OPERACIJA, RADNJA

1) U alkemiji, ali i u drugim okultnim umijećima (u magiji, mamici), operacija je trenutak ili dio Djela (Mijene)*.

I. Philalethus (= G. Starkev, 1622. do 1655. g. ?), u Enarra-tio methodice trium Gebri verborum kaže:

„Izrazi destilacija,sublimacija, kalcinacija, asacija, reverberacija, disolucija, de-sencija i koagulacija označavaju jednu i istu operaciju što se izvodi u istoj posudi." (navod apud Grillot de Givry, Le musće des mages, sorciers et alehimistes, 1929, izd. Tchou, 1966).

B. T. Bruckhardt, L'alchimie, sa signification et son image du monde

(1960), prij. s njem, izd. Thoth, Bale, 1974.

2) „Operacijom" se, naročito poslije F. Đacona (O operacijskoj znanosti, 1607) naziva djelovanje temeljeno na metodama koje prirodom ovladavaju pokoravajući joj se, odnosno tako da se izazivaju posljedice koje će biti u skladu s biti stvari.

„Alkemija (...) je dio prirodne filozofije koji pokazuje kako se usavršuju zemaljske kovine oponašajući Prirodu i njezine mijene, točnije nego što to i ona sama može." (Denys Zachaire, 1510. do 1556. g, Knjižica prirodne filozofije kovina, apud Bibliotheque des philosophes chimiaues, sv. II, str. 1741).

B. F. Bacon, De dignitate et augmentis scienriarum, (1623). prij. na franc.

1843.

OSAM TRANSMUTACLJSKIH OPERACIJA PREMA I. PHILALETHUSU

	1 Zemlja	Destilacija	l.dan
Malo Djelo '	2 Merkur	Sublimacija	30. dan	zeleno	živo srebro
	3 Saturn	Kalcinacija	65. dan	crno	olovo	zemlja
	4 Jupiter	Asacija		sivo	kositar
	>5 Mjesec	Reverberacija		bijelo	srebro	voda	argiropeja
	6 Venera	Disolucija		(žuto)	bakar	(zrak)
Veliko	7 Mars	Desencija		(rđa)	željezo
Djelo	8 Sunce	Koagulacija		crveno	zlato	vatra	krizopeja

 

 

OPERACIJSKI, RADNI

Operacijskim ili radnim naziva se ono što se tiče zbiljskog djelovanja (ne zamišljenog ili simboličnog) s materijalnim, vidljivim učinkom na nečem zbiljskom, materijalnom i vidljivom.

R. praktičan (usmjeren na konkretno, koristan).Opreka: spekulalivan. Opreka radno I spekulativno izraienaje naroéito u Masonstvu (cf. L. Lachat, La Franc-Magonnerieopémtive, izd. E. Figuiére, 1934) (sve do 1600. g. svi su Maso-ni bili zanatlije) i u alkemiji (alkemija je operacijska kad djeluje na materiju, kad traži zlato mudrosti. . .)..

OPOZIV DUŠE

Magijska, fiarnanska ili spiritualna tehnika vraćanja izgubljene ili ukradene duše u tijelo bolesnika, samrtnika, posjednute ili začarane osobe.

,,Dušo, vrati se! Napustila si obviklo tijelo svojeg gospodara, kamo ée t sada na sve četiri strane? O dušo, vrati se! Ne uzdaj se u istofini kraj!“ (kineska pjesma iz III. st, prij. H. Ma-spero, Taoizam i kineske religije, str. 35).

OPSJEDNUTOST

V. posjednutost.

ORAKUL

Et: lat. orare = gmloriti, raspravljati, moliti.

1) Orakul je izrijek boga ili diviniziranog heroja od kojega se traži savjet na određenom mjestu, putem gatanja. Orakul se često objavljuje kroz ljudska usta. kroz posebnu osobu,,stručnu“ za to, prlrnjerice Sibilu ili posebne jevrejske svećenike (Izl, 18, 15-16).

,,Takvim Sibila od Kume iz hrama im riječima zbori, / strašnim i dvoznačnim pjevom da čitava spilja se ori, I jasno sa nejasnim veže. . .“ (Vergilije, Eneida, VI, prij. B. Klaié, Zora —Matica hrvatska, Zagreb, 1970).

Orakul ne mora uvijek biti pretskazanje.V. izrijek, otkrovenje, proročanstvo.B. (zbirka delfijskih orakula, tj. proročanstava) P. Amandry, La mantiquenpollinienne 0 Dzlphes, 1950, str. 241-260.2)

Orakul je i osoba koja izriče dotične riječi ili svećeničko tijelo koje upravlja svetištem i prenosi odgovore.

,,. .. zabode mu se go mač u butinu [Kambisu]. Kad je bio ranjen isto onako kao Što je sam ranije ranio egipatskog boga Apisa, poplaši se da mu je rana smrtonosna i zapita kako zove taj grad. Odgovoreno mu je da je to Agbatana. Kambisuje još ranije proročište u gradu Buti proreklo da će umrijeti u Agbatani.“ (Herodot, III, 64).

v. Sibila.B. R. Flaceliére, Devin: er omclzs grecs, P.U.F, Q.S..I? bi. 939, 1961.

