OKUS BANZANOVA MACA
-------------------------------
Matayuro Yagyu bijase sin nadaleko slavnoga macevatelja. Uvjeren da je sinovljev dar previse oskudan da bi postigao majstorstvo, otac ga se odrekao.
Tako Matajuro krene u planinu Futara i tamo pronadje glasovitog macevatelja Banzoa. No Banzo potvrdi ocevu prosudbu:
- Zelio bi uciti vjestinu macevanja pod mojim vodstvom?
- upita on. - Ali, tebi nedostaju za to neophodni uvjeti.
- Ali kad bih marljivo i ustrajno radio, koliko bi mi godina trebalo da postanem majstor? - nije odustajao mladic.
- Cijeli ostatak zivota - odgovori Banzo.
- Toliko dugo ne mogu cekati - na to ce Matajuro. - Ako prihvatis da me uzmes u nauk, spreman sam pretrpjeti bilo kakvu muku. Kad bih postao tvoj odani sluga, koliko bi onda vremena trebalo?
- Oh, deset godina, mozda - rece Banzo popustljivo.
- Moj otac je sve striji i uskoro cu se morati brinuti za njega - nastavi Matajuro. - Ako bih jos revnije radio, kolko bi onda trajalo?
- Oh, mozda trideset godina - odgovori Banzo.
- Kako sad to! - na to ce Matajuro. - Najprije kazes deset godina, a sad trideset! Podnijet cu svako odricanje i zrtvu samo da naucim tu vjestinu u najkrace moguce vrijeme!
- Ako je tako - rece Banzo - onda ces morati ostati kod mene sedamdeset godina. Covjek kojemu se toliko zuri da postigne uspjeh, rijetko kad brzo i lako uci.
- E, pa dobro - izjavi mladic, shvativsi napokon da mu se upucuje prijekor zbog njegove nestrpljivosti. - Pristajem.
Matajuro dobije zapovijed da nikada ne govori o macevanju i da se nikada ni ne dotakne nikakva maca.
Pripravljao je hranu i kuhao svojemu ucitelju, prao posudje, spremao mu krevet, cistio dvoriste, uredjivao vrt, ali o macevanju se nikad nije izustilo ni rijeci.
Prodju tako tri godine. Matajuro je jos uvijek obavljao iste poslove. Pomisljajuci na svoju buducnost, obuzimala bi ga tuga. Jos uvijek nije ni poceo uciti vjestinu kojoj je posvetio svoj zivot.
Jednoga dana, medjutim, Bonzo mu se prikrade iza ledja i zada mu strahovit udarac drvenim macem.
Sutradan, dok je Matajuro kuhao rizu, Banzo opet iznenada skoci na njega.
Otada je Matajuro bio danonocno prisiljen braniti se od neocekivanih napada. Nije prosao dan, nije bilo trenutka u kojem nije morao misliti na okus Banzova maca.
Naucio je tako vjestinu macevanja toliko brzo da je lice njegova ucitelja bivalo sve cesce ozareno osmjesima. Matajuro je postao najveci macevatelj u zemlji.
/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/
Za vas je priredio Borivoj Bukva