Povratak u Indiju, dnevnik s putovanja　

Andrea Zaupa - Votre toast (Toreador) - YouTube

Ave Maria - Schubert - YouTube

　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　 7.7.2013.

Talijan Andrea Zaupa　iz Vicenze,　prvi put je posjetio Indiju 2010. godine. Tom prilikom, u Prasanthi Nilayamu, u Kulwant Hallu,　prisustvovao je proslavi posljednjeg Božića za života Sai Babe. Pjevao je pred Sai Babom kao jedini bijelac u skupini poklonika iz Afrike. Dvije godine nakon toga, poslije šestomjesečnih priprema, odlučio je ponovo krenuti na put u Indiju, kako bi snimio film pod nazivom „IL RITORNO IN INDIA, IL DIARIO DI VIAGGIO“ („Povratak u Indiju, dnevnik s putovanja“). Video sadrži dva dijela: prvi dio nazvao je 'SJEVER', a drugi dio 'Puttaparthi, Sai Baba, Arunachala …' (JUG)

Ovo je skraćeni prijevod najzanimljivijih dijelova tekstova na talijanskom jeziku. Film prikazuje mjesta koja je autor posjetio te osobne dojmove i iskustva. Popraćen je lijepom glazbom i indijskim bogoštovnim pjesmama.　　　　　　　　

Lijepo je vratiti se u Indiju, rekao je Andrea i putovanje simbolično nazvao MANDALOM.

Vozeći se automobilom ulicama Dehra Duna, autor daje kratki opis putovanja. Želja mu je da nam putem filma prenese i predstavi snažne vibracije energije koje je doživio na mjestima koja je posjetio, a koja zrače duhovnošću i SVIJETLOŠĆU: 　to su Mahasamadhi Mandir　 Svetog Pepela Lahiri Mahasaya i Anande Moy Ma, zatim iskustvo s rijekom Gangom, i mjestima Haridwar, 　Ašram Sai Babe u Puttaparthiju - u kojem su vibracije Ljubavi još jače izražene sada, kad je napustio svoje tijelo…, Tiruvannamalai, snažna i zapanjujuća energija Arunachale…, Rishikesh, Kounja Puri, Vashista Špilje, od prastarog Hrama (Špilje) Šive… do Hramova Budističkih Tibetanaca u Dehra Dunu…Ašram Ramana Maharshija u koji je došao Sri Paramahansa Yogananda kako bi upoznao tog Prosvijetljenog Majstora… 　Virupaksha špilje i Chenai (Madras).

Indijac Arvind, Brahman, suputnik i prijatelj Andrea, koji je student autorovog oca, prije tri mjeseca bio je u Vicenzi i tada je posjetio najvažnija mjesta kršćanske tradicije. (2,14 min) Kako Arvind ima jako izoštrena osjetila, skoro se onesvijestio ispred groba Svetog Antona Padovanskog zbog silnih vibracija na tome mjestu.

Razgovarali smo o Šivinoj mantri za koju se kaže da je najmoćnija u indijskoj tradiciji. U Indiji se uvijek izgovara Šivina Mantra prilikom vožnje na cesti, kako bi ona bila sigurnija. Za cestu, kojom se vozimo, rekao mi je da je autocesta.

U jednom sjedištu Akademije u Vicenzi napravili smo arathi. Ovo je moj otac (3,34 min).

Na glavnoj cesti smo na motoru sa kovčegom, bez osiguranja i na jakoj hladnoći. Prvi dan smo u Dehra Dunu gdje ćemo posjetiti jedan hram Šive, za koji se u Vedama kaže da je star najmanje 10 tisuća godina. Tu je jedna „udubina“, odnosno špilja… Rekao sam Arvidu da je zapadnjaku teško prihvatiti Božanstvo s glavom majmuna. Odgovorio mi je da je da je svako Božanstvo jedan dio Boga, različiti dio Boga.

„Različite energije (vibracije) za različitu svrhu…“ Sveti lingam u Yoni… preko kojeg se obožava Šiva. Označeno mi je treće oko. Prema tradiciji, ovdje je prije 10 tisuća godina bio izvor iz kojeg je izviralo mlijeko koje se slijevalo po stijenama. Gospod Šiva (7,18 min). Energija je jako snažna.

U svim tradicijama, pa i u Kršćanskoj, obredi imaju niz postupaka s dubokim značenjem i ezoteričnu vrijednost, ali - ako ih nismo u stanju shvatiti - onda ostanemo prikraćeni za njegovu energiju. Svaka gesta ima svoj obol energije za one koji je mogu osjetiti. Energija nas je opila ( 8,23).

