O ZABLUDAMA
Naša će civilizacija ubrzo nestati najviše zbog toga što je uništila ženu. Uzrok je u patološkoj muškoj posesivnosti par excellence u živom svijetu.
Sve drugo su zablude ili mentalna zagađenja. Istina, traju tisučljećima. Budućnost ionako ne pripada muškarcima nego dobrim frižiderima.
Karlo Šoštarić
Malo uvida s interneta:
Promiskuitet
Psihologija i psihosociologija je davno dokazala kako je promiskuitet psihički poremećaj ovisnosti o seksu!
Razumijevanje seksualne ovisnosti može se postići koristeći široko prihvaćenu definiciju kriterija poremećaja ovisnosti:
1. Ustrajanje na određenom tipu ponašanja tijekom dužeg vremena nego je namjeravano
2. Trajna žudnja za takvim ponašanjem te jedan ili više neuspješnih pokušaja za smanjenjem ili kontroliranjem ponašanja
3. Mnogo vremena provedeno u tim aktivnostima ili pokušajima oporavljanja od njegovih efekata
4. Često poduzimanje takvih radnji kad se od osobe očekuje da ispuni određene društvene, radne, akademske ili kućne obveze
5. Ustrajanje na ponašanju unatoč svijesti o trajnom i ponavljanom financijskom, fiziološkom ili fizičkom problemu koji takvo ponašanje izaziva.
…žene koje su mijenjale partnere su često proglašavane bludnicama, a u doba inkvizicije čak i vješticama te su bile brutalno pogubljivane.
Upravo zbog potomstva u ljudske gene urezao se promiskuitet kako bi se lakše nastavila ljudska vrsta
Varanje
Razlog: Muškarci češće imaju izvanbračne afere.
Zašto je to stereotip? Zato što muškarci češće imaju jednokratan izvanbračni seks, a ne afere u smislu dugih ljubavnih veza. Istina je da muškarci drugačije doživljavaju seks od žena i jasno ga mogu odvojiti od ljubavi. Puno više muškaraca ne vara nego što vara, a ljubav prema njihovim ženama je neupitna. Dakle, oni koji njeguju prave ljubavničke odnose u velikoj su manjini.
Upucavanje ženama
Razlog: Mnoge žene se žale da im se upucavaju oženjeni muškarci.
Zašto je to stereotip? Istina je da postoje muškarci u vezama koji se upucavaju drugim ženama. Jednako tako je i istina da većina njih ne bi nikada išla dalje od verbalnog upucavanja. No, na stranu čak i to – činjenica je zapravo da su ti koji se upucavaju drugim ženama u tolikoj manjini u odnosu na sve druge muškarce da ih apsolutno nije vrijedno spominjati. To je čak potvrđeno i istraživanjima – većina je muškaraca pristojna.
Muškarci se ne mogu promijeniti
Razlog: Muškarca morate prihvatiti takvog kakav je jer se on nikada neće promijeniti.
Zašto je to stereotip? Mnogi muškarci konstantno se mijenjaju baš kao i žene. Odrastaju, preslaguju prioritete, cijene neke nove stvari i neke nove ljude. Mnogi dožive iskustva koja će ih nepovratno promijeniti. Ako se tvrdi da se muškarci ne mijenjaju, onda se to isto može reći i za žene jer smo svi ljudi. Činjenica je da se ljudi ipak mijenjaju, ma koliko to neki nastojali drugačije prezentirati.
Testosteron
Razlog: Testosteron je 'kriv' za veliku seksualnu želju muškaraca.
Zašto je to stereotip? Istina je da povećana razina testosterona uzrokuje jači seksualni libido kod muškaraca, ali jedno je libido, a drugo promiskuitet. Unatoč velikoj seksualnoj uzbuđenosti, muškarci neće trčati za svakom suknjom. Ako su u vezi, prakticirat će nešto češći seks s partnericom, a ako nisu – bit će puno solo seksa. I to je češća varijanta nego seks s usputnim ženama.
Ostali rezultati istraživanja pokazali su kako su ljudi sve skloniji eksperimentiranju po pitanju seksa, a trećina heteroseksualnih žena priznala je kako su imale seksualno iskustvo s istim spolom. 84 posto muškaraca otkrilo je kako su isprobali seks u troje, a to isto je učinilo 57 posto žena.
Podaci o varanju su itekako iznenadili znanstvenike. Naime, gotovo polovica žena i muškaraca priznala je kako su prevarili partnera, a 42 posto muškaraca i 22 posto žena otkrilo je kako bi partnera bez razmišljanja prevarili kada bi bili sigurni da se to nikada neće saznati.
Kibuc i seks
Artzi kibbutzim were also more devoted to equality of the sexes than other kibbutzim. Women called their husbands ishi ("my man") rather than the customary Hebrew word for husband ba'ali (lit. "my owner"). The children slept in children's houses and visited their parents only a few hours a day. Aversion to sex was not part of the kibbutz ideology; to this end, teenagers were not segregated at night in Children's Societies, yet many visitors to kibbutzim were astonished at how conservative the communities tended to be.
Prema teoriji Wilhelma Schmidta iz 30-ih godina 20. stoljeća, žene su počele kultivirati biljke i tu su tajnu prenosile svojim kćerima, što je bio temelj ženske društvene dominacije. Iako ta teorija nije potkrijepljena nikakvim dokazima, činjenica je da je štovanje Božice u različitim ranim civilizacijama, od Europe, preko bliskog istoka, Indije, pa do Kine i Japana, bilo povezano s plodnošću usjeva i sa zaštitom kraljeva i gradova.
