OBREZIVANJE

Lat. circumcisio.

Obredno odstranjivanje prepucija.

Obrezivanje je vrlo čest obred plemenske, religijske ili spi-ritualne inicijacije muškaraca (u Jevreja i muslimana, u „primitivnih naroda" itd).

U ezoterizmu,^{> pripisuju mu se različita značenja: a) obredno usmrćivanje; b) simbolično uzašašće u androginat (dječak gubi krv poput djevojčice i skraćuje mu se penis); c) krvni dar i falička žrtva; d) kušnja...}

Opreka: (antonim) neobrezivanje (incirkumcizija) (Pavle, Gal, 6, 15); (komplement) subincizija; (recipročno) klitori-dektomija („ekscizija").

Napomena: S religijskog gledišta, obrezivanje je obred saveza, a s društvenog, ono je obred društvene integracije ili plemenski biljeg (Post, 17, 11; 34, 14).

B. B. Bettelheim. Les blessures symboliques (1954), prij. am. izd, izd. Gallimard.

OKULTAN

Riječ se u francuskom jeziku pojavljuje 1120. g. (Psautier d'Oxford), preuzeta iz lat. occultus = skriven, tajan.

Pojam nije lako definirati: ,,I eto se iz nje same [prirode] na-daje izvanredan primjer njezine skrivene moći [potentiae oc-cultae], takove znatnosti da se više ne može skrivati i ništa se tomu ravnoga ili sličnoga ne da naći. Tako priroda veliča samu sebe (Plinije, Naturalis historia, XXXII, 1,1). Pojam je vrlo čest u Bolosa s Mendesa, pseudo-Demokrita, oko 200. g. pr. n. e. (cf. Festugiere, R.H.T, sv. I), nalazimo ga posvuda (cf. nahual u Meksiku).

Dva najčešća značenja:

1) „skriveno i nepoznato po svojoj prirodi", npr. „okultni
utjecaj";

2) „koje se skriva", npr. „okultna organizacija",

3) i skriveno i skriva se, prirodno misteriozno i kulturno tajno, npr. „okultna znanost". Papus: „skrivena znanost" -Scientia occulta. Znanost o skrivenom - Scientia occultati. Znanost što skriva ono što je otkrila - Scientia occultans. To bi bila trojna definicija Okultne Znanosti (T.E.S.O, str. 25).

Neki autori smatraju da je smisao ovoga pojma ipak određeniji: a) „ono što još nije riješeno zvaničnom znanošću"

Rječnik 'Rhea',

1921): neobjašnjeno, ali objašnjivo, misterija je zapravo privremena i banalna; b) „'okultno'... ono što ostaje 'tajna' u pojavama ukoliko ih spoznajemo samo osjetili- q ma i ako se um samo na njih oslanja,... ono što se ne očituje u pojavama svemira, što ostaje 'tajna'" (R. Steiner, Znanost Okultnog, str. 20), ukratko, okultno = spiritualno, spoznatlji-vo samo umom u platonovskom smislu, nadosjetilno; c) ono što se temelji na „teoriji korespondencija" (R. Amadou, L'Occultisme, izd. Julliard, 1950, str. 20), simpatija; d) „riječ 'okultan' označuje... tajnu nad tajnama, totalnu spoznaju i totalnu moć" (apud J. Tondirau, L'Occultisme, izd. Mara-bout, 1964, str. 5).

R. ezoteričan, hijeratski, mana, metapsihički, misteriozan, numenalan, parapsihološki, svet, tajan.

B. P. Riffard, L'occultisme. Textes et recherches, bibl. Larousse, 1981, 191 str.

OKULTIRANJE

1) čin okultiranja obuke. Ovdje okultiranje ne znači zatajivanje (skrivanje ili maskiranje), nego očuvanje ili zaodijeva-
nje u okultnu (analogijsku, bitnu, nesvodljivu, značenjsku, živu) dimenziju onoga o čemu je riječ, na što se misli, što se čini. Npr. mit je okultiranje u usporedbi s alegorijom ili racionalnim diskursom.

„Svi oni, Barbari i Grci koji su se bavili izučavanjem božanskih stvari, zatamnjivali su načela stvari i istinu su prenosili kroz zagonetke i simbole, kroz alegorije, metafore i slične figure." (Klement Aleksandrijski, Stromata, V, 4, 21).

Opreka: raskrivanje.