Sada idemo u Tibetanski kvart u kojem se nalaze hramovi Budističke tradicije. Na ovom mjestu (9,00)　Sanctum Sanctorum　(biblijski izraza u crkvenoj arhitekturi: "Svetinjom nad svetinjama"), energija koja prolazi kroz čakre, vrlo je lijepa i intenzivna, ali se znatno razlikuje od one u Šivinom hramu.　 　

U Indiji ima jako puno ljudi koji se neprekidno kreću i kojima se putovi ukrštaju. Da li te tisuće ljudi stvarno znaju što je to Bog? Svatko misli da zna. No, tko je u stvari Bog? Koje sumnje se javljaju? Taj Bog je, u stvari u nama, u našoj nutrini. Taj Bog smo mi. Umjesto što Ga obožavamo i uzdižemo, trebali bi se probuditi.　 Svi ti ljudi nisu samo odjeveni u prnje, oni to jesu. Sve to meso koje će umrijeti, te duše koje će se preseliti… Koji je smisao toga?

　Možda se smisao nalazi u tome, da nas se na taj način ponuka na buđenje.　 Da otkrijemo božansku moć u sebi. Da u sebi probudimo Krista. Ta prosvijetljena bića, kao što je Sai Baba (11,24), Krist, došli su da nam označe put, put kojim trebamo ići, kako bi nam pomogli da postanemo kao Oni. Koji je naš cilj? Naše težnje? Javljaju se samo sumnje. Trebamo učiniti ono što su učinili Oni.

No, nije lako riješiti se ega. Sai Baba je zaista pokazao taj put. I Krist je došao pokazati nam put kojim trebamo ići da bi postali kao On. To je put Ljubavi - Prema kod Babe - i put Ljubavi kod Krista.

Indija je još ljepša nego li je to bila prvi put kad sam došao.　 Ljepša je zbog toga, što sam ovog puta krenuo u potragu za mirom.

Ovo je špilja u kojoj sam bio jutros. Mir u Budističkom hramu. Sada idemo u hram Širdi Babe, a večeras i na neka druga mjesta. U Indiji ima nečeg, nečeg vrlo snažnog. Treba se potruditi stišati um. Zašto smo toliko ushićeni kad se govori o oslobođenju? Zato što će nam taj put omogućiti da se 　promijenimo.　 Ako razmislimo, materijalno postojanje je toliko čvrsto i snažno u ovoj dimenziji, da će nas zadržati na njoj. Ali, ako se harmoniziramo, oslobodimo našeg ega, onda će se stvari izmijeniti.

Jutros mi niti jedna stanica nije bila pošteđena Šivine, toliko intenzivne energije. Siguran sam da je to samo početak i da ću konačno, sa praznim umom i spreman, stići k Sai Babi dolje u Ašram u Putaparti… nešto će biti drugačije, siguran sam da će se dogoditi nešto.

Dakle, Om Sri Sai Ram,(14,23) nastavljamo s našim hodočašćem, s istraživanjima i otkrivanjima u pratnji dvojice naših prijatelja. Sutra stižemo u Rishikesh. U ovom pohodu, bit će trenutaka tišine, a sve ono što　je svojstveno　jednom dokumentarnom filmu, bit će malo usporeno. Prepustite se onome što slijedi, utišajte um i osluškujte energiju te uživajte u njoj. Otvorite čakre i dopustite si dolazak promjene. Namaste!

Nalazimo se u hramu 　Širdi Babe (16,2). U hramu su i Durge, Šiva Šakti, lingam, Lakšmi te Rama s bratom i Sitom.

Autobusom smo stigli u Rishikesh (18,2), u Laksvančuli. Nalazimo se pokraj rijeke Gange. U Hramu blizu mosta, koji se prostire na nekoliko razina, nalaze se sva Božanstva (20,32)….

Formulirajmo pitanje:　 Po vašem mišljenju, da li se Šiva nalazi u srcu, ili u plastičnom kipu? I, također, mislite li da je Sveti Antun u srcu ili u plastičnoj figurici?　 Pa recimo, plastični kipić pomaže da mi se u srcu aktivira Šiva, Sveti Antun ili Krist.

Evo nas u Haridwaru, u kojem danas nema sokolova, za razliku od prije dvije godine – kad sam bio ovdje,　nego se može vidjeti samo poneki galeb. Inače, Haridwar je poznat po sokolovima, i po tome što ga smatraju gradom koji predstavlja vrata za put prema Bogovima. Vrlo mi je teško govoriti, jer mi se ukočila čeljust od hladnoće. Lice mi se zaledilo na rikši. Jako je hladno. A na obali sam sjedio razodjeven: bio sam samo u majici. Početak je siječnja i jako je hladno.

