Mnogi od nas imaju nešto zajedničko, a to je da mnogi od nas žive u prostoru s visokim tlakom. Taj prostor s visokim tlakom čine naše emocije koje se potiskuju ispod površine. Sve dok ih držimo pod kontrolom, nitko ne zna što se ispod njih krije, pa ponekad čak ni mi. No međutim, uvijek dođe trenutak kad s tim prostorom naiđemo na njegove slabe točke te u tom trenutku eksplodiramo. Da bismo mogli adekvatno funkcionirati, potrebno je znati usmjeravati svoje emocije. Što više emocionalnog tereta držimo u sebi, to je veća mogućnost da ćemo prije eksplodirati. Kad dođe do trenutka eksplozije mnogi od nas smatraju da je do toga došlo zbog vanjskih okolnosti. Međutim, pravi uzrok leži u nama, u našoj osobnoj emotivnoj bombi.

Kad nismo svjesni što nosimo u sebi tj. kakve emocije u nama prevladavaju, uvijek će nam se ono što nam se događa činiti kao slučajnost i nešto što nema veze s nama. Dokle god se pravimo slijepi na naše emotivno stanje, dotle će se ono postepeno pogoršavati. Mnoge bolesti kojima smo podložni svoj uzrok imaju u našem emotivnom stanju. Upravo na takav način se tijelo rješava neravnoteže u kojoj se nalazi te nam na taj način ukazuje na stanje u kojem se nalazimo.

Osim putem bolesti, svoju emotivnu neravnotežu iskazujemo putem depresije, konstantnog žaljenja, kroz plakanje, kritiziranje, odbacivanje ili putem ljutnje, agresivnosti i nasilja. Tijelo je vrlo inteligentni mehanizam koji, ako nismo svjesni neravnoteže koju nosimo u sebi, pokušava naći najbolje načine da nam ukaže na nju te da ju možda odradi na sebi svojstven način. Pritisak se na neki način mora izraziti, a tijelo zna pronaći najbolji ventil za to. Česti razlog zašto nismo svjesni emotivnog pritiska kojeg nosimo je zato što ne želimo iskušavati bol. Iz tog razloga i potiskujemo sve što u nama hukti. Mnogima od nas je mnogo lakše prebaciti fokus na neke druge stvari kako se ne bismo suočili s istinom, s našom pravom realnošću. Ponekad smo i svjesni što se u nama događa, ali činimo istu stvar kao da i nismo svjesni samo da ne bismo patili.

Da bismo se zadržali u prostoru koji je pod visokim tlakom, potrebni su nam mehanizmi koji će nas u tom prostoru i zadržati. Takvih mehanizama je mnogo. Neki od nas bježe od sebe tako što previše jedu, previše konzumiraju alkohol i cigarete ili čak i droge. Najbolji način ne suočavanja s emotivnim pritiskom tj. sa samim sobom jest da pobjegnemo od sebe. U svijetu ljudi bježe od sebe na bezbroj načina, ali svima je osnova ista – prebaciti fokus na nešto drugo, na nešto izvan nas. Kad nam je um zaokupiran drugim stvarima, nemamo vremena razmišljati o sebi. I tada je sve jednostavno.

Da bismo mogli osloboditi impulse koje imamo u sebi, one koji nam ne donose nikakvu dobrobit, potrebno je hrabrosti i snage. Nije jednostavno pogledati sebi u oči i vidjeti istinu koja se tamo krije. Mnogi zbog toga upravo to i ne čine. Svi smo mi sami sebi savršeni i najbolji, ali pitajmo nekoga sa strane što misli o tome, pa ćemo se iznenaditi. Svaka transformacija u životu, svaki pomak prema kvaliteti vodi preko katarze kroz koju moramo proći, a do katarze dolazimo kroz emocionalnu transformaciju.

Za početak najbolji način koji nam može poslužiti u osvještavanju onoga što se uopće nalazi u nama, jest da svakodnevno odvojimo minimalno 20 minuta za sebe. U tom periodu trebali bismo biti okrenuti prema unutra, naš fokus treba istraživati sve ono što se krije ispod naše površine. Ono što u ovom procesu možemo vidjeti može nas iznenaditi i na pozitivan i na negativan način. Istina o nama samima je najteža istina koju ikada možemo primiti.

Kad odlučimo početi sa suočavanjem sa svojim emotivnim nabojem, potrebno je paziti da ne pretjeramo. Sadržaj koji istražujemo taložio se u nama godinama, pa ako odjednom pokrenemo lavinu osjećaja to može ostaviti nepoželjne posljedice i za nas i za okolinu. Zato je potrebno ići korak po korak. Znat ćemo da je dosta jer ćemo osjetiti koliki dio možemo izdržati. Nigdje nam se ne žuri. Bitno je samo započeti emocionalnu transformaciju.

Budući da smo vrlo vješti u obrambenim mehanizmima, potrebno je napomenuti koji mehanizmi još postoje, jer nam oni mogu biti nit vodilja do naših emocija:

- pušenje cigareta jedne za drugom
- laganje
- intelektualiziranje
- gledanje filmova
- neprestano čitanje knjiga
- ne ostavljanje vremena za sebe
- neprestani odlasci u kino
- maštanje
- radoholija
- šutnja
- pretjerano meditiranje
- pretjerana potreba za snom…

Lista je velika i raznovrsna koliko su veliki i raznovrsni naši potisnuti emotivni sadržaji.

Ono što je svakom od navedenih i ne navedenih mehanizama zajedničko je to da nas udaljavaju od nas samih, da čine bijeg od realnosti. Taj bijeg se očituje u pretjerivanju. Sve činimo previše i pretjerano te u ničemu od toga nismo uravnoteženi. Kako otkriti svoje mehanizme? Pa tako da pogledamo u čemu pretjerujemo, što činimo više nego što je potrebno. Sve što nam odvlači pozornost od nas samih možemo odmah povezati s tim da nešto nije u redu, da od nečega bježimo te da nešto izbjegavamo.

S obzirom da velika većina nas živi s velikim emotivnim nabojem u sebi, pitanje je koliko kvalitetan život možemo imati? Odgovor ne može nikako biti zadovoljavajući. Budući da su emocije pokretači i motivatori u životu, naše životno blagostanje je u ovakvoj situaciji jako ugroženo. Zašto? Zato što, kako možemo biti sretni u životu ako smo kao kipuća voda koja se svakog trena može preliti preko rubova posude u kojoj vrije? Nikako.

Problem većine je što očekuje trenutke kad će im se život poboljšati sam od sebe. Ali realnost pokazuje da se za kvalitetan način življenja treba potruditi, da on ne dolazi sam od sebe. Ispunjen život dolazi iz emocija entuzijazma i zadovoljstva, a ako smo emotivna bomba koja samo što ne eksplodira teško da ćemo iskusiti te emocije. Ako smo emotivna bomba, tada iskušavamo samo frustraciju, ne uživamo u životu niti smo s njim motivirani.

Život je prekratak da ga živimo neispunjeno ili da čekamo trenutak ispunjenja. Zato treba preuzeti stvar u svoje ruke i držati se izreke Marshalla Sylvera koja kaže:

"Uživaj u poziciji u kojoj si sada jer kad dođeš u poziciju gdje želiš biti opet ćeš biti gdje si i sada."