V. disciplina arkane, ezotericizam, Hermetizam, Misterija, simbol, tajna.

2) odsutnost povijesnog ili mitskog lika, organizacije ili predmeta iz cikličkog očitovanja (analogno privremenom ne
stajanju nebeskog tijela), u tom slučaju češće se govori o „uspavljivanju" (npr. Graal).

U ezoterizmu su vrlo poznati slučajevi: - okultiranja bogova (npr. „Salmoksis (...) se sakrije u podzemni stan i tamo provede tri godine. Tračane je njegov nestanak teško pogodio i oni su ga oplakivali misleći da je umro. Ali on se četvrte godine iznenada pojavio medu njima." (Herodot, IV, 95).

- okultiranje XII. imama (H. Corbin, E.I.I, sv, I, str. 35-39;
sv. II, str. 175. sq): manja okultacija zbila se 873. g. kad je O.XII. Imam bio nevidljiv za sve osim za mali broj najbližih osoba, a veća okultacija 940. g. kad je XII. Imam objavio da će nestati sve do trenutka svojeg ponovnog dolaska (pa-rusije).

Opreka: epifanija. V. avatđra, ciklus.

OKULTIZAM

Riječ je stvorio Eliphas Lćvi 1856. g. (Dogma i ritual visoke magije) iz latinskog pridjeva occultus = skriven, tajan, tajanstven. „Usudili smo se pročeprkati po ruševinama bivših svetišta okultizma." (op. cit, cf. Dogme et rituel de haute magie, izd. Niclaus, str. 12).

1) Okultizam je prvenstveno VJEROVANJE u „okultne sile" i
PRAKSA „okultnih znanosti".

Kao vjerovanje, okultizam zastupa postojanje „fluida" putem kojih se nevidljivi svijet očituje u vidljivom, istražuje analogije i korespondencije između vidljivog i nevidljivog, ali i između raznih bića, zalaže se za čuvanje tajnosti dogme i obreda, vjeruje da postoji duboko suglasje između tajnih dogmi i obreda u različitih naroda. Okultizam kao praksa podrazumijeva spoznaju i primjenu magije, astrologije, mantija, okultne medicine, alkemije itd.

2) Okultizam u užem smislu podrazumijeva sva okultna
umijeća i okultne znanosti.

r

okultna umijeća alkemija astrologija magija mantika okultna medicina

f hermetizam II (o prirodi)

kabala, Nap. (o duhovima)

znanost o čudesima doktrina o korespondencijama

R. ezoterizam, magija, tradicija, tradicijske znanosti.

V. okultna umijeća, okultne znanosti.

3) Konačno, okultizam je ŠKOLA koju je u Francuskoj osno- q vao Eliphas Lćvi da bi joj Papus dao konačni oblik.

R. Guenon: „Okultizam je ujedno i vrlo nova stvar... Eliphas Lćvi ga je nastojao utemeljiti polazeći prvenstveno od hebrejske kabale, hermetizma i magije." (Spiritska zabluda, 1923, str. 61). Okultizam sam sebe smatra antimaterijalistič-kim i praktičnim te evolucionističkim i reinkarnacionističkim pravcem.

Prijelomni trenuci okultizma na Zapadu mogli bi se odrediti ovako: a) helenistički okultizam: Bolos sa Mendesa (pseudo--Demokrit, 200. g. pr. n. e), utemeljitelj aleksandrinske alkemije, unaprijedio je teoriju simpatija i antipatija; b) srednjovjekovni okultizam i renesansni okultizam (krajnji oblik dao mu je H. Cornelius Agrippa iz Nettesheima, cf. O okultnoj filozofiji, 1510. g); c) moderni okultizam čiji je začetnik Eliphas Lćvi (1856. g. ss) da bi vrhunac doživio s Papusom (1888. g. ss).

Napomena: Za okultiste. okultizam i ezoterizam su sinonimi. Ezoteristi ih smatraju nesumjerljivima. Te dvije discipline nisu se razvijale jednakim tokom: ne poklapaju se niti njihove razvojne etape, a niti im predmet nije isti: okultizam se zaustavlja na psihičkom, a ezoterizam prodire do spiritualnog. Niti metoda im nije zajednička: sinkretizmu okultizma suprotstavlja se inicijacija ezoterista. Ciljevi su također različiti: okultist teži praktičnoj svrsi, a ezoterist idealnoj. Prvi je i ponaj

bolje tu pomutnju razobličio R. Gućnon u knjigama Teo-zofizam, povijest jedne nadrireligije (1921) i Spiritska zabluda (1923).