3) Mjesto gdje prorok izriče proročke riječi. Najveća Apolo-nova proročišta bili su Delfi, Kolofon, Ksant, Klar i Branhide.

4) Knjiga u kojoj su zapisana proročanstva.Npr. aleksandrinski orakuli; teozofski oralculi (Fragmemegriechischer Theosophien, Hamburg, 1941), Porfirijevi orakuli(Porfirije, Filozofija orakula (proroéanstava), na grl‘, prct.I-Iildesheim, 1962), haldejski orakuli (Haldejska praroifanstva,cf. Oracles chaldaiques, II. st, prij. izd. Belles Lettres, 1971).

Napomena: ,,Teomantija, gatanje orakulima" (H. P. Blavat-sky, Glossaire lhéosophique, 1892, izd. Adyar, prij, 1981, str.381).

B. Bouché-Leclercq. Hisroire de la divinatiun darn: !'AnIiqui!é, sv. II, sv.III; E. Evans-Pritchard, Surcellerie, oracles er magic chez les Aznndé (Sudan),I937. prij, izd. Gallimard, 1972, 642 str; R. dc Nebcsky-Wojkcwilz, Onzclcxand demons of Tiber, La Haye, I956; (osporavanje) Fomenelle, Hisloire dc: 0-racles (1687).

ORFIZAM

Orfizam poznajemo kao grčki mit i legendu, kao filozofiju i Misteriju.

— MIT o Orfeju (Vergilije, Georgica, IV) priča da je Orfej bio sin Muze Kaliope. porijeklom Tračanin, glazbenik (svirao je liru i izuimio kitaru), pjevač (koji je svojim pjevanjem mogao nagnatl stabla da se povijaju prema njemu, začaravao životinje i usrećivao ljude) i pjesnik. Kad je njegova supruga Euridika umrla od ujeda zmije, Oifej je odlazi tražiti u Podzemni svijet. Orfej je bio posvećen u Samotračke misterije,pratio je Argonaute na njihovu putu (Argonautica orphica,IV. st. pr. n. e). Umro je tako da su ga ubile dvije Tračanke jer im je zabranio pristup u Misterije. odnosno zbog toga što nije mogao spasiti Euridiku, a treća priča kaže da ga je ubio Zeus u ljutnji jer je otkrio misterijske tajne.

- LEGENDA o Orfeju kaže da je živio u XV. st. pr. n. e. uTrakiji i da je prvi uveo Misterije u Grčku (Euripid, Rhesus,943).

— orfička FILOZOFIJA drži da je svijet stvorio bog (Zeus),priča o teogoniji (Fan, Noé, Uran, Kron, Zeus, Dioniz), smatra da je porijeklo čovjeka dvostruko (zemaljski dio potječe od Titana, a božanski od Dioniza), zastupa nazor da je tjelesno niie (život = smrt, tijelo = grobnica), da duša živi i poslije smrti i da je besmrtna, da izlazi pred sud mrtvih, da pravednici doižvljuju apoteozu. ..

- orfičke MISTERIJE vrlo su slabo poznate. Svakako uključuju inicijaciju (Herodot, II, 81) i samosvojne obrede: zabranu nošenja vunene odjeće, kult Apolona, poštivanje svetih spisa, vegetarijanstvo, odbijanje pomoći pri rađanju i umiranju.

Razdohlja Orfizma:

- prvobitni Orfizam: Orfej (i Musej), 1540. g. pr. n. e. (7)

— klasični Orfizam: Orfičke misterije, 550. g. pr. n. e.

— helenistički i rimski Orfizam, na vrhuncu od III. do V. st.Orfički tekstovi:

- Orphicorum fragmenta, m‘. O. Kern. Berlin, 1922. 363 fragmenta na grčkom jeziku, X — 407 str,

- zlatne pločice, V. st. pr. n. e. do II. st. n. e, na Kreti i u Itali-ji (apud Kem, str. 104. ss),

— Orfičke himne (II. st) (Berlin, 1941),

— Argonautica (IV. st) (franc. prij. izd. Belles Lettres, 1930).

1. Dionizijstvo, Hiperborejac 1, Pitagorejstvo l.
2. W. K. E. Guthrie, Orphée er la religion grccque (1935). prij. 1956. izd.Payot, 328 str.

OSLOBODENJE  

1. izbavljenje.

 

OS SVIJETA

Mitska predodžba osovine što se nalazi u središtu svijeta i povezuje Zemlju s Nebom, prolazi kroz zone svijeta krećući se unutar rupe kroz koju silaze nebeski utjecaji i uzdižu se u-tjecaji pakla.

Shvaćena makrokozmički, ta se os prikazuje stupom, stablom, stepeništem, planinom, divom, vretenom, a mikroko-zmički njezin prikaz može biti stup posred kuće, obredni jarbol, most, zigurat. „Rupa" se često poistovjećuje sa zvijezdom Sjevern jačom.

