To bukvalno znaci da niko nije sam sebi dovoljan. Ispunjenje onoga sto nas cini ljudima, najvećim dijelom trazimo i nalazimo u drugim ljudima. Istog ili supotnog spola, i bilo da je rijec o razgovoru, zagrljaju, osmjehu, pjesmi, iskazivanju bilo cega, tuge, srece, zadovoljstva, ispunjenja, praznine, tuge, srece, junastva, kukavicluka ili jednostavno druzenju. Da li i koliko često i koliko lako prelazimo granicu kada je ljubav u pitanju? Tanka je linija između druzenja, ljubavi, ljubomore i posesivnosti... Samim upoznavanjem, pozdravom, izmjenjenom rijecju, stupamo u odredjenu relaciju i stvaramo neki odnos prema nekoj osobi. Upoznavajuci tu osobu razvijamo neke osjecaje, koji mogu varirati od ravnodusnosti do ushicenja. Naravno, za sve je potrebno odredjeno vrijeme, upoznavanje, ali cinjenica je da provodeci mnogo vremena u drustvu iste ili istih osoba, stvaramo dublje i komplikovanije odnose osnosno relacije. Buduci da svaka relacija podrazumjeva minimalno dvije osobe, odnos zavisi od ponasanja i stava obje strane, i relacija polako prelazi u odredjene forme, tipa drugarstvo, prijateljstvo, naklonost, ljubav. Kad nekog volimo, zelimo da smo uvijek skupa, da budemo i ljubavnici i prijatelji i savjetnici ili jednostavno zajedno i u dobru i u zlu. Pokazujemo toleranciju, razumjevanje, zajednistvo, ukratko ponasamo se kao jedno bice. Tako bi naime trebalo biti. Nije uvijek tako, u stvari gotovo rijetko je tako. Svaka ljubavna veza u startu ima svoju prtljagu, svoju proslost i duhove. Naime kad nekog zavolimo i primimo u zivot, automatski dobijemo i partnerovu proslost, partnerove sumlje, strahove, bivse partnere, bivse i sadasnje relacije i mnogo mnogo toga. Dok traje balans, na terazijama spoznaje kod oba partnera, sve je obicno u redu. Ukoliko se u ljubavnom zivotu pojavi neka nova ili stara cinjenica, koja optereti jedan tas terazija, u ljubavni zivot se uvlaci faktor debalansa i samim tim sumlja. Sumlja radja ljubomoru, koja je svojstvo oba partnera. Sada se moram navratiti na izraze, posjedovanje i sloboda. Ukoliko nesto posjedujes, postajes rob toga. Iako se to u stvari odnosi na materijalno posjedovanje, nije van pameti posmatrati to i kao emotivni faktor. Jer, ako smo zaljubljeni, volimo nekoga ili jednostavno volimo biti s nekim, nedostatak druzenja, zajednickih momenata i/ili njeznosti, djeluje deprimirajuce, uznemirujuce pa sve do bolno. Istinska sloboda, dakle ne postoji. Ako i dok nesto imas, posjedujes, ti u stvari nisi slobodan, jer te to posjedovanje sputava, osim u slucaju da to sto imas ili volis nosis ili vodis sa sobom cijelo vrijeme ili najveci dio vremena. Ljubav, je ozbiljna vrsta „posjedovanja“ sa svim svojim prednostima i manama. Jos je komplikovanije ako smatramo da posjedumo sva ( CHMOD - administrativna ) prava na voljenu osobu. ( Brak to potvrdjuje i potpisom i zakonom ) Da bude interesantnije, voljena osoba ima svoj zivot, prijatelje, obaveze, poslovne ili drustvene kontakte, bivse veze, relacije, makar kakve one bile, ukratko zivot. Malo je jednostavnije ako su sve te obaveze i kontakti zajednicki, malo jednostavnije ali niposto jednostavno. Nego, da se vratim na liniju izmedju ljubomore i posesivnosti. Ljubomora je sastavni dio svake veze, htjeli mi to priznali ili ne. Koliko god se voljeli, bilo to i za cijeli život, postoji ono nešto u nama što nas tjera na sumnju. Ljubomora je nešto s čime se svi, manje ili vise, borimo cijeli život. Matematicki se to predstavlja kao direktna proporcija. Sto ste vise vezani uz neku osobu, to je kolicina ljubomore veca. Ili prevedeno sto jace osjecamo voljenu ososbu svojom, to je veca kolicina nemira, deprimiranja i boli. Jedinica mjere ne postoji, a mjerenje se kao i uvijek kad nema formula, mjeri posljedicama. Sada je vazno znati i kolicinu tolerancija, za koju opet ne postoji sistem mjerenja, ali pouzdano postoji. Moze se objasniti kao prag do koga 'podnosite' male 'ljudske' igrice i na koji se način ophodite s partnerom i/ili objektom ljubomore. Dakle svi su ljubomorni, ljubomora postoji, ali ne iskazuju je svi na isti nacin i istim intenzitetom. Osobe sa vecom tolerancijom su uglavnom "manje ljubomorni". Ovdje je vazno napomenuti da se u svemu vezanom za ljubomoru, uvijek mogu uvoditi novi