PROČITANO

592

PUTA

OD 14.01.2018.

Ni malo dobrog po nas u skoroj budućnosti

još danas nam je bolje nego sutra

SLABA PERSPEKTIVA GEOPOLITIČAR RADOVAN PAVIĆ KAO I OBIČNO NIJE OPTIMIST

Čeka nas dugotrajno i stabilno životarenje

Nema više Beča, Beograda, Budimpešte... za sve smo si sami krivi. Nakon svega nije besmisleno postaviti pitanje treba li uopće onda Hrvatima država

Marinko KRMPOTIĆ

Rasprodana Hrvatska uopće nije Hrvatska, ona je samo – rasprodana – Radovan Pavić

Radovan Pavić među vodećim je hrvatskim geografima te, po mišljenju mnogih, ponajbolji hrvatski geopolitičar znan našoj javnosti od početka devedesetih kad je britkim komentarima i procjenama izazivao pažnju i brojne reakcije, često i vrlo žučne, jer je govorio ono što se mnogima nije svidjelo. No, mnoge od njegovih tadašnjih ocjena pokazale su se ispravnim pa je stoga zanimljivo čuti njegove stavove o sadašnjem trenutku Hrvatske i budućnosti koja je pred nama. Pavić, kao i obično, nije pretjerani optimist:
    »Čeka nas dugotrajno i stabilno životarenje. Istina, po prirodi stvari, pomicanje Schengenske granice prema jugu trebalo bi oživjeti cijelu Hrvatsku, ponajprije one dijelove koji su do sada bili uz granicu. No, ja velikog povjerenja u to nemam jer perspektiva Hrvatske nije Bog zna kakva. Velike budućnosti nema jer smo ušli u fazu rasprodaje Hrvatske, a rasprodana Hrvatska uopće nije Hrvatska, ona je samo – rasprodana! Strah me je da se upravo to događa jer kako drugačije tumačiti činjenicu da Hrvatska ima Slavoniju, a češnjak uvozi iz Kine?! Ili, krenite autoputom od Zagreba do Splita i vidjet ćete mnogo livada, ali niti jedne krave ili jako malo njih. A govedinu i mlijeko također uvozimo! To nisu problemi, to je čista bolest, naprosto bolesna situacija koja se nije smjela dozvoliti.

U ulozi potrošača
No, budući da smo to ipak dozvolili smatram da će Hrvatska postati stabilna polukolonija stalno na usluzi stranom kapitalu. Taj strani kapital čuvat će Hrvatsku od raubanja jer je Hrvatskoj namijenjena uloga potrošača, a to znači da se stalno moramo razvijati taman u tolikoj mjeri da budemo u stanju kupovati ono što nam oni nude i da budemo stalni uvoznici njihovih proizvoda. Za sve to sami smo su krivi, točnije oni koji su odlučivali u naše ime pa će, očigledno budućnost Hrvatske biti onakva kavu i zaslužujemo i kakvu sami stvorimo. Nema više Beča, Beograda, Budimpešte... za sve smo si sami krivi. Nakon svega nije besmisleno postaviti pitanje treba li uopće onda Hrvatima država!?
    Istina, mogućnost promjene postoji, ali ona ovisi samo o nama i o tome kakvu političku elitu imamo. Da li onu koja će se boriti za Hrvatsku ili onu koja će sve rasprodavati i davati u koncesiju. Nažalost, ni tu nisam optimist jer se u već nekoliko navrata pokazalo kako sadašnjoj vladi izmiču iz vidokruga strateški interesi Hrvatske i to nije dobro«, ističe Pavić. Ulazak u Europu trebao bi, smatraju mnogi, donijeti promjene i kad je riječ o odnosima Hrvatske sa susjednim državama, pogotovo onima iz bivše nam zajedničke države.

Loši odnosi sa Slovenijom
Primjerice, sa Slovenijom praktično od osamostaljenja imamo puno gore odnose no dok smo zajedno živjeli u Jugoslaviji, a do bitnijeg poboljšanja može doći samo ako se budu poštivala principi pravednosti, smatra Pavić i pojašnjava: »Hrvatska sa Slovenijom ima nekoliko teških neriješenih pitanja, ali je u osnovi riječ o problemima čije je rješenje vrlo jednostavno ako se poštuje pravilo pravednosti. Mislim na dug Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama, granični spor oko Savudrijske vale kojeg rješava Arbitražni sud te pitanje Svete Gere za koju Slovenija priznaje da je hrvatski teritorij, ali ipak tamo drži svoju vojsku! Dok mi nismo bili u NATO sustavu možda je i bilo logično da je tamo vojska koja je dio NATO pakta, ali sada je to besmisleno i tu mora doći do promjene.«, govori Pavić koji govoreći o problematici odnosa prema susjedima na jugu ne gaji optimizam, prvenstveno stoga što ulazak Hrvatske u EU neće bitnije promijeniti višestoljetnu ideju o Velikoj Srbiji, odnosno silne probleme koji i dalje postoj

