O.M. Aivanhov: “Zlo se prilijepi na naše negativne riječi i prije ili kasnije ih ostvari!”

Mnogi nisu naučili vladati svojim mislima i svojim osjećajima i u razgovorima dopuštaju sebi da pričaju bilo što jedni o drugima. Znajte dobro da je to vrlo ozbiljno, jer ako ste nekog izogovarali, ako ste mu uprljali ugled ili čast, mogu započeti loši događaji po njega i njegov razvoj i onda će vas Nebo osuditi. Naravno da se kaže: „Ali ja nisam mislio ozbiljno za ružne riječi koje sam izgovorio.“ To je moguće, ali trebate znati da se zli duhovi prilijepe za naše negativne riječi i prije ili kasnije ih ostvare.

Riječ služi kao materijalni oslonac kojim ih snabdijevamo i njome se oni koriste za izvršenje svojih loših namjera. Zlim duhovima ne možemo zamjeriti. Na nama je da ih ne snabdijevamo situacijama u kojima mogu nanijeti zlo.

Treba, dakle, biti oprezan: onog momenta kada primijetite da ste suviše daleko otišli u svojim kritikama ili optužbama protiv nekoga, brzo se potrudite da pronađete druge riječi, druge misli, druge snage koje će popraviti štetu. Jedino u tom slučaju zakon će vas osloboditi. Općenito govoreći, nijedan razgovor nikada ne treba završiti negativnim riječima. Čak i ako smo primorani da nekoga kritiziramo s razlogom, treba se potruditi da se kraj razgovora završi pozitivno u odnosu na tu osobu.

U svakoj osobi uvijek ima nešto dobro, zato pronađite kod dotične osobe i najmanju kvalitetu, spomenite je i zaustavite se na tome. Da bismo upoznali sebe i vidjeli gdje smo, dobro mjerilo je da analiziramo svoje riječi: pričamo li lakomisleno? Ono što kažemo, je li bez veze, neumjereno, koristoljubivo… zlobno? Jednom kada ste se analizirali, budno pazite. Prije nego što progovorite zapitajte se iz kojeg razlog želite otvoriti usta: je li to zato jer želite učiniti dobro, da nekoga osvijetlite, oslobodite, izliječite ili pak da udaljite, izravnate račune, ponizite i tako zadovoljite težnju svoje niske prirode. U tom slučaju, bolje je šutjeti. Općenito govoreći i u svakom slučaju, bolje je manje pričati. Riječ je ta koja često zadržava bića na nižem stupnju razvoja.

Zato ubuduće vodite računa. Bilo koje da su osobe koje susrećete, trudite se pričati o korisnim starima, da kada se svaka od njih vrati kući, pomisli o drugima: „Ah, neka su blagoslovljena ova bića za sve dobre riječi kojima su mi dala hrabrost, bolje viđenje stvari, kojima su mi izazvala želju da uvijek slijedim put svjetlosti!“

Govor nije dan čovjeku da oslabi ili obeznani druge. Njegova uloga je da podigne onog koji je pao, da vrati one koji su se udaljili, da osvijetli onoga koji je u tami. Jezik je dan ljudima da blagoslivljaju, zahvaljuju, da se pročišćuju u mudrosti, pravičnosti i ljubavi. Oni koji ne prepoznaju vrijednost ovog bogatstva koje posjeduju, izgubit će ga jednog dana u ovoj ili nekoj narednoj inkarnaciji.

Riječ je čarobna

Naučite da se obraćate s ljubavlju i blagošću, ne samo ljudima, već i životinjama i cvijeću, pticama, drveću, cjelokupnoj prirodi jer je to božanstvena navika. Onaj tko umije izgovoriti riječi koje nadahnjuju, koje oživljavaju, posjeduje čarobni štapić u svojim ustima i on te riječi nikada ne izgovara uzalud jer se u prirodi uvijek nađe neki od četiri elementa: zemlja, voda, zrak i vatra, koji je prisutan, pažljiv, čekajući moment da odjene sve što je iskazano. Može se dogoditi da se izvršenje proizvede daleko od onoga koji je posijao klicu, ali znajte da se uvijek dogodi.

Na isti način na koji vjetar nosi zrna, koja niču daleko, tako i naše dobre riječi lete daleko od naših očiju i mogu proizvesti dobre rezultate. Ako ste naučili vladati svojim mislima i svojim osjećajima, da postignete stanje ravnoteže, čistoće, svjetlosti, vaša riječ će proizvesti valove koji će korisno djelovati na cijelu prirodu.

Nisu dovoljne isprike, treba ispraviti greške

Ako ste prema nekome loše postupili, nije dovoljno da se ispričate: trebate ispraviti grešku. Samo pod tim uvjetom ste oslobođeni. Reći onome koga ste oštetili: „Žao mi je, oprostite…“, nije dovoljno i božanski zakon će vas pratiti sve dok ne ispravite štetu koju je on podnio. Kazat ćete: „Ali, ako mi ta osoba oprosti?“ Ne, pitanje nije riješeno tako lako, jer zakon i osoba nisu ista stvar. Osoba vam može oprostiti, zakon vam ne oprašta sve dok se ne budete ispravili. Svakako onaj koji oprašta dokazuje svoju plemenitost, velikodušnost, on se odvaja, oslobađa se vrtloga koji ga drži u niskim sferama astralnog plana. Kada Isus kaže da treba oprostiti svojim neprijateljima, to znači da se čovjek treba osloboditi negativnih misli i srdžbe koje nagrizaju. Ali oproštaj ne rješava pitanje: oproštaj oslobađa onoga koji je bio zlostavljan, ali ne oslobađa onoga koji je napravio grešku. Da biste bili oslobođeni, morate ispraviti grešku.

Mislite kako su teškoće prolazne

Pred svakom teškoćom koja iskrsne recite sebi: „Oh, ovo je samo na trenutak, neće potrajati. Proći će. Iznenađeni ste? Ne mislite da to može biti djelotvorno? Da, to je uspješna formula, provjerio sam je. I sama pomisao da su nesreće prolazne pomaže da se podnesu. I najzad, točno je da neće potrajati vječno. Dvadesetak, tridesetak, četrdesetak godina? Pa dobro, to nije vječnost! Treba samo imati strpljenja. U stvari, vi ste sami sebe često stavljali u zapetljane situacije godinama. Onda ste se pokazivali postojani, strpljivi, zaista pravi model postojanosti. E, pa, sada je potrebno da budete isto tako strpljivi da biste se povratili.

Dobru, kao i zlu, potrebno je vrijeme da se pojavi. Zato već od sada, bilo kakve da su vaše nevolje recite sebi: „Ovo je samo jedan loš moment koji prolazi. Uskoro ništa neće ostati od ovoga, jer sada posjedujem mogućnost da gradim svoju budućnost i da je živim na božanski način, i prionite na rad.

Omram Mikhael Aivanhov

Odlomak iz knjige “Zlatna pravila za svakodnevni život”

Bebamur.com