NJEGOVO VELICANSTVO




Nizom nesporazuma i raznih podudarnosti, Mula Nasrudin se nadje jednog dana u dvorani za primanja na dvoru perzijskog cara. Sahinsah bijase okruzen sebicnim plemicima, guvernerima provincija, dvorjanima i ulizicama svih vrsta. Svaki od njih je naturao svoj zahtjev da bude odredjen kao glavni ambasador poslanstva koji je uskoro trebao biti upucen u Indiju. Carevo strpljenje je bilo pri kraju, pa podize pogled od te nametljive gomile, prizivajuci u sebi pomoc neba da rijesi problem - koga izabrati. I, njegove oci se spustise na Mula Nasrudina. "Taj covjek ce biti ambasador", objavio je, "a sada me ostavite na miru." Nasrudin dobi bogatu odjecu i ogromnu skrinju punu rubina, dijamanata, smaragda i neprocjenjivih umjetnina, i bi mu povjereno da svo to blago odnese kao poklon Sahinsaha Velikom Mogulu. Medjutim, dvorjani se nisu predavali. Po prvi put ujedinjeni, tom uvredom, oni odlucise da podvale Muli. Kao prvo, provalise u njegove odaje, te ukradose dragulje i podijelise ih medju sobom, a na njihovo mjesto stavise zemlju da se ne primjeti na tezini. Zatim pozvase Nasrudina, cvrsto rijeseni da upropaste njegovo poslanstvo, da ga uvale u neprilike, i da usput, isto tako, osramote svoga gospodara. "Cestitamo ti, veliki Nasrudine", rekose. "Ono sto Izvor Mudrosti, Paun Svijeta, odredi, mora da je sustina sve mudrosti. Zato te svi mi pozdravljamo. Ipak, s obzirom da smo prilicno vjesti u diplomatskom ponasanju, postoji jos nekoliko vaznih stvari u vezi kojih bi ti mi mogli dati savjet." "Bit cu vas dicnik ako mi to kazete", odgovori im Nasrudin. "Vrlo dobro", zadovoljno rece glavni spletkar. "Kao prvo, moras biti ponizan. Zato, da bi pruzio dokaz o tome koliko si ponizan, ne smijes pokazati ni najmanji znak uobrazenosti. Dakle, kada stignes u Indiju posjeti sto vise dzamija, i tom prilikom sakupljaj dobrovoljne priloge za sebe. Druga stvar je to, da moras paziti na dvorske obicaje zemlje u kojoj se nalazis kao poslanik. To znaci da ces se obracati Velikom Mogulu sa 'Puni Mjesece'." "Ali, zar to nije pocasni naziv za perzijskog cara?" "Ne u Indiji." I tako, Nasrudin krenu na put, a car ga prilikom odlaska jos jednom upozori: "Budi pazljiv, Nasrudine. Drzi se dvorske etike, jer Mogul je vrlo mocan car i moramo ostaviti utisak na njega, a da ga tom prilikom ni na koji nacin ne uvrijedimo." "Visocanstvo, ja sam dobro pripremljen", odvrati Nasrudin. Cim je stupio na tle Indije, ode u prvu dzamiju i pope se na propovjedaonicu. "O, narode!", zavapio je, "gledajte u meni olicenje Allahove sjene na zemlji! Osovinu zemaljske kugle! Donesite vas novac jer ja skupljam prilog." I, to je ponavljao cijelim putem od Baludzistana do indijske prijestonice - Delhija, u svakoj dzamiji koju je mogao naci. Sakupio je veliku sumu novaca. "Cini sa novcem sto ti je volja", prisjecao se kako su ga savjetovali dvorjani. "Kako je to plod nadahnutog djelovanja i poklon, njegova upotreba ce nadalje sama od sebe proizvesti korist." U stvari, ono sto su zeljeli da se dogodi bilo je to da Mula bude osramocen zbog sakupljanja novaca na tako 'besraman' nacin. "Sveti ljudi moraju zivjeti od svoje svetosti", vikao je Nasrudin iduci od dzamije do dzamije. "Ja ne dajem nikakva objasnjenja, niti ih ocekujem. Za vas je novac nesto sto se treba gomilati, a zatim cuvati. Osim