Bolja koncesija od prodaje

    »Izgradnja cestovnih mreža u Hrvatskoj svakako je čin koji treba pozdraviti. No, nade koje su u te ceste polagane bile su krivo usmjerene. Primjerice, cesta Rijeka – Zagreb ne koristi krajevima kroz koje prolazi, već ponajprije dvama temeljnim odredištima, Rijeci i Zagrebu. No, to je i logično, a istu će funkciju imati i nizinska priga koja će služiti ponajviše drugima, a ne krajevima kroz koje prolazi. No, ono što je najgore, a što će se vjerojatno dogoditi, je to da će na kraju će sve to biti ili prodano ili dano u koncesiju pa će opet Hrvatska biti na gubitku, jer ni cesta ni pruga neće biti naša. U tom konceptu prodaja ili koncesija svakako se treba prikloniti koncesiji i dati je na tridesetak godina pa ćemo možda u ta tri destljeća ipak postati pametniji.«. ističe Pavić.

Pelješki most je potreban

    Za razliku od uglavnom protivnog stava javnosti vezanog uz izgradnju mosta prema Pelješcu, prof. Pavić suprotnog je mišljenja: »Itekako ima smisla graditi taj most. Svaka država ima neotuđivo pravo i dužnost da bude međusobno povezana preko svog vlastitog teritorija, tim više ako je taj teritorij Bosna gdje nikada ne znate što će se dogoditi. Zato je taj most potreban.«, mišljenja je Pavić.

Loše stojimo s identitetom

    Nedavno je objavljena Pavićeva knjiga »Geografija gorske Hrvatske«. Riječ je o njegovoj doktorskoj diseetaciji objavljenoj danas davne 1978. godine. Knjiga je prilog identitetu Hrvatske, a budući da s identitom sada u Hrvatskoj stojimo prilično slabo, jako je dobro da se pojavila jer služi razvijanju svijesti o sebi, kaže Pavić.

e i postojat će u Bosni i Hercegovini:
»Druga je stvar što je Hrvatska obećala kako neće raditi nikakve probleme tim zemljama pri ulasku u EU. Pitam se koliko ta izjava ima smisla. Jer, Srbija – kojoj ćemo mi pomoći – još uvijek drži dijelove hrvatskog teritorija uz Dunav, iako po Badinterovoj komisiji to ne bi smjelo biti jer su granice bivših republika granice novih država. Srbija, dakle, svjesno krši odredbe Badinterove komisije ali joj to, u osnovi neće bitnije smetati jer je za Europu Srbija, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek glavni igrač na Balkanu. Srbija može biti zločesta, nju mogu zbog Kosova bombardirati, ali nju se ipak smatra glavnim igračem i glavnom partnerom, što zbog povijesti, što zbog respektabilnog broja stanovnika pa se protiv nje neće ići frontalno. Istina, Europa može, vjerojatno i hoće, odugovlačiti s ulaskom Srbije u EU, ali direktno im nikad neće reći da ne mogu ući.«, smatra Pavić.

Prevelik broj općina i županija
Hrvatsku uskoro očekuje i regionalizacija, što zbog traženja Europe, što zbog činjenice da je nužna i sama po sebi. Temeljna geografska regionalna raščlamba Hrvatske je trovrsna – Panonski prostor, Primorski prostor i Središnji prostor. No, Pavić ne vjeruje kako će se u novu regionalizaciju ići tragom regionalne geografije, već ponajprije tragom gospodarskih regija: »U tom slučaju treba se odlučiti za gravitacijski pristup u kojem se moraju odrediti tzv. nodalna središta oko kojih se sve vrti – to su zagrebački, riječki, osječki, splitski i dubrovački prostor. No, strah me je da će ta odluka biti utemeljena više na političkoj no na strukovnoj razini, a to nikako nije dobro. Osobno smatram da bi ova podjela dovela do pet za Hrvatsku jakih regija koja uz središte imaju i kvalitetan periferan, gravitacijski prostor.«, smatra Pavić koji ističe i to kako mora ojačati svijest o potrebi promjene sustava sadašnje lokalne samouprave: »Sadašnji je sustav preskup i stoga nema smisla. Broj općina i županija je prevelik, a posebno su besmislene one lokalne samouprave koje nemaju dovoljno novaca za svoje postojanje osnove. Do okrupnjavanja će morati doći, a to neće biti nimalo lako jer će zbog gubitka radnih mjesta to biti politički pitanje. Po mom mišljenju razumna bi bila ona regionalizacija kad je Hrvatska imala oko stotinjak općina.«, smatra Pavić.

Preuzeto iz Novog Lista

http://www.novilist.hr/

----------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/