Suvremenim kontroverzama oko matrijarhata prethodio je Johann Jakob Bachofen (1815-1887), švicarski pravnik, sudac i profesor rimskog prava na bazelskom sveučilištu, knjigom "Majčinsko pravo" ("Das Muterrecht", 1861). U drevnim društvima, kaže Bachofen, vladao je promiskuitet, brak nije postojao, i djeca najčešće nisu znala tko im je otac. Majčinstvo je, pak, bilo očito. Zbog toga su ta društva bila matrilinearna (kao npr. kod židova), jer su ljudi mogli znati svoje pretke samo preko majčine linije. I to, dakako, samo ženske pretke – od majke do majke. To je, opet, utjecalo i na prava vlasništva. Tako su žene, prema Bachofenu, postupno stekle političku prevagu. Bilo je to u vrijeme neolitičke revolucije, kad su ljudi otkrili poljodjelstvo, i kad su nastali mitovi o Amazonkama i Furijama. Ljudi su tada, kaže Bachofen, "osjećali jedinstvo svega života i harmoniju svemira" i prihvatili su filozofiju "reguliranog naturalizma", u kojoj je majčinska ljubav činila osnovu svih društvenih veza. Bachofen je u mitovima vidio nagovještaje i tragove tog drevnog života. Zeus, koji pobjeđuje Titane; Had, koji siluje Perzefonu, Edip, koji ubija Sfingu, odjek su davne revolucije, u kojoj muška prevlast nasilno smjenjuje žensku.
Nasuprot Bachofenu i njegovim sljedbenicima, Sir Henry Maine je 1851. zastupao gledište da je patrijarhalna obitelj bila najranija društvena jedinica, a da se matrijarhat mogao eventualno pojaviti kao simptom degeneracije društva u situacijama kad bi žene brojčano nadmašile muškarce. Maineovu patrijarhalnu teoriju ponovno je 1891. podupro Edward Westermarck, koji je odbacivao Bachofenovu tvrdnju da su mitovi i legende neka vrsta kolektivne memorije čovječanstva.
Rasprava o matrijarhatu nije završena. Unatoč prevladavajućem mišljenju, bilo je i još uvijek ima uglednih zagovornika suprotnog gledišta, kao što je npr. američki profesor Joseph Campbell. Uvođenje i razmatranje novih pojmova, kao što su matrifokalnost, dijarhija, itd. (vidi gore) zamaglili su i otežali proučavanje matrijarhata u užem, antropološkom ili sociološkom smislu, tj. u onom u kojem je bio prvotno definiran. No s druge strane, te su rasprave dale velik doprinos redefiniranju suvremenih odnosa među spolovima, novim pogledima na povijest, religiju i filozofiju. Imale su velikog utjecaja na kritiku suvremenih «velikih» religija, na razvoj novih religijskih pokreta, na repozicioniranje feminističkog pokreta i na različita društvena kretanja – od politike i ekologije, pa do suvremene umjetnosti.
Obitelj u antici – Rim i Grčka
Apsolutni vladar je muškarac. Ima vlast nad imovinom, odlučuje o ţivotu i smrti. Ţena sluţi za reprodukciju. Izraţen je inflanticid, blizanačka djeca smatraju se grijehom. U ritualima, djeca se prinose kao ţrtve bogovima, bacaju se u temelje graĎevina. Udaja ţena bila je oko 12-te, ţenidba muškaraca oko 14-te godine. Prakticira se ubijanje starijeg / nemoćnijeg roditelja, koje vrši najstariji sin u obitelji.
U periodu 80-tih do 90-tih godina, naglašena je veća populacija starijih ljudi, učestali su razvodi kao i ponovna ženidba, u porastu je populacija samaca.
Ekstrovertirani → otvorenost i usmjerenost na dijete, razgovori o problemima → rezultati kod djece: teţnja ka postignućima, otvorenost u ţeljama ili neslaganju...
Introvertirani → zatvorenost, usmjerenost na sebe, roditelji malo govore, nema komunikacije s djecom, rezerviranost → rezultati kod djece: nesigurnost, povučenost, zatvorenost/ne razgovaraju otvoreno o svojim problemima...
Opažajući → zanimanje za detalje u dječijem ponašanju, paţljivo slušaju dijete, ustrajnost u radu s djetetom → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Intuitivan → kreativnost, rad s djecom na temelju trenutačnih ideja → rezultati kod djece:
Racionalan → razumnost i logičnost, postojanost → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Emocionalan → odluke na temelju osjećaja, subjektivnost → rezultati kod djece:
Teoretizirajući → odgoj shvaćaju kao izvršenje zadatka, teško se emocionalno izražavaju →
rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Pragmatičan → funkcioniraju na temelju osjetila → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Dominantan → strogost, jasni ciljevi, odlučni i diraktni, optimistični, samozadovoljni, nameću
se kao autoriteti, nameću hijerarhiju → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Utjecajan → (vidi u literaturi)
Postojan → (vidi u literaturi)
Prilagodljiv → (vidi u literaturi)
http://www.mother-god.com/matriarchy.html______________________
[1] http://www.tportal.hr/lifestyle/sexfiles/268533/Sve-vise-ljudi-uziva-u-seksu-u-troje.html [2] http://www.tportal.hr/lifestyle/sexfiles/246954/Ljudi-su-genetski-predodredeni-da-varaju.html [3] http://www.tportal.hr/lifestyle/sexfiles/233430/Je-li-istina-da-su-muskarci-promiskuitetni.html [4] http://hr.wikipedia.org/wiki/Matrijarhat [5] http://www.ffri.hr/~evega/OBITELJSKA%20PEDAGOGIJA-predavanja2007.pdf
bglavac
irida
