Novi pojmovi su DJELO I SUMNJA Ako je stanje ljubomore perzistento sa svim partnerima, onda uzroke terba potraziti u sebi. Neutemeljena, bolesna ljubomora, te stalno prigovaranje za nesto sto se "mozda" dogodilo ili ce se "eventualno" dogoditi, mogu navesti partnera da zapocne razmisljati o tome, iako prije toga nije postojala nikakva namjera. Nacin razmisljanja ne mozemo znati, naravno, ali mozda ce se desiti nesto slicno ovome - "Stalno me za nesto optuzuje, ništa konkretno ne poduzima, samo prica, prijeti, a vjerojatno nista nece poduzeti niti ako se nesto stvarno dogodi, a prigovaranje i optuzivanje ionako slusam. Zasto ne uraditi nesto za sta sam vec optuzen/a". Bolji nacin je ne muciti partnera svojim sumnjama, a dobra stvar je sto se ne ugrozavate ono sto imate. Ako se pojave sigurni dokazi, treba reagirati. Sad, opet, ljubomorni ljudi ( teorija zavjere – sve se uklapa ) opsesivno traze dokaze eventualne prevare, a razlog tomu treba traziti u njima, ali bi trebalo prestati traziti dokaze i stalno provjeravati partnera. Ako je stanje da s nekim partnerima osjecate potpunu sigurnost, bez i najmanjeg straha od prevare, dok vas s drugim ljubomora izluduje, onda uzrok treba traziti u nacinu ponasanja trenutnog partnera, onog koji izaziva ljubomoru. Uzroci mogu biti razni, ili je zaista u pitanju prevara, ili vam partner zbog svoje nesigurnosti salje signale kako postoji mogucnost da cete ga izgubiti ili da mu/joj niste jedina osoba u zivotu. Postoji mogucnost da je jedna od onih osoba koja ima potrebu da se svidja svima, pa iako mozda nikad ne ide do kraja s drugim osobama, uvijek koketira i trazi nacin da im se svidi. To naravno ne spada u klasicne prevare, ali jednako boli i vrijeda partnera, stvarajuci u njemu kompleks manje vrijednosti i nesigurnosti. Ako je stanje takvo da nema obrasca, vec patner, sto zbog svog odgoja ili pocesto vlastitog bezobrazluka, ne zna granicu izmedu lijepog i pristojnog ponasanja prema drugim osobama suprotnog spola, koketira sa svima. Na prigovor na takvo ponasanje, te osobe po pravilu prelaze u kontranapad na partnera optuzujuci ga da je bolestan, patoloski ljubomoran, nepovjerljiv, pa cak da je opsjednut. A u stvari je to refleksija onoga što te osobe same jestu i mislju i postupanjem. Ukoliko je stanje takvo da se u uvodu u vezu nije moglo doci do spoznaja o obrascu ponasanja, onda je situacija potpuno drugacija i ljubomora se ne moze shvatiti ni kao patolosko stanje ni kao prolazna pojava, vec kao rezultat zasicenja, jednostranog mjenjanja odnosa ili jednostavno prestanak ljubavi s jedne strane. Situacija je to koja se stvara u samoj relaciji, a karakterisu je potreba jednog partnera za dominacijom, te uzimanje svih prava kontrole, a u isto vrijeme zabranom ili ignorisanjem svojih partnerskih obaveza. U ekstremnim situacijama ljubomora se može pretvoriti u ozbiljan psihološki problem, jer cete zaista postati nesigurni, nepovjerljivi i vjerojatno necete moci sklopiti prijateljstva s osobama istog spola jer cete ih uvijek dozivljavati kao potencijalnu konkurenciju. Takav zivot neminovno vodi pitanju "Sta ja ovdje radim ?". Posljedice su logicne, iako uvijek postoji mnogo faktora koje treba posloziti da bi sve bilo u redu i razlaz se ucinio bezbolnim.