O.M. Aivanhov - Zlatna pravila za svakodnevni život

 

 

Izbjegavajte da kritizirate – pozitivna riječ

Mnogi nisu naučili da vladaju svojim mislima i svojim osjećanjima i u razgovorima dozvoljavaju sebi da pričaju bilo što jedni o drugima. Znajte dobro da je to vrlo ozbiljno, jer ako ste nekog izogovarali, ako ste mu uprljali ugled ili čast, mogu da započnu loši događaji po njega i njegov razvoj i onda će vas Nebo osuditi. Naravno da se kaže: „Ali ja nisam mislio ozbiljno za ružne riječi koje sam izgovorio.“ To je moguće, ali trebate znati da se zli duhovi prilijepe za naše negativne riječi i ranije ili kasnije ih ostvare.

 

Riječ služi kao materijalni oslonac kojim ih snabdijevamo i njom se oni koriste za izvršenje svojih loših namjera. Zlim duhovima ne možemo da zamjerimo. Na nama je da ih ne snabdijevamo situacijama u kojima mogu da nanesu zlo.

 

 Treba, dakle, biti oprezan: onog momenta kada primijetite da ste suviše daleko otišli u svojim kritikama ili optužbama protiv nekoga, brzo se potrudite da pronađete druge riječi, druge misli, druge snage koje će da poprave štetu. Jedino pod tom slučaju zakon će vas osloboditi. Općenito govoreći, nijedan razgovor nikada ne treba završiti negativnim riječima. Čak i ako smo primorani da nekoga kritiziramo s razlogom, treba se potruditi da se kraj razgovora završi pozitivno u odnosu na tu osobu.

U svakoj osobi uvijek ima nešto dobro, zato pronađite kod dotične osobe i najmanju kvalitetu, spomenite ju i zaustavite se na tome. Da bismo upoznali sebe i vidjeli gdje smo, dobro mjerilo je da analiziramo svoje riječi: pričamo li lakomisleno? Ono što kažemo, da li je bez veze, neumjereno, koristoljubivo...zlobno? Jednom kada ste se analizirali, budno pazite. Prije nego što progovorite zapitajte se iz kog razlog želite da otvorite usta: da li zato što hoćete da učinite dobro, da nekoga osvijetlite, oslobodite, izliječite ili pak da udaljite, izravnate račune, ponizite i tako zadovoljite težnju svoje niske prirode. U tom slučaju, bolje je šutjeti. Općenito govoreći i u svakom slučaju, bolje je manje pričati. Riječ je ta koja često zadržava bića na nižem stupnju razvoja.

Zato ubuduće vodite računa. Bilo koje da su osobe koje susrećete, trudite se da pričate o korisnim starima, da kada se svaka od njih vrati kući, pomisli o drugima: „Ah, neka su blagoslovljena ova bića za sve dobre riječi kojima su mi dala hrabrost, bolje viđenje stvari, kojima su mi izazvala želju da uvijek sledim put svjetlosti!“

Govor nije dat čovjeku da oslabi ili obeznani druge. Njegova uloga je da podigne onog koji je pao, da vrati one koji su se udaljili, da osvijetli onoga koji je u tami. Jezik je dat ljudima da blagoslivljaju, zahvaljuju, da se pročišćuju u mudrosti, pravičnosti i ljubavi. Oni koji ne prepoznaju vrijednost ovog bogatstva koje posjeduju, izgubit će ga jednog dana u ovoj ili nekoj narednoj inkarnaciji.

 Riječ je čarobna

Naučite da se obraćate sa ljubavlju i blagošću, ne samo ljudima, već i životinjama i cvijeću, pticama, drveću, cjelokupnoj prirodi jer je to božanstvena navika. Onaj tko umije da izgovori riječi koje nadahnjuju, koje oživljavaju, posjeduje čarobni štapić u svojim ustima i on te riječi nikada ne izgovara uzalud jer se u prirodi uvijek nađe neki od četiri elementa : zemlja, voda, zrak i vatra, koji je prisutan, pažljiv, čekajući moment da odjene sve što je iskazano. Može da se desi da se izvršenje proizvede daleko od onoga koji je posijao klicu, ali znajte da se uvijek dogodi.