B. Papus, Traitć m6ihodique de science occulte (1891), izd. Dangles, u 2 sv; R. Amadou, L'OccuUisme, izd. Julliard, 1950, 254 str; L. Chochod, OccuUisme et magie en Extr€me-Orient, 1949; (osporavanje) M. Bol

OKULTNA MEDICINA, EZOTERIČNA MEDICINA

Okultno umijeće i spoznaja što se sastoji od svih znanja i postupaka temeljenih na fiziologiji i anatomiji, patologiji, simptomatologiji, dijagnostici i terapeutici čovjeka shvaćenog kao organizam koji je nedjeljiv od Svega (Platon, Fedar, 270c).

„Okultna medicina" Eliphasa Levija (Dogma i ritual visoke magije, str. 324) isto je što i „specijalna medicina" Edouarda O Schurća (Velikiposvećenici, 1889), „inicijacijska medicina" P. Solića ili „ezoterična medicina" J. Michauda (Mćdecines isoteriques, mćdecine de demain, 1976, izd. J'ai lu, L 946).

„Službena medicina" temelji se na alopatiji, mehanicizmu, materijalizmu i kemiji. Ezoterične medicine počivaju na drugačijim metodama (homeopatija, radiestezija, akupunktura, astrologija, muzikoterapija, fltoterapija, alkemija, yoga, iri-skopija, inkubacija, šamanska ekstaza) i načelima (čovjek = = mikrokozmos, suptilna tijela, ritmovi i ciklusi).

V. akupunktura, homeopatija, ijatrokemija, ijatromantija, ijatromatematika, spagirija, suptilna fiziologija.

B. Hippocrate, OEuvres, prij. E. Littrć, u 10 sv, 1839-1861; Paracelse, OEuvres midico-chimiques, izd. Arene, Milano; R. Steiner (cf. V. Bott, Midecine anthroposophique, izd. Triad

i, L'occultisme devant la science, P.U.F, Q.S.J? br. 161, 1944

OKULTNE MOĆI

Sin: čudesne, Čudotvorne, izuzetne, čarobne, magične moći. Ljudske ili nadljudske, tjelesne ili duhovne sposobnosti stečene zahvaljujući „božanskoj milosti", inicijacijskoj disciplini ili okultnoj transmisiji. U njima se objavljuje u mogućnosti „božanska" (tj. nadljudska) priroda čovjeka, one obilježavaju pristupanje čovjeka određenoj razini bitka, svijesti ili života. Ako je izuzetna sposobnost prirodnog porijekla, nazivamo je nadarenošću (npr. Mozart), ako je metapsihičkog porijekla, nazivamo je SVOJSTVOM ili moći (cf. R. Tocquet, Les pouvoirs secrets de l'homme, izd. J'ai lu, A 273). U ezote-rizmu, moći nisu cilj nego znak. Uz to, često su spominjane u metaforičnom ili analogijskom smislu (npr. hodanje nad vodom znači vladanje osjećajima, hodanje po vatri vladanje spolnošću).

Valjalo bi razlikovati OKULTNE MOĆI (magiju) i OKULTNA ZNANJA (gnozu), a također okultna umijeća i okultne znanosti. Yogasutra navodi neke od okultnih moći: „učiniti tijelo nevidljivim" (III, 21),

ukinuti glad i žeđ (III, 31),

steći snagu slona (III, 25),

levitirati (III, 40),

prenositi tijelo u prostoru (III, 23);

te okultna znanja: spoznaja suptilnog (III, 34),

tjelesnog sustava (III, 31),

duha (III, 35)

glasanja prirodnih stvorenja (III, 17),

ranijih života (III, 18),

duhovnih stanja drugog čovjeka (III, 19),

malenog, skrivenog i udaljenog (III, 26) itd.

Budizam razlikuje pet razreda visokih znanosti (abhijM) (cf. L. de la Vallće Poussin, Le Bouddha et les Abhijnd, 1931, str. 335-342): čudesne moći (siddha = savršen) (postajanje o nevidljivim, hodanje nad vodom, prolaženje kroza zid, i si), božanski vid i sluh, znanje misli drugog čovjeka, sjećanje na ranije živote.