„(...) i ondje su vidjeli prema sredini svjetla napete s neba krajeve njegovih veza. (...) A od krajeva je napeto vreteno Ananke (Nužnosti)* pomoću kojega se obrću sva obrtanja." (Platon, Država, X, 616c, str. 321).

V. kaducej, lanac 2, pol, stablo I 3.

B. R. Gućnon, S. C, IX; Le Roi du Monde, II; P. Lavcock, Statique et dy-namique de l'axe du monde d l'epoque vedique, 1981, izd. Thanh-Long, 180 str.

OTKROVENJE

1) otkrovenje.

Spoznaja Što se tiče svetog, spoznaja do nekog trenutka skrivena da bi se onda očitovala.

S obzirom na sadržaj,

moguće je razlikovati mnogo vrsta ot-krovenja: - kozmološka: augurijski, čudesni Znaci i si. (npr. oluja),

Knjiga prirode (npr. jezik boja);

antropološka: božanska milost (npr. iscjeliteljski dar [v. okultne moći]), neki proizvodi svijesti (npr. analogijsko rasuđivanje);

posredovana: inicijacijska obuka, nebesko pismo (ili gter--ma, „blaga", skriveni pa onda nađeni predmeti ili spisi u Tibetu);

izravna: snovi, vizije, prosvjetljenja, ekstaze, enstaze, astralna putovanja, doživljaji pod utjecajem svetih droga, mediumničke poruke;

gatalačka: vidovitost, mantika;

teandričke: teurgija, orakul, proroštvo.

S obzirom na oblik, kad se otkrovenje doima kao da dolazi izvana, kao da je dano i primljeno takvo kakvo jest, govorimo o božanskoj poruci. Ako se, naprotiv, doima kao da dolazi iznutra, kao da emanira iz Ja, govorimo o INTUICIJI. Oba se ta slučaja mogu nazvati raskrivanjem. Raskrivanje je općenito nešto što se zbiva nenadano, upravo kroza nj se istina očituje, a da se ne profanira, ono ne poništava simboličnost, jedinstvo pojavnosti i dubokog smisla, slike i ideje. Pokazivanje hieru također je raskrivanje, utoliko što, premda izloženi na uvid, predmeti ostaju misteriozni, numinalni. S druge strane, ovamo bismo mogli uvrstiti i proroštvo, po svojoj biti izvanjsko budući da je čovjek u tom slučaju glasnogovornik. Proroštvo je istodobno donekle unutrašnje jer je prorok izabran zbog svoje podobnosti. Nadahnuće je pak bitno unutrašnje premda posjeduje i svojstva vanjskoga, primjerice utjecaj, poriv na pisanje, govorenje ili čin.

izvana vanjsko nutarnje iznutra

otkrovenja

poruka proročanstvo nadahnuće intuicija

V. božanska poruka, božansko nadahnuće, orakul, prikaza-
292 nje, proročanstvo, prosvjetljenje, teofanija, vizija.
"~~ 2) Otkrovenje. Objava.

Pod Otkrovenjem ili Objavom podrazumijevamo jevrejsku, kršćansku i muslimansku religiju u cjelini kojima je svojstveno to da su ih otkrili, objavili proroci, mudraci ili Bog. Sin: „Abrahamska vjera".

U vrlo općenitom smislu, neki autori smatraju da je objava samo jedna, ali se pojavljuje u različitim oblicima (npr. F. J.

Molitor, Filozofija povijesti, 1827-1839, djel. prij. s njem. na
franc. 1834).
V. ezoterizam 3, Tradicija 2. o

B. X. Lćon-Dufour, Vocabulaire de thćologie biblique, izd. Cerf. 1962, članak ..Revćlation". stupac 925-935.

OZNAKA, SIGNATURA

Sin: „tinktura".

Vanjski izraz skrivenih svojstava stvari kroz kojega se Bog očituje u svijetu; npr. ljekovitost kao vrlina biljke odaje se u njezinom okusu, u broju latica cvijeta...

,,U prirodi ne postoji ništa, stvoreno ili rođeno od stvorenog bića, što svoj unutrašnji oblik ne bi očitovalo i svojim vanjskim vidom jer unutrašnje uvijek teži da se očituje. Upravo na taj način moć i oblik omogućuju da vidimo kako se vječno biće, otjelovljujući svoju žudnju, očituje u nekom liku i kako nam se ukazuje u najrazlicitijim vidljivim i prepoznatljivim oblicima: nebeskim tijelima i elementima, stvorenjima, drveću i biljkama. Upravo zbog toga kažemo da signatura sadrži najsavršeniji razum." (J. Bdhme, De signatura rerum, I).

V. J. B. Porta. Phytognomica (1589); Paracelsus, Philosop-hia sagax, 1, 4; J. Bohme, De signatura rerum (1621), prij. s njem, izd. Arche, Milano, 1975, 219 str.