Na isti način na koji vjetar nosi zrna, koja niču daleko, tako i naše dobre riječi lete daleko od naših očiju i mogu da proizvedu dobre rezultate. Ako ste naučili da vladate svojim mislima i svojim osjećajima, da postignete stanje ravnoteže, čistoće, svjetlosti, vaša riječ će proizvesti valove koji će korisno djelovati na cijelu prirodu.

Nisu dovoljna izvinjenja, treba ispraviti greške

Ako ste prema nekome loše postupili, nije dovoljno da se izvinite: treba da ispravite grešku. Samo pod tim uslovom ste oslobođeni. Reći onome koga ste oštetili: „Žao mi je, izvinite...“, nije dovoljno i božanski zakon će vas pratiti sve dok ne ispravite štetu koju je on podnio. Kazat ćete: „Ali , ako mi ta osoba oprosti?“ Ne, pitanje nije rešeno tako lako, jer zakon i osoba nisu ista stvar. Osoba može da vam oprosti, zakon vam ne oprašta sve dok se ne budete ispravili. Svakako onaj koji oprašta dokazuje svoju plemenitost, velikodušnost, on se odvaja, oslobađa se vrtloga koji ga drži u niskim sferama astralnog plana. Kada Isus kaže da treba oprostiti svojim neprijateljima, to znači da čovjek treba da se oslobodi negativnih misli i srdžbe koje nagrizaju. Ali oproštaj ne rješava pitanje: oproštaj oslobađa onoga koji je bio zlostavljan, ali ne oslobađa onoga koji je napravio grešku. Da biste bili oslobođeni, morate da ispravite grešku.

Mislite kako su teškoće prolazne

Pred svakom teškoćom koja iskrsne recite sebi: „ Oh, ovo je samo na trenutak, neće potrajati. Proći će. Iznenađeni ste? Ne mislite da to može da bude djelotvorno? Da, to je uspješna formula, provjerio sam je. I sama pomisao da su nesreće prolazne pomaže da se podnesu. I najzad, točno je da neće potrajati vječno. Dvadesetak, tridesetak, četrdesetak godina? Pa dobro, to nije vječnost! Treba samo imati strpljenja. U stvari, vi ste sami sebe često stavljali u zapetljane situacije godinama. Onda ste se pokazivali postojani, strpljivi, zaista pravi model postojanosti. E, pa, sada je potrebno da budete isto tako strpljivi da biste se povratili.

Dobru, kao i zlu, potrebno je vrijeme da se pojavi. Zato već od sada, bilo kakve da su vaše nevolje recite sebi: „Ovo je samo jedan loš moment koji prolazi. Uskoro ništa neće ostati od ovoga, jer sada posjedujem mogućnost da gradim svoju budućnost i da je živim na božanski način, „ i prionite na rad.

Odlomak iz knjige "Zlatna pravila za svakodnevni život" Omraama Mikhaela Aivanhova

Jedan od principa života je - princip biserne školjke.

Kada zrnce pijeska prodre u školjku, ono počinje da je iritira i povređuje nježno tijelo plašta. Plašt ga oblaže i okruži svojim tijelom, kao rezultat toga od zrna pijeska nastaje biser.

Kada vam se u životu dešavaju neprijatnosti, posmatrajte ih kao zrno pijeska, unutar vašeg bića ... I pokušajte stvoriti od tog iskušenja biser.

 Omraam Mikhaël Aïvanhov (Mihail Ivanov)

 

Omram Mikhael Aivanhov (1900-1986) francuski filozof i pedagog, prosvjetitelj. Rođen u Makedoniji, u Srpcima na Pelisteru kod Bitolja. U sedmoj godini odlazi u Bugarsku. Iz Bugarske odlazi u Francusku 1937.