pomankanje kisika).
Otkrio je, da su tumoralne stanice anaerobne (ne udišu kisik) i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.
Tumoralne stanice mogu preživjeti samo glukozom i u sredini bez kisika.
Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji imaju neke tijelesne stanice, kako bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.
DA ZAKLJUČIMO:
Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava normalno funkcioniranje. Tumoralne stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
VAŽNO:
Nakon što je završen probavni process, hrana, u zavisnosti od kvalitete proteina, ugljiko hidrata, masti, vitamina i minerala, osigurava i stvara uvijete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Drugim riječima…..sve zavisi od toga što se jede.
Kiselo ili alkalno stanje mijeri se PH skalom čije vrijednosti idu od 0-14, gdje je 7 neutrana zona. Od 0 do 7 je kiselo od 7 do 14 je alkalno.
Važno je znati kako kisela ili alkalna hrana utjeće na zdravlje, pošto stanice, da bi mogle uspješno funkcionirati trebale bi se nalaziti u ph lagano alkalnom (nešto malo iznad 7).
U zdravoj osobi pH krvi nalazi se između 7,4 i 7,45.
Ako je pH krvi u neke osobe ispod 7, završava u komi.
HRANA KOJA ZAKISELJUJE TIJELO:
* Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. (Od svih je najgori, jer nema bijelančevina, bez masti je, nema vitamina niti minerala, samo rafinirani ugljikohidrati, koji drobe gušteraču). Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).
* meso (sve vrste)
* Proizvodi životinjskog porijekla (miljeko i sirevi, skuta jogurt itd)
* Rafinirana so
* Rafinirano brašno i svi njegovi derivati. (Tjestenina, torte, keksi itd)
* Kruh. (Najveći dio sadrži oksidirane masti, margarin, sol, šećer i konzervanse)
* Margarin.
* Kofein. (Kava, crni čaj, čokolada)
* Alkohol.
* Duhan. (cigarette)
* Antibiotici i generalno svi lijekovi.
* Bilo koja kuhana hrana. (kuhanje uništava kisik povečavajući kiselost hrane)
* Sva industrijski prerađena hrana, u konzervama, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd
Krv se neprestano sama regulira kako nebi upala u metaboličku kiselost, kako bi garantirala dobru funkcionalnost i optimizirala stanični metabolizam. Tijelo mora imati temelje prehrambenih mineral za neutralizaciju krvne kiselosti u metabolizmu, ali sva spomenuta hrana (pogotovo rafinirana-prerađena) zakiseljuje krv i zaražuje tijelo.
Moramo voditi brigu, da s modernim stilom života, ovu hranu jedemo barem tri puta dnevno, 365 dana u godini i sva je ta hrana anti-fiziološka.
HRANA KOJA ALKALIZIRA:
* Sve sirovo povrće. (Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu reagira pa postaje alkalno. Neko je pomalo kiselkasto, ali uza sve to stvaraju osnovu za pravinu ravnotežu) Sirovo povrće proizvodi kisik, kuhano NE.
* Voće, isto tako. Na primjer, limun ima pH factor približno 2,2, uza sve to unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Možda najjači od svih – nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).
* Voće proizvodi dosta kisika.
* Neko sijemenje, kao na primjer bademi (mendule) jako su alkalni.
* Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, uza sve to, kako idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti, treba neke i trošiti. Sve žitarice mora se jesti kuhane.
* Med ima veoma visoku alkalnost. * Klorofil: bilje je veoma alkalno. (pogotovo aloa vera)
* Voda je važna za proivodnju kisika. “Cronična dehidracija je najvažnija tjelesna napetost i korijen največjeg dijela svih degenerativnih bolesti.” Potvrđuje dr.Feydoon Batmanghelidj.
* Vježbanje daje kisik cijelom tijelu. “Sijedeći način života uništava život”.
Idealno je imati 60% alkalnu prehranu, nego kiselu, i prirodno je izbjegavati proizvode koji su u večini kiseli, kao što su gazirana industrijski proizvedena pića, rafinirani šećeri, kao i svi zaslađivači.
Ne zloupotrebljavajte sol, koristite je što je manje moguće.
Za bolesne osobe, idealno je da ishrana bude 80% alkalna, izbjegavajući sve štetne proizvode.
Ako imate karcinom savjet je, da alkalizirate tijelo što je više moguće.
Dr.George W.Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu otvoreno izjavljuje: “Sve smrti takozvane “prirodne” nisu ništa drugo nego terminalna točka kisele zasičenosti tijela.”
Kao što je ranije naglašeno, potpuno je nemouće, da se rak pojavi u nekoj osobi koja oslobađa tijelo svih kiselosti jednom alkalnom prehranom, koja povećava pijenje čiste vode i koja izbjegava hranu koja proizvodi kiselost.
Općenito, rak se ne ugovara, niti se naslijeđuje. Ono što se naslijeđuje su prehrambene i ambientalne navike te način života (stil života). To može proizvesti rak.
Menchen je napisao: “Borba života je protiv zadržavanja kiselosti”.
“Starenje, pomanjkanje energije, stress, glavobolja, srčane bolesti, alergije, ekscemi, koprivnjača, astma, bubrežni kamenci, arterioskleroza, između drugih nisu ništa drugo nego akumuliranje kiselosti.”
Dr. Theodore A. Baroody napisao je u svojoj knjizi “Alkalizirati ili umrijeti” (Alcaline o Die):
“U stvari, nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno, da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselih otpadaka u tijelu.”
Dr. Robert O. Young je rekao:
Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i njegove otpadke u večoj mjeri nego što ih može izlučiti onda se manifestiraju bolesti.
A KEMOTERAPIJA?
Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere, da tijelo mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutraliziralo kiselost, žrtvujući mineralne osnove (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu.
Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama, koje primaju taj tretman, između ostalog i opadanje kose. Za tijelo ne znači ništa biti bez kose, ali jedan kiseli pH značio bi smrt.
Ništa od svega ovoga nije ispričano ili opisano. Sve naznake,industrija raka (čitaj: farmaceutska industrija) i kemoterapija su najunosnije aktivnosti koje postoje, to ne dozvoljavaju…Govori se o multi miliunskom bogastvu, pa vlasnici ne žele, da se to obznani.
Sve ukazuje, da farmaceutska industrija zajedno sa prehrambenom industrijom su jedno te isto tijelo i da je zavjera da jedan pomaže drugom u zaradi.
Što je više ljudi bolesno, tim više raste zarada farmaceutske industrije. Da bi bilo što više bolesnika potrebno je tim više hrane smeće, toliko koliko je proizvodi prahrambena industrija.
Koliko nas je več čulo novost, da netko ima rak i da drugi pri tome kaže: ”Moglo se je to desiti svakome…”
NE, NIJE MOGLO!!!
Za dobro svih vas i vaših prijatelja, kao i znanaca, sa italijanskog preveo Dispečer
Srdačan pozdrav,
Dispečer
irida
edin.kecanovic
