Časopis broj 58

Riječ urednika
Andrija Jončić 

 
O uzrocima današnje financijske krize koja je munjevito zahvatila čitav svijet, prvenstveno se govori kao o prolaznom ekonomskom fenomenu koji će trajati tijekom ove ili najdulje nekoliko narednih godina. Daljnji nastavak beskonačnog napretka našeg civilizacijskog oblika smatra se neupitnim, kao da je to nešto što se samo po sebi podrazumijeva.
Hoće li biti baš tako, ili je ova kriza samo vrh ledenog brijega koji se vidi iznad površine? Nisu li možda njeni uzroci puno dublji i ozbiljniji od onoga što se vidi na prvi pogled?
Neki su filozofi već u vremenu između dva svjetska rata govorili o počecima krize našeg svijeta i predviđali ono što se danas događa. Jedan od njih bio je i Karl Jaspers koji u svom djelu Duhovna situacija vremena, objavljenom 1931. godine, sagledava duboke uzroke globalne krize i njene negativne kulturne implikacije. Obrazlaže posljedice razvitka tehničkog svijeta i vidi njegovu negativnu perspektivu kao preobrazbu planeta u jednu jedinu tvornicu radi iskorištavanja njegovih tvari i energija.
Nadalje navodi da paralelno sa sve većom ulogom tehnike raste uloga mase koja postaje dominantna snaga u društvu. Međutim, ona je tek goli kvantitet bez identiteta i odgovornosti: Vlast u masovnoj organizaciji posta­je sablasno nevidljiva. Ljudi bi ukinuli vlast uopće. Slijepi su za činjenicu da bez vlasti nema ni opstanka za ljudske mase. Tako se naziru rasap, fasade, režija, pregovori, razvlačenje, nagodbe, slučajne odluke i nadmudrivanje. Posvuda svaki put ima naročitih oblika korupcije prema privatnim interesima. Oni opstaju zbog toga što svi sudionici koji o tome znaju mirno šute. ... Rijetko se nađe čovjek koji doista preuzima odgovornost.
Govori o strahu za život kao strašnom pratiocu modernog čovjeka kakav možda još nikada nije postojao: Ne bi li se održao kao opstanak, svatko mora svoju radnu sposobnost napregnuti do najviše učinkovitosti; zahtijeva se nemir i prisila da se radi još više; zna se da onaj koji ne drži korak ostaje na podu; tko je stariji od 40 godina, vidi kako je izopćen. ... Strah za život prebacuje se na tijelo. Unatoč povećanim izgledima glede trajanja života vlada i sve veći osjećaj životne nesigurnosti. Od liječničke njege zahtijeva se znatno više nego što to medicinski znanstveno ima smisla. 
Smatra da su odgoj i obrazovanje, budući da su svedeni tek na puku upotrebljivost čovjeka, doveli do prekida povijesne tradicije. Opstati može samo ono što se uklapa u novi svijet tehničkog racionalizma stvorenog na Zapadu. Uzdrmani su sami temelji ljudske kulture, a cijeli planet zapada u duboku krizu: Čini se kako se danas lomi ono što je tisućljećima bio svijet čovjeka. Novonastajući svijet ... uništava ono čemu u njemu nema mjesta. Čovjek kao da se pretapa u nešto što bi trebalo biti samo sredstvom, ne svrhom, a kamoli smislom. No on u tome ne može naći zadovoljstvo; njemu bi nedostajalo ono što mu daje vrijednost i ­dostojanstvo.
Prema tome, kada bi današnja ekonomska kriza čak i bila samo prolazni fenomen, ostala bi kriza humanih vrijednosti moderne kulture, koja se već desetljećima produbljuje i koja, zapravo, generira sve ostale krize.