Rabindranath Tagore
--------------------

42.
---


O ludove prekrasno pijani,
Ako nogom budes razvaljivao svoja vrata, i
pred svijetom budalu izigravao;
Ako za jednu noc budes novcanik ispraznio;
Ako za razboritost ne budes davao ni pisljiva
boba;
Ako se budes klatarao cudnovatim putima i
igrao se beskorisnim stvarima;
Ako te nimalo ne bude briga ze red i poredak;
Ako razapinjuci jedra unatoc oluji krmilo
slomis,
Onda cu za tobom poci, druze, nakresati se i
otici bestraga.

Procerdah dane i noci u drustvu trijeznih i
mudrih susjeda.
Od prevelike sam pameti posijedio, a od
preduga mi se bdijenja pogled pomutio.
Jer ja sam godinama kupio i gomilao rbine i
krhotine stvari;
Zdrobi ih i zaplesi na njima, i razapni ih
u vjetar.
Jer ja znadem da je najveca mudrost opiti se
i otici bestraga.
Daj da sve zakucaste nedoumice nestanu, daj
da beznadno zabrazdim.

Daj da divlja lakoumnost provali i otrgne me
s mojih sidara.
Svijet je prepun uglednika i radisa, korisnih
i pametnih.
Ima ih koji s lakocom stizu prvi; a ima ih koji
pristojno dodju za njima.
Sretno njima i berecitno bilo, a meni daj da
budem lud i beskoristan.
Jer ja znadem da je konac svih poslova opiti
se i poci bestraga.

Kunem se da se iz ovih stopa odricem svih
zahtjeva za castima pristojnih ljudi.
Ostavljam se ponosa ucenosti i suda sto je
pravo a sto krivo.
Razlupat cu posudu uspomena i rasprsiti i
poslednju kaplju suza.
Okupat cu se u pjeni rujnoga vinca i
smijehom se razvedriti.
Rastrgat cu ovog puta nasitno svaki znak
ugladjenosti i stalozenosti.
Svetim cu se zavjetom zavjetovati da cu biti
nistarija, da cu se nakresati
i otici bestraga.

------