toga, mozete ga mijenjati za materijalna dobra. Za mene, to je dio mehanizma. Ja sam predstavnik prirodne sile nadahnutog djelovanja, darivanja i trosenja." I, kao sto svi znamo, dobro cesto proizidje iz prividno loseg, i obrnuto. Oni koji su mislili da Nasrudin samo puni vlastite dzepove nisu davali prilog. Medjutim, iz nekakvih razloga njihovi poslovi se nisu bas pogodno razvijali. Oni drugi, koji su davali novac i koji su smatrani naivnima, na misteriozan nacin se obogatise. Nego, vratimo se nasoj prici. Sjedeci na svom paunovskom prijestolju u Delhiju, car je proucavao izvjestaje koje su mu dvorski sluzbenici svakodnevno donosili, a u kojima je opisivano priblizavanje perzijskog ambasadora. Vec od samog pocetka caru nije bilo nista jasno, pa stoga sazove sve svoje savjetnike. "Gospodo", rece "taj Nasrudin zaista mora da je neki svetac, ili je vodjen Bozjom miloscu. Tko je jos ikad cuo za bilo koga, osim za njega, da krsi temeljni princip - da se bez prihvatljivog razloga ne trazi novac - osim ako se njegovom motivu ne daje pogresna interpretacija?" "O, beskrajna prosirenosti sveukupne Mudrosti, neka se tvoj sjaj nikada ne umanji," odgovorise oni, "mi se slazemo. Ako postoje takvi ljudi u Perziji, onda moramo biti vrlo oprezni, jer je ocita inferiornost naseg materijalistickog pogleda na svijet prema njihovoj moralnosti." Nakon nekog vremena, iz Perzije je stigao glasnik sa tajnim pismom, u kojem Mogulovi Spijuni sa perzijskog dvora salju ovaj izvjestaj: "Mula Nasrudin je ovdje covjek bez posebne vaznosti. Izabran je za ambasadora potpuno slucajno. Ne mozemo dokuciti razlog zbog kojeg se Sahinsah pri izboru nije vise potrudio." Mogul ponovo sazove svoj savjet mudraca. "Rajske ptice moje, neusporedive ljepote!", obrati im se, "Jedna misao mi je dosla sama od sebe. Perzijski car je izabrao covjeka nasumice da bi predstavio cijeli svoj narod. To bi moglo znaciti da je on toliko uvjeren u ujednacen visoki kvalitet svojih ljudi da je za njega bas bilo tko dovoljno sposoban da poduzme delikatan zadatak ambasadora na uzvisenom dvoru Delhija! To pokazuje stupanj savrsenosti kojeg su postigli, zapanjujuce nepogresive intuitivne moci razvijene medju njima. Mi moramo ponovo razmotriti nasu namjeru da napadnemo Perziju. Takvi ljudi bi mogli vrlo lako poraziti nasu vojsku. Njihovo drustvo je organizovano na drugacijim temeljima od nasih." "U pravu ste - o, Nenadmasivi Ratnice na Granicama!", uzviknuse indijski plemici. Konacno, Nasrudin stize u Delhi. Jahao je na svom starom magarcu, a za njim je isla pratnja, natrpana vrecama novca koji je sakupio u dzamijama. Kovceg sa blagom bio je podignut na slona; tolika je bila njegova velicina, a i tezina. Na kapiji Delhija bio je organiziran docek, na celu sa ceremonijal-majstorom. Car je sjedio sa svojim plemstvom na jednom ogromnom dvorskom trgu - prijemnoj dvorani za ambasadore. Bilo je uredjeno tako da je ulaz bio nizak pa je to imalo za posljedicu da su ambasadori obavezno morali sjahati i uci pred cara pjesice, odajuci tako utisak poniznosti. Jedino onaj koji je jednak caru mogao je doci pred njega na konju. Dakako, nijedan ambasador nikada jos nije dosao jasuci na magarcu pa tako nije bilo nicega sto bi sprijecilo Nasrudina da kaskajuci udje pravo kroz vrata, sve do carskog trona. Indijski car i njegovi dvorjani