NIRVANA

Sanskrtski izraz. sr. r: korijen vd = disati, nir = negacija.

u HINDUIZMU: stanje Atmana koji se vratio u Brahman, gašenje pojedinačne duše u neosobnom Apsolutu stapanjem (u upanišadama) ili sjedinjenjem (u Vedanti).

U BUDIZMU: stanje inicijacijskog Probuđenja.

Nirvdna

je prestanak žeđi za ponovnim rođenjem, dokidanje triju najvećih poroka (želje, mržnje, grijeha), kidanje spona. izbavljenje, blaženstvo živućeg čovjeka.

i'nrinirvdna

nastupa kada osoba koja je dosegla nirvanu umre. To je brisanje deset mrlja (želje, mržnje, grijeha, ponosa, razmišljanja, sumnjanja, duhovne ukočenosti, nemira, bestidnosti, nesvjesnosti) i deset vidova postojanja (tjelesnost, osjetilni doživljaji, opažaji, duhovne tvorevine, svijest...). U tom slučaju nema više ponovnog rađanja.

„Tražeći nerođenoga, nenadmašno utočište, nirvanu..., stekao sam savršeno uzdanje, nerođenu, neuništivu, besmrtnu, bezbolnu, neokaljanu nirvđnu. Spoznaja i vid nadodoše u meni: nepokolebljiva je moja sloboda, to je moje posljednje rođenje, neću se više ponovno roditi." (Majjliimanikđya, djel. prij. izd. Vćga, 1953).

Napomena: Nirvdna se ne može pojmovno znati, ona se mora spoznati iskustvom. Osim toga, njezini se sadržaji razlikuju od škole do škole. Prema MahavSni, ona je spoznaja praznine. I znanstvenici je različito tumače: Barthćlemv Saint-Hilaire je smatra prijelazom u ništavilo, F. M. Muller besmrtnošću itd.

B. L. de la Valće-Poussin, Nirvdna, 1925; Th. Stcherbatsky, The concep-tion ofbuddhist ninđna (1927), N. Y, Gordon Press, 1973.

NIŠTA, NIŠTAVILO (NEBITAK)

1) ontološko ništa: ništa iz kojeg ne nastaje ništa i unutar čega sve teži da se poništi. Ovako shvaćeno ništavilo niže je i od bića i od mišljenja.

„Znam da bez mene Bog ne može živjeti niti trenutka; ako ja postanem ništa i on ima da ispusti dušu." (Angelus Silesius, Lepelerin cherubinique, 1657,1. 8, prij. s njem, P.U.F, 1964).

V. Grund.

2) teozofsko Ništa: Apsolut, prvo počelo i krajnja svrha svijeta koji se po njemu objašnjava premda s njime nema ništa zajedničko. Ovako shvaćeno Ništavilo više je i od bitka i od mišljenja.

„Deitet je Ništavilo, Nadbitak... Bog je istinsko Ništa a u-koliko on i jest nešto, on to jest samo u meni, kad mene odabere za sebe." (op. cit, I, 111; I, 96).

V. deitet, Jedno.

Napomena: Ovakvo razlučivanje ništavila i Ništavila jasno izlaže Skot Eriugena, De divisione naturae (IX. st), P.L, CXXTI, 510d, 681a, 825c.

R. nepostojanje (odsutnost oblika i tvari, života i svijesti: nihilizam), nebićć („dio negativnosti prisutan u zbiljskom ili moć negacije svojstvena duhu": E.U), praznina (odsutnost vlastite prirode, samosvojnog bitka u biću: insupstancijali-zam).

B. E. Brehier, Etudes de philosophie antique, P.U.F, 1955. (ideja ništavila u Prokla); J. VVahl, Traiti de mitaphysique, izd. Pavot, 1953; Alexandra Da-vid-Neel i lama Yondgen, La puissance du nianl (1954), Presses Pocket, br. 2027.

NIZ

Neoplatoničarski pojam vrlo čest u alkemiji, astrologiji i teozofiji.

Sustav članova povezanih simpatijom s ishodištem u jednom biću-korijenu. Pojam niza u okultizmu očigledno je po svemu različit od egzoteričnih pojmova uzročnog niza ili genealoškog slijeda temeljenih na izvanjskim i racionalnim odnosima. Niz se temelji na odnosima sudjelovanja, intencionalnosti i korespondencije.

Moguće je razlikovati:

- vertikalni niz (LANAC). Npr: Proklo (t 485. g): vidljivo nebo
- red duša - inteligentni bogovi - viši bogovi (O Kratilu, str.
103, na grč, Leipzig, 1908. g); 275

- horizontalni niz (stratum). Npr: vrlo često pojavljuje se još uvijek niz: planeta - mineral, vegetal - boja, iz čega se
izvodi veza između Mjeseca, srebra i srebrne boje.

v. analogija, korespondencija, lanac, simpatija, sudjelova
nje, Sve.

B. G Berkeley, Siriš (1744), prij. s engl, izd. A. Colin, 1920; Proclos, EU-ments de thiologie, (V. st), prij. J. Trouillard. 1965.