Nalazimo se pred Keshavashramom, Memorijalom Lahirija　 Mahasaya kojeg je osnovao Swami Keshavanand Ji Maharaj, u Haridwaru. Konačno smo stigli u Mandir u kojem se nalazi pepeo Sri Lahiri Mahasaya…. Trenutak je toliko snažan i jedinstven, da se ne usudimo izustiti niti riječi…. U knjizi „Autobiografija jednog Yogija“ prekrasan Paramahansa Yogananda　nas je preko nezaboravnih stranica upoznao s Božanskim Yogavatarom….

Uključite istančane osjećaje kako bi se uskladili slušajući i osjećajući…. Keshabashram (25,45). I o tom izuzetnom Swamiju Keshabanandu učeniku Lahiri Mahasaya govori Yogananda u Autobiografiji…. Ovdje su slojevi Svetog Pepela (27,46) Sri Sri Lahiri Mahasaya (1828-1895).

Mislim da smo stigli do Anandinog Ma Samadi Mandira (30 min).

Sada je 5,30 sati ujutro, nakon sata vožnje automobilom, nalazimo se u Hramu Kunja Puri posvećenom Shakti koji ima 1650 metara i očekujemo izlazak sunca. Vide se vrhovi Himalaja (32,53). Slijedi jako težak put na opasnoj cesti. Nadamo se da neće biti hladno. Ovo je naš vozač (34,26).

Konačno sam u rijeci Gangi….　 „Voda je kao da ste skočili u otopljeni led“. Cijelu noć nisam spavao. Teško je, ali se na kraju tijelo navikne. Zaista je jako hladna. Čudno, ali na kraju se stječe dojam da nije hladno. No, ne misli se na to i jednostavno se uđe. To je nešto, na što sam dugo čekao, dvije godine…. Izgleda da sam dobio hipotermijsku disleksiju.

Nevjerojatno, voda je prehladna, no u meni je nešto jače od mene. Sad razumijem Hinduiste. 'Vidim' Paramahansa Yogananu koju se običavao kupati u Gangi. Odabrali smo ovo mjesto jer je tu voda čista. Ne znam da li je to hipotermija. No, ne mogu izaći iz vode zbog silne energije. Evo, izlazim, ledena je.

No, dešava se još nešto. Ovdje nikad ne spavam. Navečer legnem i osjećam protok snažne energije. Izuzetno snažne i prelijepe. I još nešto, preko dana uopće nisam gladan. Za ručak popijem šalicu toplog mlijeka. Zatim jedem navečer samo zato da slučajno preko noći ne osjetim glad, jer ne bih mogao ništa kupiti: sve se zatvara u 21 ili 21,30.

Zapadnjake se ovdje ne pozdravlja. Razlog je taj, što misle da bi ih to oštetilo u duhovnom smislu. No, tajna se krije u srcu. U srcu, a ne u umu. Treba samo otvoriti srce. Biti nasmijan. Pogledajte, ne uspijevam govoriti jer mi se čeljust polako zamrzava. A s druge strane sam pak jak, jak…. Treba prakticirati praničko disanje. Bilo je prelijepo (40,21). Namaste! Jako lijepo iskustvo. Sada treba popiti nešto toplo.

Uskoro će zaći sunce. Skoknuli smo do German Bakerya. Popit ću čaj da se ugrijem. Noge i ruke su mi se smrznule. Nadam se da ću se ugrijati　s čajem, kojeg zovu „Chai“ i koji se priprema sa kipućom vodom i mlijekom, unatoč tome što sam vegan.

Nažalost, nisam se uspio ugrijati pa sam odlučio trčati uz brdo sa naprtnjačom na leđima sve do Hrama. Kada sam ušao, osobe koje nikad prije nisam vidio, dale su mi znak da sviram i nešto otpjevam.

Zalazak sunca u Lax Manjulai (42,58). Osvit zore na Gangi uzduž ceste za „Špilju“ Vashista, Raminog Gurua. Uzimam vodu za naš Hram (44,24). Ovo je ulaz za Špilju Vashista. Pozvali su me da pričekam Swamija, koji će unutra napraviti puju pa sam im se priključio; rekli su mi da ne smijem snimati unutra. Snimke koje ćete vidjeti, snimio sam prije dvije godine. 　

Dalje idemo taksijem, autobusom i avionom u Bangalore. Na jug Indije. U Putaparti. Trka je započela.　　

　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　 - nastavlja se -　

IL RITORNO IN INDIA,video 1 di 2,il NORD:ANDREA IL DIARIO DI　...