vidjevsi to izmjenjase znacajne poglede. Nasrudin radosno sjaha, oslovljavajuci cara sa 'Puni Mjesece', te pozva da donesu kovceg sa blagom. Kada je kovceg bio otvoren i kada se pokazala zemlja, nastupio je trenutak zaprepastenja. "Najbolje ce biti ako nista ne kazem", pomislio je Nasrudin, "jer ne postoji nista sto bi se moglo reci da se ublazi ovo." I tako, on ostane cuteci. Mogul sapnu svom veziru: "Sta to znaci? Nije li ovo nekakva uvreda najvisoj eminenciji?" Kako nije bio u stanju da povjeruje u takvo sto, vezir je neko vrijeme zestoko razmisljao, a onda ponudi objasnjenje. "To je simbolican cin, Vasa Prisutnosti", mrmljao je. "Ambasador je dao do znanja da vas priznaje za gospodara Zemlje. Zar vas nije nazvao Puni Mjesece?" Mogul odahnu. "Zadovoljni smo poklonom perzijskog Sahinsaha. Istina je, mi nemamo potrebe za blagom i vrlo cijenimo metafizicku suptilnost poruke." "Receno mi je da kazem", rece Nasrudin, prisecajuci se sustinske fraze pri darivanju, koju su mu dali spletkari u Perziji, "da je to sve sto imamo za vas, Vase Velicanstvo." "To znaci da nam Perzija nece ustupiti vise niti grama svog tla", Saptao je tumac znamenja kralju na uho. "Reci svom gospodaru da smo razumjeli", nasmijao se Mogul, "ali postoji jos nesto. Ako sam ja Puni Mjesec, sta je perzijski car?" "On je Mladi Mjesec", odgovori Nasrudin automatski. "Puni Mjesec je stariji i daje vise svjetla nego Mladi Mjesec koji je mladji od njega", saptao je dvorski astrolog Mogulu. "Mi smo zadovoljni", rece ushiceno Indijac, "Mozete se vratiti u Perziju i reci Mladom Mjesecu da ga Puni Mjesec pozdravlja." Perzijski spijuni sa dvora u Delhiju smjesta poslase potpuni izvjestaj te razmjene Sahinsahu. Dodali su da se zna kako je imperator Mogul bio impresioniran i kako se vise nije usudjivao razmisljati o ratu protiv Perzije, i to zahvaljujuci Nasrudinovom posredovanju. Kada se vratio kuci, Sahinsah ga doceka velikim prijemom. "Ja sam vise nego zadovoljan, prijatelju Nasrudine", rece, "sa rezultatima tvojih neuobicajenih metoda. Nasa zemlja je spasena, a to znaci da neces morati polagati racune za dragulje i sakupljene priloge u dzamijama. Od sada, bit ces poznat pod posebnim imenom Safir - Izaslanik." "Ali, Vase Velicanstvo", zapiskao je njegov vezir, "taj covjek je kriv za veleizdaju, ako ne i vise. Mi imamo potpune dokaze da je on dao jedno od vasih imena caru Indije i tako promijenio gospodara i obezvrijedio jedno od vasih velicanstvenih obiljezja." "Da", zagrmio je Sahinsah, "mudraci su pametno rekli: "Svaka savrsenost ima svoju nesavrsenost". Nasrudine! Zasto si mene nazvao Mladim Mjesecom?" "Ja ne znam sluzbene formule", rece Nasrudin, "ali znam da pun mjesec treba uskoro isceznuti, a mladi mjesec raste, i njegova najveca slava ga tek ceka." Carevo raspolozenje se promijeni. "Zgrabite Anvara, velikog vezira", zagrmi. "Mula! Nudim ti polozaj velikog vezira!" "Sta?", rece Nasrudin. "Kako ja to mogu prihvatiti, nakon sto sam vidio vlastitim ocima sta se dogodilo mom prethodniku?" A sta se dogodilo sa draguljima iz kovcega kojeg su dvorjani prisvojili? To je druga prica. I, kao sto jedinstveni Nasrudin rece: "Samo djeca i budale traze uzroke i posljedice u istoj prici."


(Idries Shah, PUT SUFIJA, prijevod Miroslav Bozovic)

----------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/