elementi, jer ljubomorni ljudi su kao pristalice teorija zavjere. Njima se uvijek sve uklapa. Ako se voljena osoba malo bolje uredi, ode na frizuru, malo drugacije nasminka ( ako je zena u pitanju ), ili vise paznje posveti sebi za neki naoko nevazan izlazak ili zadatak, na koji uglavnom ode sama, pa bude nedostupna ili malo zakasni,,,,E to vec postaje dobar razlog za ljubomoru. Novi pojam je POVJERENJE. Povjerenje bi trebalo da je stup veze. Ne vjerujete li voljenoj osobi, partneru, uzalud je sav trud. Manje vrijedna postaje i ljubav koja svaki put dobije ožiljak kada vaš partner ili partnerica pogleda drugu osobu, ili stupi s njom u bilo koju vrstu relacije. Ponekad je, po teoriji zavjere, dovoljno da partner/partnerica nije s vama i sumnja je odmah tu; ljubomora poput kiseline nagriza vezu, ali ne samo vezu vec i mozak i srce i dusu. Moralna i psihicka katastrofa. Zato je povjerenje vazan stub svake veze. Ima jos nesto vezano za povjerenje. Nije svako u mogucnosti potpuno shvatiti koncept povjerenja, niti ga je svako u mogucnosti potpuno primjeniti u svojoj vezi. Jer, svedoci smo da se povjerenje cesto zloupotrebljava, ponekad cak i pred nasim ocima, a ukoliko u osobi postoji istorija zloupotrebljenih povjerenja, onda je stvar zaista u nivou nemoguce misije. Vjerovati, dati povjerenje ili ne, zaista je jednacina s vise nepoznatih. Rjesenje nije uvijek isto i nije uvijek determinirano. Cesto povrijedivane osobe jednostavno ne mogu dati povjerenje, jer su precesto povrijedjene. Obicno se zatvore i stvaraju svoje utociste. Ako se nađete u situaciji, iznevjerenog povjerenja, razmislite dobro, jer to bi mogao biti početak kraja. Koliko vjerujemo drugoj strani, ali i ona nama? Tu sve počinje... Jer povjerenje funkcionira dvostrano. Uglavnom se uspostavlja na nivou koliko ti meni toliko ja tebi. Ako je povjerenje jednostrano, po mom misljenju to je misconception ili zabluda. Dakle, povjerenje moze uciniti da se opustimo dovoljno i svedemo ljubomoru na manju mjeru, nazovimo je razumnom mjerom. Drugi novi pojam je RAZGOVOR. Opustenost u vezi, tj razumna kolicina ljubomore, u nekim situacijama može biti i simpatična. Bez obzira koliko opusteni bili i/ili imali povjerenja u partnera, kome bi bilo svejedno gledati partnera kako, mozda nesvjesno, mozda namjerno, flertuje s drugim osobama, a ispred vas. Zajednicko pjevanje, naglaseni smijeh, pogledi, sve to dize nivo ljubomore na vecu razinu. Kako reagirati i zastiti sebe od bola, a u isto vrijeme smanjiti nivo ljubomore. Trebalo bi zadržati hladnu glavu i ne, niposto ne, ragirati impulzivno. Takva reakcija bi izazvala kontraefekat, vjerovatno podsmjeh te onemogucila kasniji eventualni razgovor. Bolje je sacuvati razum, ne reagirati burno i rješiti to kasnije u četiri oka. Ako partner ima istoriju takvih ponasanja, zaslužuje da bude 'na oku'. Želite li promjeniti partnerove navike, ljubomorni ispadi nikako nisu pametna metoda. Pronaći sredinu između bolesnih ljubomornih ispada i hladnoće i nije teško kako se čini. Ako vam je stalo, potrudite se i zajedno izgradite kvalitetan odnos, kojeg crv sumnje ne može tek tako uništiti. Ljubomora je dakle stanje koje moze varirati od simpaticnih ispada do izazivanja totalne moralne i psihicke devastacije. Ne treba je dakle sakrivati, ukoliko postoji neka vrsta samokontrole ili ako imamo mogucnosti i duha da sve predstavimo u saljivom stilu i prebacimo na nivo sale i prihvatljivog ponasanja. Sve to kasnije treba rijesiti zajednickim razgovorom s partnerom i doci do prihvatljivih rjesenja. Treci novi pojam je SAMOISPITIVANJE. Ponekad se ljubomora pojavljuje kao sasvim opravdan osjećaj. Javlja se na temelju intuitivnih predosjećaja, ili eventualnih spoznaja, dobivenih na razne nacine. Da li se radi o opravdanoj ljubomori, najbolje se moze znati ako realno znamo koji je nas nivo ljubore, tj, koliko smo u ranijim vezama bili ljubomorni, iz kojih razloga i na koga. Tesko je to samospoznati, ali ako hocemo zdrav i realan odnos s partnerom, ovo se mora proci. Dakle, ako imate istoriju ljubomore u odnosima i uvijek ste izrazito ljubomorni i posesivni, na sve i svakoga, bez obzira koliko to u javnosti nijekali, pokušajte se malo primiriti. Velika je vjerojatnoca da problem zapravo lezi u