O ZLOČINU I KAZNI

 

 

               A ONDA jedan od sudaca gradskih istupi i reče: Govori nam o Zločinu i Kazni.

 

               A on odvrati govoreći:

               Upravo kad duh vaš ide lutajući na vjetru, vi, sami i nepaženi, radite zlo drugima i, stoga, sami sebi.

               I zbog počinjenoga zla morate kucati i čekati neko vrijeme nezapaženi na dverima blaženikâ.

 

               Poput oceana vaše je božansko jastvo;

               Zauvijek ostaje neokaljano.

               I poput etera diže se tek kad okrilati.

               Čak je poput sunca vaše božansko jastvo;

               Ono ne zna putovâ krtičinih niti traži rupâ zmijinih.

               Ali ne boravi božansko jastvo sámo u vašem biću.

               Mnogo je toga u vama već čovjek, a mnogo toga još nije čovjek,

               Nego bezobličan patuljak koji, u snu, ide kroz maglu tražeći vlastito buđenje.

               A govorio bih vam sada o čovjeku u vama.

               Jer, on, a ne važe božansko jastvo, ni patuljak u magli, zna zločin i kaznu za zločin.

 

               Često sam vas slušao gdje govorite o onome koji čini zlo kao da on nije jedan od vas nego tuđinac među vama i uljez u vašem svijetu.

               Ali, ja kažem: kao što se svetac i pravednik ne mogu dići iznad najvišega koje je u svakome od vas,

               Tako zli i slabi ne može pasti niže od najnižega, koje je, također, u vama.

               I kao što ni jedan list ne požuti bez tihoga znanja cijeloga drveta,

               Tako zločinac ne može činiti zlo bez skrivene volje svih vas. 

 

               Poput procesije idete zajedno prema svojem božanskom jastvu.

               Vi ste put i putnici.

               I kad jedan od vas padne, on pada zarad onih iza sebe, kao opomena na kamen spoticanja.

               Da, pada zarad onih pred sobom, koji se, iako brži i čvršćega koraka, još ne odmakoše od kamena spoticanja.

               A i ovo, iako ta riječ teško leži na vašim srcima:

               Ubijeni nije neodgovoran za svoje ubojstvo,

               A opljačkani nije nevin u tome što je opljačkan.

               Pravednik nije nedužan za djelo zloga,

               I neokaljani nije čist od djela okrutnikovih.

               Da, krivi je često žrtva oštećenoga.

               I još češće osuđenik nosi teret nekrivih i nevinih.

               Ne možete odijeliti pravednika od nepravednika, ni dobrog od zloga;

               Jer, oni stoje zajedno pred licem sunca, kao što su crna i bijela nit skupa otkane.

               I kad crna nit pukne, tkalac će pregledati cijelu tkaninu, a ispitat će i krosnu.

               Ako tko od vas dovede pred sud nevjernu ženu,

               Neka također na tezulji izmjeri srce njenoga muža, i neka mjerama izmjeri dušu njegovu.

               I neka onaj koji bičuje vrijeđaoca pogleda u duh uvrijeđenoga.

               I ako bi tko od vas kažnjavao u ime pravde i dizao sjekiru na zlu voćku, neka joj pogleda korijenje;

               I odista će naći korijene dobra i zla, plodne i neplodne, isprepletene zajedno u tihome srcu zemlje.

               I vi suci koji biste da budete pravedni,

               Kakvu osudu izričete onome koji je, premda pošten u tijelu, tat u duhu?

               Kako kažnjavate onoga koji ubija u tijelu, iako je i sâm ubijen u duhu?

               I kako gonite onoga koji je na djelu varalica i tlačitelj,

               Iako je, također, sâm izmučen i zlostavljan?

               I kako ćete kazniti one čije je kajanje veće od njihovih nedjela?

               Zar kajanje nije pravda kojom upravlja isti taj zakon kojem biste rado služili?

               Ipak, ne možete svaliti kajanje na nevinoga niti ga dići sa srca krivčeva.

               Nepozvano, vikat će u noći da se ljudi probude i pogledaju sami sebe.

               I vi koji biste da razumijete pravdu, kako ćete dok ne gledate sva djela pri punoj svjetlosti?

               Samo ćete tada znati da su ispravan i pali jedan čovjek što stoji u sumraku između noći svojega patuljastog jastva i dana svojega božanskog jastva,

               I da kamen ugaoni u hramu nije viši od najniđe stijene u njegovu temelju.

 

 

Ulomak iz knjige PROROK Halila Džubrana