U Evanđelju po Marku, Isusu su pripisane razne okultne moći: oprost grijeha (2, 10), poziv grešnicima (2, 17), odlučivanje o sabatu (2, 28; 3, 4), iscjeliteljska moć (1, 31; 6, 56), moć nad elementima (4, 39; 6, 48), čitanje iz srdaca (2, 8; 8, 17), čitanje budućnosti (9, 31; 14, 27).

v. inicijacija, magija, magični predmeti, okultan, okultne znanosti.

B. Patanjali, YogasQtra, TU, 16 sq; Pavle, Prva poslanica Korinćanima, 12; Canon bouddhique pđli. Dfghanikaya, I, prij. s palija, izd. A. Maisonneuve, 1949.

OKULTNE ZNANOSTI

1) (prošireni smisao) Okultne znanosti su podgrane okultizma: okultna umijeća (npr. alkemija), okultne doktrine (npr.
hermetizam), okultne prakse (npr. vegetarijanstvo), okultna istraživanja (npr. efluviografija, istraživanje fluida*) i okultna
znanja (npr. znanost o čudesima).

v. okultan, okultizam.

2) (strogi smisao) Okultnim znanostima, za razliku od okultnih umijeća, naziva se okultizam kao metoda spoznaje sa svo
jim disciplinama.

Glavne okultne znanosti su: kabala (u ne-hebrejskom smislu: spoznaja suptilnih sila i nadnaravnih genija Stvaranja), hermetizam (u ne-historijskom smislu: spoznaja Elemenata, Kraljevstava i Kvaliteta prirode), ciklologija, aritmozofija, doktrina o korespondencijama (v. analogija), teorija „fluida" (tj. primhistorija, V), alegorizam, sklop teogonija-kozmogo-nija-antropogonija, sklop teozofija-kozmozofija-antropozofi- 285 ja i pretpostavke o životu poslije smrti.

R. okultne moći, okultna umijeća, tradicijske znanosti.

V. hermetizam II, kabala (napomena), magija, metapsihika, okultizam.

B. P. Carton, La Science occulte et les sciences occulles (1935), bibl. Le Fran^ois, 1976,436 str; R. Imbert-Nargal, Les sciences occultes ne sontpas des sciences, izd. Rationalistes, 1959, 331 str. (osporavanje).

OKULTNI KVALITET

1) Okultna vrlina. Okultno svojstvo.

Imanentno, nevidljivo, nesvodljivo, neobjašnjivo svojstvo, simpatijom može djelovati na daljinu zbog postojanja korespondencija i afiniteta.

Prvi veliki teoretičar okultnih kvaliteta bio je aleksandrijski alkemičar Bolos s Mendesa, pseudo-Demokrit (200. g. pr. n. e) (sljedbenici su mu bili pseudo-Maneto, I, st. pr. n. e, Plini-je, Galijan, Elijan i Raži). Prvi ih je osporavao Demokrit čija mehanistička fizika sve objašnjava atomima i prazninom, pri čemu su kvaliteti atoma tek puke afekcije osjeta.

„Prirodna magija (...), razabravši sile svih prirodnih i nebeskih stvari, istraživši radoznalim propitivanjem uzajamnu simpatiju, objelodanjuje skrivene i pritajene moći prirode i približava ih međusobnom primjenom." (Agrippa iz Nettesheima, O ništavnosti znanosti, 1527, pogl. 42).

Opreka: osjetilni kvalitet, istodobno uzrok i priroda. Osjetilni kvaliteti Mjeseca za astronoma su masa, temperatura i si. O-kultni kvaliteti Mjeseca za astrologa su ženski spol, utjecaj na tekućine, korespondencija s lijevim okom i si.

v. priroda, simpatija, vrlina.

B. (tekst) P. Pomponazzi, l,es enehantemenis (posthumno. 1556). prij. s lat. H. Busson. 1930; (studija) L. Thorndike, .4 history of inagic and cxneri-mental science. u 6 sv, Columbia U.P_{r 1923-1941.}

2) Okultni uzrok.

Prvi, neobjašnjeni i neobjašnjivi uzrok, misteriozan po sebi, a ne zbog tajanstvenih okolnosti.

Pojam je daleko prisutniji u okultizmu i skolastici nego u ezoterizmu (cf. kritika Augustea Comtea, Kurs pozitivne filozofije, sv. I, 1830). Primjer okultnog uzroka: strah od praznine.

ONIROMANTIJA

 v. mantika, san.