vama. Iskreno samoispitivanje i iskreno prihvatanje rezultata jako pomazu pri izgradnji samopouzdanja. Cilj je što manje provjeravati partnera, izgraditi povjerenje jedno u drugoga, ne upuštati se u rasprave o nečemu što su samo vaše pretpostavke. Rasprave o necemu sto je plod samo vase pretpostavke, jako zbunjuje partnera i tjera ga na razmisljanje. Bez obzira da li je ili nije doslo do prevare, ljubomorna osoba je povrijedena i reaguje na nacin koji partneru sigurno nije po volji. Da li je bilo prevare ili nije, uglavnom se sazna mnogo kasnije, a ispoljena ljubomora je vec napravila neku stetu. ( Da ne bude zabune, svaka prevara duboko povrijedi covjeka ili zenu, bez obzira da li se ocekivala ili je dosla kao grom iz vedra neba, ali to vec nije ljubomora, vec postfestum osjecaj. Ljubomora je sumlja u odredjena desavanja, a ako se nesto dogodilo posljedice nisu ljubomora vec nesto sasvim drugo. ) Cetvrti novi pojmovi su DJELO I SUMLJA Ako je stanje ljubomore perzistento sa svim partnerima, onda uzroke terba potraziti u sebi. Neutemeljena, bolesna ljubomora, te stalno prigovaranje za nesto sto se "mozda" dogodilo ili ce se "eventualno" dogoditi, mogu navesti partnera da zapocne razmisljati o tome, iako prije toga nije postojala nikakva namjera. Nacin razmisljanja ne mozemo znati, naravno, ali mozda ce se desiti nesto slicno ovome - "Stalno me za nesto optužuje, ništa konkretno ne poduzima, samo prica, prijeti, a vjerojatno nista nece poduzeti niti ako se nesto stvarno dogodi, a prigovaranje i optuzivanje ionako slusam. Zasto ne uraditi nesto za sta sam vec optuzen/a". Bolji nacin je ne muciti partnera svojim sumnjama, a dobra stvar je sto se ne ugrozavate ono sto imate. Ako se pojave sigurni dokazi, treba reagirati. Sad, opet, ljubomorni ljudi ( teorija zavjere – sve se uklapa ) opsesivno traze dokaze eventualne prevare, a razlog tomu treba traziti u njima, ali bi trebalo prestati traziti dokaze i stalno provjeravati partnera. Ako je stanje da s nekim partnerima osjecate potpunu sigurnost, bez i najmanjeg straha od prevare, dok vas s drugim ljubomora izluduje, onda uzrok treba traziti u nacinu ponasanja trenutnog partnera, onog koji izaziva ljubomoru. Uzroci mogu biti razni, ili je zaista u pitanju prevara, ili vam partner zbog svoje nesigurnosti salje signale kako postoji mogucnost da cete ga izgubiti ili da mu/joj niste jedina osoba u životu. Postoji mogucnost da je jedna od onih osoba koja ima potrebu da se svidja svima, pa iako mozda nikad ne ide do kraja s drugim osobama, uvijek koketira i trazi način da im se svidi. To naravno ne spada u klasicne prevare, ali jednako boli i vrijeda partnera, stvarajuci u njemu kompleks manje vrijednosti i nesigurnosti. Ako je stanje takvo da nema obrasca, vec patner, sto zbog svog odgoja ili pocesto vlastitog bezobrazluka, ne zna granicu između lijepog i pristojnog ponasanja prema drugim osobama suprotnog spola, koketira sa svima. Na prigovor na takvo ponasanje, te osobe po pravilu prelaze u kontranapad na partnera optuzujuci ga da je bolestan, patoloski ljubomoran, nepovjerljiv, pa čak da je opsjednut. A u stvari je to refleksija onoga što te osobe same jestu i mislju i postupanjem. Ukoliko je stanje takvo da se u uvodu u vezu nije moglo doci do spoznaja o obrascu ponasanja, onda je situacija potpuno drugacija i ljubomora se ne moze shvatiti ni kao patolosko stanje ni kao prolazna pojava, vec kao rezultat zasicenja, jednostranog mjenjanja odnosa ili jednostavno prestanak ljubavi s jedne strane. Situacija je to koja se stvara u samoj relaciji, a karakterisu je potreba jednog partnera za dominacijom, te uzimanje svih prava kontrole, a u isto vrijeme zabranom ili ignorisanjem svojih partnerskih obaveza. U ekstremnim situacijama ljubomora se može pretvoriti u ozbiljan psihološki problem, jer cete zaista postati nesigurni, nepovjerljivi i vjerojatno necete moci sklopiti prijateljstva s osobama istog spola jer cete ih uvijek dozivljavati kao potencijalnu konkurenciju. Takav zivot neminovno vodi pitanju "Sta ja ovdje radim ?". Posljedice su logicne, iako uvijek postoji mnogo faktora koje treba posloziti da bi sve bilo u redu i razlaz se ucinio bezbolnim.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
952
OD 14.01.2018.PUTA